Kad se govori o progonu Židova, uvijek se navodi Holokaust, naravno potrebno je prisjećati se nezapamćenih zločina koji su se dogodili nad Židovima koji su živjeli u Europi, međutim, i sama židovska zajednica daleko je manje upoznata s još jednim velikim progonom Židova iz arapskih država (Irak, Maroko, Tunis, Libija, Egipat, Sirija, Jemen itd.), tzv. Mizrahi Židova. A upravo bi poveznica arapskih Židova i Palestinaca mogla dovesti do mira u budućnosti na ovim našim prostorima, istaknula nam je na početku razgovora prof. Yifat Bitton.

Ona je pravna stručnjakinja i društvena aktivistica, specijalizirana za ravnopravnost spolova, antidiskriminaciju i deliktno pravo. Dvaput je bila u užem izboru (2016. i 2017.) za Vrhovni sud Izraela, ušavši u povijest kao najmlađa žena koja se ikad pojavila na listi i prva žena Mizrahi podrijetla. Uz to je direktorica i osnivačica brojnih neprofitnih i pro-bono pravnih organizacija civilnog društva, a trenutačno je predsjednica centra “Tmura” za promicanje jednakosti stanovništva Mizrahi podrijetla, čiji je suosnivač.

U Zagreb je stigla kako bi održala predavanje na Fakultetu političkih znanosti povodom Dana protjerivanja Židova iz arapskih zemalja i Irana.

- Izraelska vlada usvojila je zakon kojim se 30. studenoga proglašava godišnjim nacionalnim danom sjećanja na 850.000 židovskih izbjeglica koji su raseljeni iz arapskih zemalja i Irana u 20. stoljeću nakon uspostave države Izrael. Židovi su živjeli u arapskim zemljama tisućama godina, a mnoge njihove zajednice prethodile su dolasku islama. Ali u 20. stoljeću, s porastom arapskog nacionalizma i sukobom u Palestini, novi arapski režimi započeli su kampanju masovnog kršenja prava svojih židovskih građana. Arapske su države oduzele imovinu svojih domaćih Židova, a mnoge od njih protjerale, uhitile, mučile i ubile. I danas te obitelji koje su preživjele i nastanile se u državi Izrael, a od 1948. do 1960. ih je gotovo milijun stiglo u Izrael, ne mogu doći do svojih stanova, kuća, zemljišta čiji su vlasnici u zemljama poput Maroka, Jemena, Iraka, Tunisa. Zato je važno podsjećati na te događaje i educirati židovsku zajednicu koja još zna diskriminirati Mizrahi Židove - ispričala je za Express prof. Bitton.

Kako prof. Bitton navodi, židovska zajednica Iraka postojala je prije više od 2500 godina i bila je kulturno središte judaizma u kojem je napisan i sastavljen Babilonski Talmud. Ova se drevna zajednica našla pod napadom iračke vlade nakon uspostave Izraela te je protjerana, imovina im je oduzeta, a brojni pripadnici zajednice su ubijeni.

- Židovske zajednice danas nisu svjesne tog dijela povijesti. Židovi su živjeli u arapskim zemljama prije nego što je islam tamo stigao. Kao profesorica prava i akademik, istraživala sam ulogu prava i kako su manjine tretirane u Izraelu i izvan njega. Tako sam iz pravnog aspekta istraživala i živote židovskih zajednica iz arapskih zemalja. Otac mi je iz marokanske zajednice Židova tako da imam i osobne i profesionalne interese u tom dijelu skrivene povijesti. Ovo je izuzetno važan dio povijesti Židova. Normalno da se uvijek fokusiramo na Židove u Europi zbog Holokausta, no ne smijemo zaboraviti na ovaj dio povijesti jer je to najveći progon Židova nakon Holokausta, Židovi su živjeli tisućama godina u arapskim zemljama. Nakon što su prognani, iza njih je ostalo nekretnina u vrijednosti devet milijardi dolara u tim arapskim zemljama. Iskustvo Židova u tim zemljama drugačije je nego u Europi. U Europi je velika razlika između židovskih zajednica, mnogi su postali praktički Europljani, riješili su se židovskih običaja, udaljili su se od tradicije, dok su u arapskim zemljama Židovi živjeli zajedno, koncentrirani jedni na druge. Živjeli su u ruralnim mjestima, imali su svoja sela i bili su dosta konzervativni, iako ne konzervativni poput muslimanskih zajednica, no držali su se tradicije. Pričali bi arapski i imali su svoj židovski arapski dijalekt. A pričali su i hebrejski i europske jezike - ističe prof. Bitton navodeći kako je njeno predavanje na tu temu izazvalo veliki interes hrvatskih studenata na Fakultetu političkih znanosti jer u to nisu bili upućeni.

