Logika je vrlo jednostavna i čvrsta poput čelika. Ako su oceani jezivo zagađeni plastikom, dotle da su morski organizmi puni sitnih plastičnih čestica, onda je logično za pretpostaviti da bi plastičnih mikroskopskih čestica trebalo biti i u kuhinjskoj soli koja se dobiva iz mora. Upravo to dokazuje nova studija provedena na uzorcima 17 proizvođača iz cijelog svijeta – iz Australije, Francuske, Irana, Japana, Malezije, Novog Zelanda, Portugala i Južnoafričke Republike.
Samo jedan uzorak nije bio zagađen plastikom. Kod 16 uzoraka tim istraživača iz Malezije i Engleske pronašao je čestice veće od 149 mikrometara, odnosno veće od 0,15 milimetara, i to u količinama između 1 i 10 čestica po kilogramu. Jedan od uzoraka iz Francuske bio je i jedini koji je bio čist. Po sastavu pronađene čestice su u 41,6 posto slučajeva bile plastični polimeri, u 23,6 posto pigmenti, u 5,5 posto slučajeva amorfni ugljik, u 29,1 posto slučajeva nije bilo moguće odrediti o čemu je točno riječ.
Što se tiče utjecaja na zdravlje, smatra se da unos do 37 takvih čestica godišnje nema znatan utjecaj na zdravlje. To bi bilo utješno da nije nepoznato kolika je količina unosa kroz hranu čestica sitnijih od 149 mikrometara. Srednja dimenzija pronađenih čestica bila je oko pola milimetra.
Ako sadašnje razine plastičnog onečišćenja oceana i ne predstavljaju prijetnju ljudskom zdravlju, ostaje otvorena prijetnja zdravlju morskih organizama, prehrambenom lancu ptica i životinja na kopnu, te konačno kada će zagađenje postati prijetnja i ljudima. Danas svake godine u oceanima završi 10 milijuna tona plastike.
Kako je plastike sve više, a ribe drastično sve manje, marobiolozi i ekolozi prognoziraju da će do 2050. godine u oceanima na Zemlji biti veća masa plastike nego ribe. A ljudi plastiku u organizam unose i hranom iz mora.
