Pčelari zabrinuti: Na pomolu invazija čudovišnih pčela
Tijekom 2017. Express je pratio vijesti o masovnom izumiranju kukaca diljem svijeta. Prvo je buknula vijest iz srpnja da je u Njemačkoj, u odnosu na 1982. godinu, 80 posto kukaca manje nego što ih je bilo. U listopadu je stigla potvrda na globalnoj razini, 45 posto manje kukaca u ukupnoj količini u odnosu na 80-e.
Posebno katastrofalna vijest je bila da su se pčele pokazale kao među najranjivijima. Guardian u svom velikom tematu sada podsjeća da je kriza u Europi s pčelama počela još u proljeće 2008. Milijuni pčela poumirali su po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj.
"Bila je to katastrofa. Vlada je morala postaviti kontejnere uz autoceste kako bi pčelari u njih mogli bacati svoje košnice", priča sada za Guardian Walter Haefeker, njemački predsjednik Udruženja europskih pčelara.
Istraga je pokazala da je pomor prouzročio klotianidin, Bayerov insekticid 10.000 puta snažniji od DDT-a, inače iz skupine neonikotinoida, kojom su se te godine masovno prskali usjevi zbog najezde kukuruzne zlatice. Bayer je na kraju platio 2 milijuna eura odštete pčelarima, ali nije priznao krivnju.
Dokazi su, međutim, doveli do toga da je Europska komisija 2013. zabranila upotrebu neonikotinoida, najkorištenijeg pesticida u svijetu, za kojega se smatra da je do tada ugrožavao oprašivanje usjeva vrijednosti 15 milijardi eura godišnje. Slavili su i "zeleni" i aktivisti i pčelari, ali se ispostavilo da u današnjem svijetu sindrom odumiranja pčelinjih kolonija nije jedini problem. Medonosna pčela evoluirala je po Euroaziji prije oko 35 milijuna godina i otada se nesmetano razvijala i širila posvuda gdje je bilo biljaka cvjetnica.
Sada se pokazuje da pčelama prijete još i izraelski akutni parazitski virus, crijevni paraziti i grinja koja uzrokuje varrozu i uništava imunitet pčela. Industrijska poljoprivreda pak inzistirajući na ogromnim monokulturnim prostranstvima smanjuje prirodna područja u kojima pčele mogu živjeti izvan uzgoja. Zbog svega toga, otkako je EU počela zabranjivati korištenje neonikotinoida, pčele se nisu oporavljale onakvom brzinom kako se očekivalo.
S druge strane poljoprivrednici su se stali buniti, tvrdeći da će to koštati taj sektor na razini EU-a 880 milijardi eura godišnje. Bilo je to očito pretjerivanje. Ipak, potom su se pojavile ideje da se genetskim modificiranjem razviju takve pčele koje bi bile otpornije na pesticide, grinje, viruse, koje bi bile snažnije, koje bi bile – superpčele. Ideja je prestravila i pčelare i uzgajivače iz hobija, koji su uvidjeli da bi takav kukac bio neprirodni suparnik malim, običnim pčelama u prirodi.
Oni su zato laboratorijsku pčelu, čiji je razvoj tek u povojima, prozvali "Franken-pčelom", prema Frankensteinu. Guardianov Bernhard Warner mislio je da će, nakon zabrane neonikotinoida, Haefekera zateći u Münchenu u slavljeničkom raspoloženju. No, zatekao ga je zabrinutog upravo zbog opasnosti od GM-pčela.
"Ne očekujem da se ona komercijalizira već sljedećeg tjedna. Ali je javnost inače prilično kasno bivala zatečena lošim idejama. Mi sada ne želimo zakasniti reagirati na ovu."
Pčelari su zabrinuti zbog niza stvari. Prvo da će uništiti tržište postojećih vrsta pčela. Drugo, da bi se s novim pčelama mogle proširiti i nove alergije. Konačno, da neće biti u stanju spriječiti od izumiranja dosadašnje omiljene medonosne pčele. Jay Evans, direktor istraživačkog laboratorija za pčele pri Američkom ministarstvu poljoprivrede, pčelu otpornu na pesticide naziva "pčelom otpornom na metke" i njeno uvođenje smatra ravnim uništenju pozamašnog dijela prirode.