Kad su se, navodi, arapski Židovi naselili u državu Izrael, bilo je dosta problematično. Susreli su se s velikom diskriminacijom.

- I danas su diskriminirani iako stvari postaju bolje, no ostalo je još posla za odraditi. Postala sam profesorica prava da se bavim diskriminacijom. Moram reći kako su i danas velike razlike između Mizrahi Židova i aškenaskih (europskih) Židova. Mizrahi Židovi su jako tradicionalni, religiozni su i povezani su sa židovskim identitetom, ali su isto tako zapadnjački orijentirani, moglo bi se reći moderniji od Aškenaza, koji su pak jako podijeljeni ili uopće nemaju doticaja s vjerom ili su pak ortodoksni - navodi prof. Bitton.

- Kad pogledamo situaciju na Bliskom istoku, trebamo gledati na taj dio kao važan dio povijesti jer reflektira cijenu koju su Židovi morali platiti osnivanjem Izraela, no isto tako zajednica Židova koja je deportirana u Izrael zauzima se i polaže nade u to da Židovi i Arapi mogu zajedno živjeti jer imamo tu veliku povijest njihova ranijeg suživota. To je izuzetno važno za budućnost na našim prostorima - ističe nam prof. Bitton.

U zajedničkoj viziji Palestinaca i Mizrahi Židova u Izraelu, postoji, kaže, veliki potencijal za smanjenje građanske nejednakosti unutar države te za promicanje razumijevanja između arapskog i židovskog naroda na široj političkoj razini.

- Tvrdim da skupina Mizrahi ima najveći potencijal za stvaranje značajne židovsko-arapske veze koja bi omogućila uspostavu pravednosti između Židova i Arapa, kako unutar Izraela, u obliku građanske jednakosti, tako i izvan Izraela, u obliku političkog mira između dva naroda. Ove zajednice ne moraju usvojiti jedinstveni identitet, nego umjesto toga moraju stvoriti empatiju među sobom na temelju njihove zajedničke osnove: njihovog arapskog podrijetla. Arapstvo, koje je isključeno iz izraelskog prostora, zahtijeva egalitarni, pravedan tretman. Takav tretman također može dovesti do boljeg razumijevanja i simpatije između dva naroda na način koji će izgraditi most između njih za mir u bliskoj budućnosti. U tom smislu, moje je čvrsto mišljenje da je veza Mizrahi Židova i Arapa jedini i značajni ključ koji izraelsko društvo ima za postizanje mira s Palestincima. Ta se veza može razviti u vrlo uskom okviru i odatle proizvesti ovu stvarnu i dostižnu mogućnost mira - zaključuje prof. Bitton.

Što se tiče života Židova u arapskim zemljama ističe kako ih je tek nekolicina ostala živjeti na tim područjima.

- Najveća židovska zajednica što se tiče arapskih zemalja je ona u Maroku. Tamo sad živi oko četiri tisuće Židova. To je ujedno država koja je bila najblagonaklonija prema Židovima dok su još ranije živjeli tamo. Inače, kad govorimo o Židovima u svijetu, najveća zajednica Židova je danas u SAD-u. To je ujedno zemlja u kojoj židovska zajednica i najbolje živi - zaključuje na kraju prof. Bitton, još jednom navodeći kako je izuzetno važno podsjećati i na činjenicu da su Židovi doživjeli masovan progon iz arapskih zemalja i da taj dio povijesti ne smije biti zaboravljen.