Hrvatska je, barem nekada, bila izvorište znanja
S područja današnje Hrvatske ne samo da se 'širilo' umijeće stočarstva, već smo bili i mjesto susreta istoka i zapada iz kojeg se raširila i zemljoradnja. To su zaključci istraživanja i rada o genetskoj strukturi prapovijesnih populacija jugoistočne Europe. Objavljen je u časopisu Nature pod nazivom "The Genomic History of Southeastern Europe".
U istraživanju je sudjelovalo 117 znanstvenika s 82 institucije, a među njima i dr. sc. Marijo Novak te dr. sc. Ivor Janković s Instituta za antropologiju. Analizirano je 225 genoma iz prapovijesnih koštanih ostataka, poput onih sa lokaliteta Kargadur u Istri. Korišteni su i ostaci s nalazišta Meli Manastir-Popova zemlja, Vučedol, Zemunica i drugi. Analize pokazuju kada su se, i u kolikoj mjeri, zemljoradnici došli iz Anatolije miješali s stanovništvom lovaca-sakupljača koje su ovdje zatekli.
Analize pokazuju da se u nekim slučajevima desilo vrlo rano, odmah po dolasku novih populacija. Međutim, većinom su lokalni lovci i sakupljači ostali izolirani od pridošlica čiji je način života bio drastično drugačiji idućih nekoliko stotina godina. Tek tri tisuće godina kasnije moguće je govoriti o završetku procesa miješanja tih dvaju skupina.
Osim podataka o miješanju populacija i drugim genetičkim procesima, ova studija drastično je povećala broj genetičkih uzoraka i podataka o ranijim stanovnicima jugoistočne Europe, starosjedilačkim lovcima-sakupljačima, što će u budućnosti pružiti temelje za propitivanje mnogih znanstvenih pitanja te u kombinaciji s analizama materijalne ostavštine te ostataka kostura dopuniti naše razumijevanje mnogih događaja u prapovijesti - stoji u objašnjenju rada.
Iako su narodi iz stepa Euroazije počeli prodirati čak dvije tisuće godina ranije no što se mislilo (prije indoeuropske migracije) samo je miješanje trajalo tisućama godina, i mnogo je onih koji nisu prihvatili i naučili obrađivati zemlju.
Prvi su zemljoradnici sjeverne i zapadne Europe prošli kroz jugoistočnu Europu s limitiranim miješanjem s populacijom lovaca-sakupljača. No, na nekim su se mjestima izrazito miješali te je ta regija postala kolijevka zemljoradnje dok su se lovci-sakupljači mnogo dulje zadržali na sjeveru i zapadu kontinenta.
"Studija je potvrdila da je regija jugoistoka Europe bila važno sjecište i mjesto kontakta, u svakom smislu, između istoka i zapada tijekom prethistorije. Dvije velike migracije prošle su kroz ovo područje, a za njih postoje jasni dokazi, arheološki i genetski. Prva migracija bila je za vrijeme neolitika - prije 8.000 godina - kada su iz Anatolije došli prvi zemljoradnici i proširili se po Europi, a druga se odvila tijekom brončanog doba kada su došle tzv. "stepske populacije" i zamijenile većinu populacije europskog sjevera", kaže Ivor Janković.
"Na nekim mjestima su se lovci-sakupljači i novopridošli zemljoradnici miješali vrlo brzo. No, većinski su dvije skupine bile izolirane jedna od druge. Lovci-sakupljači tamo su živjeli tisućama godina, zasigurno im je bio šok vidjeti toliko drugačiji način života", kaže Iain Mathieson, genetičar sa Sveučilišta Pennsylvania.
Prije zemljoradnje na jugoistoku Europe, u regiji se odvijala interakcija između različitih grupa lovaca-sakupljača. To se nastavilo i nakon dolaska zemljoradnika. Zemljoradnja se tijeko sedmog milenija prije Krista širila zapadno preko Mediterana i sjeverno putem rute Dunava, navodi sciencedaily, i naglašava kako DNK istraživanja pokazuju kako je širenje zemljoradnje Europom bilo popraćeno velikom seobom naroda bliskih zemljoradnicima sa sjeverozapada Anatolije.
Istraživanje još jednom podcrtava važnost vučedolske kulture koja se prostirala sve do Austrije i Rumunjske, a poznata je i po najstarijem zabilježenom uzgoju goveda. Osim stočarstva, jasno je da je ova 'razmeđa civilizacija' igrala ključnu ulogu i u širenju zemljoradnje. Hrvatska je dio regije koji je u svakom smislu bilo 'usko grlo' između istoka i zapada, gdje su se mijašale civilizacije, znanja i genetski materijal.