Bliži nam se nova pandemija HIV-a, gora od 90-ih
Vodeći stručnjaci na temu HIV-a našli su se ovog tjedna u Amsterdamu na 22. međunarodnoj konferenciji o AIDS- u i isto vrijeme kada je svijet obuzela kolektivna tjeskoba i strah. Optimizam iz 2016. čiji je motor bila deklaracija UN-a kako smo pri kraju epidemije zamijenio je strah i sumnja. Istina je ad ukoliko 37 milijuna oboljelih konzumira lijekove koji nisu postojali osamdesetih i devedesetih mogu izbjeći smrtnu presudu, no ostatak jednadžbe nije pretjerano optimističan.
Godinama je čovječanstvo pritiskalo virus, a smrtnost je pala. No, čini se da bi bolest po prvi puta od 1981. godine mogla požnjeti golemi broj života. Tri su faktora, piše Foreign Policy, koja utječu na ponovno bujanje bolesti - loša strategija javnog zdravstva, promjene na demografskom planu i sve manje resursa.
Krenimo sa strategijom. Godine 1996. znanstvenici iz mnoštva institucija i farmaceutskih kompanija najavili su otkriće da "koktel" lijekova, ako se uzima dnevno, može tako smanjiti razinu virusa da oboljeli mogu živjeti gotovo normalne živote. Lijekovi su toliko uspješni da je prije desetljeća dokazano kako oboljeli više ne mogu prenositi virus nezaštićenim spolnim odnosom, kroz iglu ili preko posteljice s majke na dijete u utrobi.
Strategija za kontrolu HIV-a imala je kao cilj spasiti živote oboljelih i zaustaviti širenje virusa. Godina 2030. spominjana je kao rok za stopiranje širenja HIV-a, smrti od bolesti te imati prvu generaciju rođenu potpuno "čistu" od virusa i infekcije. Da sve bude još bolje, koktel je vrlo brzo postao jeftin, te mu je cijena pala sa 10.000 dolara po osobi na 75 dolara.
No, sve je to bilo svojevrsno kockanje. Lijekovi nisu izliječili nikoga, HIV i dalje čuči u tijelima gotovo 22 milijuna liječenih pojedinaca, Svaki prekid u uzimanju lijekova omogućava virusima koji se "skrivaju" i miruju u tijelu da se ponovno aktiviraju, ugroze pacijenta te višestruko povećaju šanse za zarazu. Liječenje može omesti zaboravljivost, nedostatak novca, pristupa lijekovima, migracije, rat i milijun drugih faktora.
Uz to, oko 15 milijuna pacijenata je i dalje bez tretmana što znači da mogu zaraziti druge. Da stvar bude gora, većina je potpuno nesvjesna da su bolesni i ne vide razlog da se testiraju, te ne koriste kondome tijekom seksa. Rezultat toga je ponovni rast pandemije, prošle je godine od HIV-a i komplikacija preminulo 940.000 osoba, dok je 1.8 milijuna inficirano.
Nove infekcije i kulture virusa su sve otpornije na koktele, te na njih ne djeluju kokteli od 75 dolara. To tjera sustav da koriste puno skuplje lijekove, a takvih u siromašnim državama gotovo uopće nema, što znači da je preživljavanje malo. Između 2014. i 2016. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) napravila je pregled "novih infekcija" u 11 siromašnih država, te pronašla kako je u njih šest čak 10 posto otporno na lijekove. WHO i Bill & Melinda Gates Foundation došli su do rezultata kako je šest do 11 posto novozaraženih otporno na lijekove, a trend ubrzano raste. Kada se oboljele napokon stavilo na lijekove otpornost na njih se popela na čak 90 posto što znači da je 75-dolarski koktel potpuno besmislen. Istraživanje provedeno u Kamerunu, a nedavno objavljeno, kaže kako čak 88 posto novooboljelih ima virus koji je otporan na lijekove koji su im na raspolaganju.
Zaustavljanje HIV-a je, u međuvremenu, palo s liste prioriteta, i kad je u pitanju konkretan rad kao i financiranje. Novi izvještaji pozivaju na to da se mora početi raditi intenzivno kako se to činilo devedesetih. Broj oboljelih od sifilisa, gonoreje, klamidije, herpesa i niza vrsta hepatitisa skaču u nebesa, posebno kod mladih homoseksualaca u Europi i Sjevernoj Americi te heteroseksualne mladeži u sub-saharskoj Africi, a počesto su rezistentni na antibiotike. Neizlječiva gonoreja, imena XDR, koja je gotovo potpuno rezistentna na lijekove, pojavila se u Australiji i Velikoj Britaniji. Da mladež koristi kondome na način na koji ih se učilo radi sprječavanja širenja HIV-a, ne bi bio ovakav porast u spolnim bolestima.
Demografija također odmaže, u sub-saharskog Africi populacija raste najbrže na planeti te bi se trebala popeti na 1.8 milijardi ljudi do 2035. te na 2.1 milijardu do polovice stoljeća. Afrička bi populacija trebala narasti na 2.5 milijardi do 2050.
