Inženjeri sa prestižnog MIT-ja (Massachusetts Institute of Technology) kažu da su uspješno "uzletjeli" prvi ikada avion koji nema dijelova koji se miču niti ovisi o fosilnim gorivima, donosi CNN.

Sam let je bio prekretnica za istraživanje tehnologije "ionskog vjetra" o kojem portal sciences-world.com piše "primjenom napona na par elektroda, elektroni su izvučeni iz obližnjih zračnih molekula, a ionizirani zrak udara se s neutralnim molekulama zraka dok se kreće od jedne elektrode do druge. Učinak je dovoljno lako proizvesti da se često pojavljuje na znanstvenim sajmovima, a može imati i budućnost u propulziji svemirskih letjelica. Međutim, upravo ono što uzrokuje ionski vjetar još uvijek je otvoreno pitanje."

Put je to prema za okoliš čišćem i tišem zrakoplovstvu u budućnosti, kažu inžinjeri koji su svoje dosege objavili u znanstvenom časopisu "Nature".

"Ovo je prvi ikada let aviona koji nema pokretne elemente u propulzijskom sustavu", rekao je Steven Barrett, profesor aeronautike i astronautike sa MIT-ja.

"Ovo je potencijalno otvorilo nevjerojatne horizonte za letjelice koje su, suštinski, mehanički jednostavnije i ne ispuštaju štetne plinove koji nastaju sagorijevanjem", ističe Barrett.

Prije 115 godina, piše CNN, braća Wright ušla su u povijest jer su lansirali prvi od čovjeka napravljen zrakoplov koji je označio početak ljudske dominacije nebesima.

Od tada avioni trebaju "pokretne" dijelove kao propelere ili turbine da se kreću kroz zrak.

No, s time se ne slaže ekipa s MIT-ja koja je sve razvila oko već spomenutog koncepta "ionskog vjetra" ili elektrodinamičkog potiska.

Kako bi cijela stvar letjela, paket baterija koji se nalazi na avionu "hrani" se s 20.000 volti elektriciteta kroz brdo žica provedenih cijelom duljinom aviona, posebno ispod krila.

Električno polje stvara tok dušikovih iona koji stvaraju dovoljno energije za potisak.

Barrett, koji je lider projekta, kaže da se inspirirao "Star Trekom" još kao klinac.

Šatl koji klizi svemirom bio mu je vječno na pameti - tih, bez suvišnih dijelova, a o ionskim se vjetrovima priča još od dvadesetih godina.

Avion koji je ekipa dizajnirala ima raspon krila pet metara, a težak je skoro tri kile. Sve su testirali unutar sportske dvorane, a deset su se puta "vozili" šezdeset metara.

Nadaju se kako će usavršiti dizajn da leti s još manjom voltažom, a vjerojatno će se prvo koristiti za tihe dronove.

"Ionski avion leti, ovo je dokaz. Daleko smo od komercijalizacije, ali ovo je početak", kaže Barrett.