Znanstvenici su na kraju čestice mikroplastike pronašli i u stolici ljudi, i to u uzorcima ravnomjerno raspoređenih diljem svijeta. To je prvi put da je dokazana prisutnost čestica mikroplastike u probavnom sustavu ljudi nakon što je plastika prethodno pronađena u probavnom sustavu riba, u uzorcima vode iz vodovoda diljem svijeta, čak i komaraca, u sokovima. Vijest je objavila Agencija za okoliš Austrije nakon studije provedene u suradnji s Medicinskim sveučilištem iz Beča.

Istraživači su analizirali uzorke ispitanika iz Finske, Italije, Japana, Nizozemske, Poljske, Rusije, Velike Britanije i Austrije, iz svake zemlje po jednoga. U njihovim uzorcima su pronašli do devet od 10 vrsta plastike na koje su ih testirali, i to dimenzija čestica između 50 i 500 mikrometara. Najčešće su nailazili, točnije kod svih, na polipropilen (PP) i polietilen tereftalat (PET), u prosjeku 20 čestica na 10 grama uzorka stolice. Voditelj istraživanja Philipp Schwabl, voditelj skupine, komentirao je da je to prvo ovakvo istraživanje.

Rak i otrovi Pijemo otrov: U vodi iz slavina pronađena plastika

"Ovime smo potvrdili ono što smo dugo vremena sumnjali, da je plastika na kraju pronašla put do ljudksih crijeva. Posebno nas brinu posljedice, što to znači za pacijente s probavnim bolestima", rekao je.

Potom je objasnio da su najmanje mikročestice plastike u stanju prodrijeti u krvotok, u limfni sustav, čak doprijeti sve do jetre. Mikroplastičnom česticom smatra se sve što je u promjeru manje od 5 milimetara. Nezanemariv dio mikroplastičnih čestica potječe iz kozmetičkih preparata, no glavnina ipak potječe iz plastičnog otpada koji završava odbačen, da bi se nakon toga usitnjavao sve do ovih razina. Procjenjuje se da od sve odbačene plastike, između 2 i 5 posto završava u oceanima.

U konačnici to znači puste milijune tona plastičnog otpada godišnje koji završava u oceanima. Express je o tom problemu pisao u više navrata, među ostalim i povodom procjene da će do sredine stoljeća, ako se zagađenje nastavi ovakvim tempom, u morima svijeta biti veća masa plastike nego riba. Već godinama je poznato da su se u oceanima, uslijed djelovanja vjetrova i morskih struja, stvorili pravi ogromni vrtlozi plastičnog smeća, površine najvećih europskih država.

Unatoč tome proizvodnja i potrošnja, pa i odbacivanje plastičnog otpada, diljem svijeta raste. Svake minute diljem svijeta proda se milijun plastičnih boca za razne namjene. Do 2021. procjenjuje se da će se to i povećati. Tako odbačena plastika u prehrambenom prirodnom lancu završava ili tako što je životinje krivo shvaćaju kao hranu pa je gutaju ili naprosto usitnjavanjem i slučajnim gutanjem. Stručnjaci iz Beča navode da su visoke doze mikroplastike pronađene u tunama, jastozima i škampima.

To je bio razlog zašto se već dulje vrijeme računalo s time da je samo pitanje trenutka kad će to biti dokazano i u probavnom sustavu ljudi. Veliki komadi plastike, pak, životinje ubijaju tako što se one ne uspijevaju osloboditi iz prave zamke u koju su upale. Što se tiče istraživanja, ispitanici su vodili dnevnike svoje prehrane. Nitko od njih nije vegetarijanac, tijekom ispitivanja šestero ih je jelo ribu, svi su konzumirali hranu iz plastične ambalaže i pili su u nekim trenucima piće iz plastičnih boca.

Znanstvenici sumnjaju da bi dio zagađenja mogao potjecati i od kontaminacije plastičnim mikročesticama iz procesa proizvodnje. Znanstvenici opravdano pretpostavljaju i to da mikroplastika iz probavnog sustava može utjecati na ljudsko zdravlje tako što može utjecati na mijenjanje tolerancije, što može potaknuti imunološki odgovor organizma na nakupljenu plastiku, a odavno se sumnja i na to da se pojedine otrovne kemikalije, sposobne vezati se na plastične površine, kao i neki zarazni mikroorganizmi istih sklonosti, mogu preko plastičnih mikročestica proširiti i ljudskim tijelom.

Fuj i bljak! Kuhinjska morska sol puna je ovog smeća

U mjerama za sprečavanje daljnjeg zagađenja plastikom danas u pravilu prednjače pojedine članice EU-a. Generalni cilje je do 2025. godine prikupljati 90 posto plastičnih boca nakon korištenja. Najmanje. Neke zemlje svijeta već su zabranile korištenje plastičnih vrećica, među njima i jedna afrička, Kenija.

U Hrvatskoj se to pokušalo uvesti u mandatu ministrice zaštite okolišta Mirele Holy, pa nije uspjelo zbog raznih političkih i ekonomskih otpora. Danas je stanje takvo da su sve mjere, čak i najradikalnije koje se diljem svijeta provode za suzbijanje plastičnog otpada, preslabe, jer su u prirodi završile tako ogromne količine koje su se proizvodile još od 1950-ih. A proizvodnja plastike iz godine u godinu raste.