Warner se potom prebacuje u laboratorij Sveučilišta Heinrich Heine u Düsseldorfu u kojem je vlažnost stalna, u kojem je temperatura uvijek 30°C i opisuje kako je u lipnju gledao kako studenti u posudama s odgovarajućim količinama meda drže zametke pčela. Potom ih odnose kolegi koji u svako jajašce ubrizgava otopinu s takvom sgRNA kojom se provodi tehnologija Crispr-Cas9. Riječ je o metodi kojom se kopiraju točno željeni segmenti DNK i unose se na točno željeno mjesto kromosoma ciljanog primjerka.
U Americi danas imaju jabuke koje ne tamne. Medicinski stručnjaci se nadaju da će time doći do komarca koji neće prenositi uzročnike malarije. 2006. taj laboratorij dekodirao je pčelinji DNK do te razine da sada znanstvenici točno razumiju kako paraziti i štetne tvari djeluju na pčele. Bilo je samo pitanje vremena kada će netko prvi reći da zna kako dizajnirati pčelu. Laboratorij u Düsseldorfu je 2014. to učinio prvi. Warner je bio fasciniran gledajući s koliko pažnje i preciznosti su studenti u laboratoriju injektirali u zametke.
Samo mala pogreška i ono bi prsnulo. A i samo mala nepravilnost u razvoju pčele radilice i ostale je odmah izbacuju vani. A kada su se počele razvijati ličinke, pričekali su 72 sata da vide koje će biti najsnažnije, potom su ih puštali u koloniju pčela koja je trebala maticu. Stavljali su ih u ćelije s hranom za razvoj matice, a radilice su izbacivale one ličinke za koje su procijenile da su mutanti. Bilo je to otprilike tri od četiri. Isto tako je 2014. na svijet došla prva GM-europska medonosna pčela.
Martin Beye je Warneru rekao da su bojazni pčelara sasvim promašeni.
"Oni misle da mi ovdje radimo s Bayerom. A to je sasvim pogrešno", rekao je.
On i Marianne Otte, njegova suradnica, kažu da je zapravo "glupa ideja" ići raditi na pčeli otpornoj na kemikalije. Svijet, kažu, ne treba takvu pčelu, nego poljoprivredu koja neće štetiti pčelama.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Na tome bi trebali raditi, ne na manipulaciji pčela", kazao je.
Problem je, međutim, u tome što je njihov uspjeh pokazao put kojim može ići i onaj tko bi genetski mijenjati išao pčelu prema kemijskoj otpornosti. Za razliku od njih, istraživač, molekularni biolog Takeo Kubo sa Sveučilišta u Tokiju, kaže da on ne vidi ništa spornog u tome da proizvede pčele koje će biti takve.
On smatra da smo danas samo tri godine od takvih pčela i da on jedva čeka da to doživi. I da takve pčele počnu prodavati. I da slobodno lete vani. Beye za to ne želi niti čuti. Već je odbio ponudu jednog američkog start-upa koji je nudio da napravi baš to s njegovom pčelom.
Što se Haefekera tiče, riječ je o bivšem tehnološkom poduzetniku koji je oko 40. rođendana, 2001., odlučio sa suprugom odseliti na jezero Starnberg, na pola puta između Münchena i Bavarskih Alpa, gdje mu je pčelarski hobi postao opsesija. Sve je izučio o njima, na kraju je razvio i pčelinju aplikaciju za uzgajivače – iQueen. Vremenom su ga kolege izabrale da prati GM-usjeve i njihov utjecaj na pčele, o čemu do tada nitko nije imao pojma.
Taj posao pretvorio se u desetljetnu bitku pčelara koje je on predvodio, protiv dvije najveće korporacije: jedan je bio Monsanto koji je uzgojio svoj kukuruz MON810 i pritiskao EU da dopusti genetski modificiranu poljoprivredu. Pčelari su 2011. izborili veliku pobjedu na Europskom sudu pravde, koji je odlučio da europski med ima ostati "GMO free". Agrotehnološke kompanije imaju takvu strategiju da drže oba kraja lanca; prodaju i pesticide plus herbicide, ali i patentirano sjemenje koje je otporno na njih.
