Gonoreja je nakon klamidije najčešća spolna bolest. Kao i klamidija, sifilis ili trihomonijaza. Oko 106 milijuna novih slučajeva pojavi se svake godine, no problematično je to što je bakterija Neiserria gonorroeae postala tako otporna na antibiotike da gonoreja liječnicima, i pacijentima, počinje zadavati ozbiljne probleme.
Mark King, s kojim je razgovarao CNN, prvi je puta gonoreju dobio kao tinejdžer, kasnih sedamdesetih, odrastajući u Louisiani. Popio je kuru antibiotika nakon što je pod lažnim imenom došao u kliniku, i to je bilo to.
Simptomi su mu se vratili kada je kao 22-godišnjak živio u Hollywoodu i pokušavao se probiti kao glumac. Los Angeles je bio prvo mjesto gdje se King nije osjećao ugroženo radi svoje seksualne orijentacije. Tulumario je i susretao se s mnogim muškarcima.
Kada su mu se simptomi vratili opet je, kao i nekoliko godina ranije, dobio antibiotike i poslan je kući. Devedesetih je dobio samo jednu kuru, bio je to revolucionaran način liječenja gonoreje, jednom tabletom. Iako penicilin više nije djelovao, ciprofloxacin je dobio u jednoj tableti, pa mu se činilo da je gonoreja još manji problem nego prije.
No, to je sve bilo zatišje pred buru.
Već nas je čovjek iza penicilina, Alexander Fleming primajući Nobelovu nagradu 1945. upozorio da antibiotici nisu svemoćni.
"Postoji opasnost da se pacijentima ne da dovoljno velika doza da uništi bolest, već da se izlaganjem mikroba gradi njihova otpornost na bolesti", rekao je Fleming.
Antibiotici koji se trenutno koriste protiv gonoreje služe i za liječenje drugih infekcija, a bakterija zaslužna za gonoreju ima sposobnost "pokupiti" rezistentnost od drugih bakterija neviđenom brzinom, time ojačavajući vlastitu.
Drugo, netretirana gonoreja za sobom vuče niz potencijalno opasnih implikacija za zdravlje koji mogu imati razarajuće posljedice. I za muškarce i žene može biti asimptomatična.
Netretirana gonoreja pojačava rizik infekcije HIV-om, a povezana je i s upalnom bolesti zdjelice koja može uzrokovati ektopičnu trudnoću i neplodnost. Trudnica infekciju može prenijeti na svoje dijete, a to uzrokuje sljepoću.
S obzirom da N. gonorrheae može živjeti u grlu bez da oboljeli toga uopće bude svjestan, može pokupiti otpornost svih ostalih bakterija koje se tamo nalaze, a bile su izložene antibioticima u prošlosti.
Stručnjaci već dugo upozoravaju da nam slijedi globalna kriza jer nekada izlječive bolesti postaju gotovo neizlječive. Bakterije, virusi i paraziti koji stoje iza bolesti poput tuberkuloze, malarije i gonoreje razvili su otpornost na naše arsenale lijekova.
World Health Organization napravio je istraživanje o gonoreji rezistentnoj na antibiotike u 77 zemalja, rezultati su su loši.
U više od 80 posto uzoraka pronašlo se kako je bakterija gonoreje rezistentna na antibiotik širokog spektra azithromycin. Ono što je još gore jest da je u 66 posto slučajeva bakterija otporna i na cefalosporine, antibiotike koji se koriste u krajnjoj nuždi.
Uz to treba napomenuti da je većina država iz istraživanja iz razvijenog svijeta, pa ne možemo niti pretpostaviti koliko je loša situacija u subsaharskim zemljama. Liječnici kažu da mi vidimo samo polovicu slike.
U ožujku ove godine liječnici su, na svoj očaj, potvrdili prvi slučaj super-gonoreje. Riječ je o muškarcu kojem nisu pomogli nikakvi antibiotici koji se inače koriste za liječenje bolesti. U međuvremenu je "odreagirao", no to je, kažu oni koji su ga liječili, samo indikacija krize koja dolazi.
Žarište problema je Tajland, centar seks-turizma gdje se antibiotici mogu dobiti bez recepta što znači da se ljudi redovito "šopaju" krivim lijekovima i bildaju rezistentnost.
Liječnici napominju kako od nekog krivog antibiotika možete ukloniti simptome, ali zapravo i dalje biti bolesni, a mnogi onda neometano nastave širiti infekciju. U Velikoj se Britaniji pak uporno za liječenje gonoreje prepisuje ciproflaxacin iako su još 2005. izašle preporuke da se taj antibiotik više ne bi smio koristiti za to. Da je riječ o bolesti koja je veliki zdravstveni problem i danas, pokazuje niz primjera povratka gonoreje na razne načine i u pop kulturu, primjerice kao tema jedne epizode "Seinfelda".
Na Tajlandu u klinikama rade liječnici iz cijelog svijeta koji koriste jedinstveni pristup. Kada ustanove da je netko bolestan prvo ga testiraju na otpornost na pet antibiotika. Svi su, mahom, otporni na ciprofloxacin, no cefixime i ceftriaxone su zadnje nade u borbi, i važno je da na njih nisu otporni.
Danas se koristi zadnja linija obrane kada je o antibioticima riječ, a za daljnji razvoj lijekova poput zoliflodacina nema novaca za razvoj. Budućnost, slažu se liječnici, mora uključivati klinike, testiranja na rezistentnost ali i ulaganje novca u razvoj novih, "pametni" antibiotika, i prevenciju bolesti.
