O zagađenju voda diljem svijeta mikroskopskim česticama plastike, od mora do kopnenih voda, piše se već godinama, da bi sada znanstvenici zagađenje otkrili i u vodovodima. Znanstvenici su analizirali mnoštvo uzoraka iz dvanaest zemalja svijeta i otkrili da je zagađeno bilo 83 posto svih uzoraka. Najveći postotak zagađenja zabilježen je u SAD-u, u 94 posto slučajeva. Među tim uzorcima bili su čak i oni uzeti iz vodovoda na koji su priključeni Kongres, Američka agencija za zaštitu okoliša, Trumpov toranj u New Yorku.
Sljedeći najgori su Libanon i Indija. Europske nacije naprotiv imaju najmanje zagađenje, još uvijek visokih 72 posto, što se odnosi i na Francusku i na Njemačku. Utješno je međutim to što je koncentracija plastičnih vlakana u pola decilitra vode u SAD-u bila prosječno 4,8, a u EU 1,9. Dosadašnja istraživanja tragala su za zagađenjima po oceanima, te za otrovnim djelovanjem preko hrane iz mora.
Stručnjakinja za mikroplastiku s Državnog sveučilišta New Yorka Sherri Mason kaže da sada znanstveni svijet ima dovoljno podataka. "Ako to zagađenje pogađa divlji svijet, kako je netko mogao i pomisliti da to neće nekako doći i do nas?" Odvojena prošlogodišnja manja studija u Irskoj otkrila je da ni ta zemlja nije pošteđena. Anne Marie Mahon s Instituta Galway-Mahon tada je rekla da su dvije vrste opasnosti. Prvo direktna šteta mikročestica, a potom i kemikalije i patogeni koji su na njima.
Riječ je o čvrstim česticama koje se mjere u nanometrima, dakle dovoljno sitnima da prodru u stanicu i izazovu rak. Usto, mikroplastika može na sebi nositi bakterije iz kanalizacije, može u sebe upijati otrove, što se sve otpušta u ljudskom ili životinjskom organizmu kad dospije u njega. Plastika, pokazalo se, kruži posvuda oko nas. U Njemačkoj je ispalo da je zagađeno bilo svih 24 uzorka kontroliranog piva. U Francuskoj je ispalo da mikroplastika na grad pada iz zraka, i to 10 tona godišnje, pri čemu je zagađen i zrak u domovima.
Počelo se polako otkrivati odakle zagađenje. Primjerice, svako strojno pranje rublja može otpustiti do 700.000 čestica u okoliš. Kiša zagađenje iz atmosfere donosi na tlo, što je uzrok zagađenja čak i privatnih, domaćinskih izvora u Indoneziji. U Libanonu, međutim, nemaju pojma odakle čak 94 onečišćenih uzoraka.
Očekivati da se izumi sustav pročišćavanja voda takav da filtrira čak i to, nerealno je. Ali, je zato činjenica da svijet godišnje proizvodi 300 milijuna tona plastike, a da se od toga reciklira ili spali, što također nije neka sreća, samo 20 posto. Od preostalog, većina završi u oceanima, po kopnu i u zraku.