Usto, poljoprivrednici ne mogu sami uzgajati sjemenje tih biljaka. Poučeni tim iskustvom, pčelari su zabrinuti da će genetsko modificiranje pčela dovesti do iste takve privatizacije i patentiranja jednog od rijetkih bastiona u poljoprivredi koji je kolektivan, koji ne pripada nikome.
"Zamisli samo, oprašivanje je područje koje 'velika poljoprivreda' još ne kontrolira". Kaže Haefeker.
A UN-ov FAO procjenjuje da oprašivači pomažu poljoprivrednicima godišnje uzgojiti usjeve i urode vrijedne 577 milijardi dolara.
Ispred FAO-ove centrale u Rimu neonski natpisi na engleskom, talijanskom i arapskom reklamiraju velike poruke za spas planeta. "Spasimo pčele" na samom je vrhu. Ako nestane pčela, nestat će usjevi za hranu i ljudi i životinja, pamuk, biogorivo, pamuk, lijekove... U nekim dijelovima Kine stvari su već danas tako loše da poljoprivrednici ručno oprašuju usjeve. Harvard radi na razvoju letećeg robotičkog oprašivača RoboBee, težine manje od desetine grama.
Istodobno, pčelari i zaštitari prirode smatraju da pčele treba ostaviti prirodnima. Oni jesu prihvatili tehnologiju, ali do određene granice. Suština uzgoja i dalje je ista kao što je bila tisućama godina. Haefeker kaže da je nakon pomora pčela iz 2008. stanje danas bolje, ali da je još uvijek daleko od oporavka, da će pčelama trebati još godine. Ove godine u srpnju, međutim, skoro polovica članica EU-a stala je tražiti pukotine u zakonima koji zabranjuju neonikotinoide, a Bayer je najavio pravosudnu borbu.
Razlog je "ograničenje naše sposobnosti da proizvodimo sigurne, dostatne količine zdrave hrane". Na svjetskoj razini velika šestorka agronomskih kompanija nastoji se fuzionirati u samo tri, i to: Bayer-Monsanto, Dow-DuPont and Syngenta-ChemChina. Riječ je o, u grubo, biznisu od 750 milijardi dolara. No, Haefeker nije impresioniran. Kaže da je to pokazatelj nesigurnosti u toj grani, znak slabosti, a ne snage.
Kaže da je budućnost u "big data", u njezi biljaka pomoću senzora i kompjutora, u korištenju malih robota i sićušnih dronova koji skupljaju jednog po jednog nametnika od biljke do biljke, u kontroliranom navodnjavanju svake biljke. Ne u kemikalijama.
Ljudi su med počeli koristiti, jesti još u vremenima kad su bili lovci-skupljači. Pčele su počeli uzgajati nedugo nakon poljoprivrednih početaka. U španjolskim pećinama otkriveni su crteži stari 10.000 godina koji prikazuju uzgoj pčela. Milenijima i stoljećima potom izrasla su carstva u kojima se trgovalo medom i pčelinjim voskom. U 20. stoljeću rodila se apiologija, znanosti o pčelama.
U 1920-ima austrijski zoolog Karl von Frisch prvi je uspio protumačiti pčelinji ples, odnosno na koji to način one komuniciraju jedna s drugom kako bi javile gdje su pronašle izvor hrane i na kojoj udaljenosti. Pola stoljeća poslije on je dobio Nobelovu nagradu. Medonosne pčele su društvena stvorenja, jedan su od najproučavanijih kukaca na svijetu. Znanstvenici ih danas proučavaju kako bi proučili kako funkcionira ljudski mozak, ali i kako bi dizajnirali superkompjutore.
Pčele su kadre i za apstraktnu matematiku. Danas u 146 zemalja svijeta postoji 22 milijuna pčelara okupljenih u organizaciju Apimondia koja već 123 godine štiti i promovira pčelarstvo. Posljednjih godina oni bilježe veliki uzlet u članstvu.