Svjetska banka potiče afričke vlade da agresivno promoviraju obiteljsko planiranje u nadi da se uspori rast populacije i minimizira kaos koji uvijek nastupi u društvima gdje su golemi dio populacije djeca. Već u 2018. je čak 62 posto populacije sub-saharske Afrike ispod 25 godina, a čak 10 najmlađih društava su u Africi.
Ako natalitet u regiji ostane ovakav sljedećih 10 godina, a nema razloga vjerovati da neće, nema razloga za vjerovati da deseci milijuna seksualno aktivnih tinejdžera i mladih ljudi neće potencijalno biti izloženo HIV-u tijekom 2020. i nadalje. Većina će oboljelih biti potpuno otporna na dosadašnje lijekove.
Postoji jedna velika bojazan i prijetnja, a to je izbijanje druge po redu velike pandemije, koja se izljeva iz najgušće naseljenih gradova u Africi i nadograđuje na već postojeću bazu od desetaka milijuna trenutno oboljelih odraslih.
Prema novom izvještaju UNAIDS-a, oko 19 milijardi dolara troši se na prevenciju HIV-a, njegu i lijekove što je oko pola budžeta potrebnog da se dosegne cilj zadan za 2030. Ovisnost o donorima je akutna, a SAD na svojim plećima iznosi veliku većinu financiranja. Što se afričkih nacija tiče jasno je kako populacije koje žive s tri dolara na dan ne mogu iznaći resurse potrebne za nošenje s epidemijom bez vanjske pomoći.
I upravo je zato to početak utrke, kako riješiti terapiju i neadekvatni zdravstveni sustav koji se suočava s sve većom rezistentnošću i valom mladeži i demografskih promjena.
UNAIDS-Lancet komisija tvrdi kako bi minimalni 36 milijardi dolara godišnje bilo potrebno kako bi se dobila bitka protiv tih problema. No, čak je osam od 14 država donora smanjilo svoje potpore u proteklih nekoliko godina, u nekim slučajevima i drastično. I američki priljev novaca će presušiti pod Donaldom Trumpom. Drijemež i opuštenost, do neke mjere, nastupili su i radi korištenja pilula za dan poslije koji se na zapadu koriste umjesto kondoma nakon riskantnih seksualnih susreta. Milijuni nisu do kraja svjesni opasnosti HIV-a.
Neki za to krive i pretjerano optimistične poruke, uz nedostatak financija. Chris Beyrer, nekadašnji predsjednik AIDS Societyja kaže kako "smo si svi napravili medvjeđu uslugu kada smo govorili kako je ovaj problem riješen, a zapravo nije".
No, najveće resurse bez sumnje traže dvije stvari - cjepivo i lijek. Koliko god mi bili optimistični oko pandemije treba biti svjestan da se bolest neće moći zauzdavati samo s dnevnim dozama lijekova koji produljuju život desecima milijuna ljudi. Ako se zadrže ovakvi trendovi, do 2030. još će 22 milijuna ljudi biti zaraženi, a s bolešću danas živi 37 milijuna ljudi, a od toga milijun godišnje umre.
Dakle, 2030. će čak 50 milijuna ljudi trebati lijekove, a milijuni će biti inficirani virusom protiv kojeg se ne mogu boriti 75 dolarski kokteli. Iako je ta brojka možda i preoptimistična s obzirom da nema načina da se izračuna afrička demografska promjena i ono što s njome dolazi - budućnost je mračna.
No u gotovo četiri desetljeća koja su prošla od otkrića HIV-a dogodio se niz mikrorevolucija u poznavanju bazične biologije. Ne samo da je sekvenciran čitav ljudski genom nego sada postoji tehnologija koja vam omogućuje da dešifrirate ljudski genom u nekoliko sati za 1.000 dolara. CRISPR tehnologija i drugi noviteti u manipulaciji genetskog materijala čine stvarnim utjecanje na DNA i RNA s nevjerojatnom preciznošću.
To su iste metode koje bakterije već milijardama godina koriste kako bi se borili protiv virusa sličnih HIV-u. Znanstvenici odnose i interakcije između mikroba koji žive u ljudskom tijelu i kompleksnog imunološkog sistema vide kao potencijalni odgovor ne samo za HIV, već i čitav niz drugih bolesti.
Rat čovječanstva s HIV-om došao je to opasne, kritične točke koja zahtjeva reevaluaciju strategija koje se koriste protiv infekcije i u sprječavanju širenja iste. Znanstvena je misija - koja se treba valjano financirati - doći do zaključka kako doskočiti stalno mutirajućem virusu.
Strategija od Londona do Pretorie sada mora postati prilika da se svijetu "kupi vrijeme", piše Foreign Policy, i spasi živote dok se ne dođe do tehnologije koja zaista izbriše HIV sa lica zemlje. Čovječanstvo će izdati svoje potomke ako današnja djeca odrastu u odrasle ljude koji se koriste istim vrstama zaštita kao i mladi krajem devedesetih ili danas.