Pošast iz 1918. u pola godine pobila bi 33 milijuna
Prije stotinu godina čovječanstvo je zadesila možda i najsmrtonosnija pojedinačna katastrofa u povijesti – pandemija španjolske gripe koja je po nekim procjenama odnijela više ljudskih života od oba svjetska rata zajedno. U tri smrtonosna vala, "španjolka" je između ožujka 1918. i ožujka 1920. zarazila svakog četvrtog stanovnika planeta, a usmrtila nestvarnih između 2,5 i pet posto svjetskog stanovništva, odnosno između 50 i 100 milijuna ljudi.
Ova posljednja brojka rezultat je novijih istraživanja poduzetih posljednjih desetljeća pošto je razvoj medicinske forenzike i genetike omogućio bolji uvid u prave razmjere tragedije. Za razliku od tipične epidemije gripe, u kojoj je po pravilu najviše smrtnih žrtava među starijima i bolesnima, odnosno djecom, španjolska gripa je ubijala proporcionalno najviše ljudi u naponu snage.
Mnogi oboljeli su se uspjeli oporaviti, a čini se da su okrunjene glave i političari pokazali posebnu otpornost na virus: bolest su, između ostalih, uspjeli savladati danska kraljica Alexandrine, španjolski kralj Alfonso XIII. i legendarni etiopski car Haile Selasije, a iz predvorja raja, odnosno pakla, uspješno su se vratili tadašnji i budući svjetski lideri, Mahatma Gandhi, David Lloyd George, Woodrow Wilson i Franklin Delano Roosevelt.
Pandemija dakle nije štedjela ni najbogatije i najmoćnije, a kod slavnih umjetnika rezultat je neriješen: bolest su uspjeli pobijediti Franz Kafka, Edvard Munch i Walt Disney, dok je virus odnio pobjedu u slučajevima Guillaumea Apollinairea, Egona Schielea i Gustava Klimta. Smrti i bolesti slavnih osoba samo su vršak ledenog brijega goleme tragedije koja se obrušila na umorno čovječanstvo, već iscrpljeno Prvim svjetskim ratom.
Okrugla obljetnica potaknula je globalno zanimanje za pandemiju, pa je posljednjih godina o njoj objavljeno više radova nego u prethodnih devet desetljeća, a jedna od studija koje su izazvale najveću pozornost svjetske javnosti je i knjiga "Blijedi jahač: kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet" britanske znanstvene novinarke i književnice Laure Spinney, nedavno objavljena i na hrvatskome u izdanju VBZ-a i prijevodu Petra Vujačića.
Spinney je ugledna autorica koja objavljuje u poznatim znanstvenim časopisima poput "Naturea", "National Geographica" i "New Scientista", te u listovima kao što su "The Economist" i "The Telegraph". Napisala je nekolicinu romana, no daleko najveću pozornost izazvala je "Blijedim jahačem", svojim dosad najambicioznijim publicističkim djelom u kojemu kombinira osobne povijesti žrtava pandemije s najnovijim znanstvenim spoznajama o španjolskoj gripi, analizirajući utjecaje te nezabilježene tragedije na današnji svijet.
Njezina studija o španjolskoj gripi sveobuhvatna je povijest pandemije ispričana iz raznih kuteva: dok argumentirano i faktografski odgovara na konkretna pitanja povezana s pandemijom, Spinney ne zanemaruje emocionalne aspekte katastrofe koja je pogodila gotovo sve zemlje svijeta i tragično utjecala na bezbrojne ljudske sudbine.
Tako primjerice donosi priču o Anti Franičeviću iz malenog sela na rijeci Neretvi koji je u ranoj mladosti u epidemiji ostao bez oba roditelja, djedova i baka, te je jedva preživio seleći se od jednog rođaka do drugog, dok se kao tinejdžer nije odlučio otputiti u Afriku. Skrasio se u Sjevernoj Rodeziji, današnjoj Zambiji, gdje se obogatio radeći u rudarskoj industriji.
Njegova osobna sudbina vjerojatno nije utjecala na budućnost svijeta, za razliku od sudbine jednog njemačkog imigranta u Americi koji je preminuo od španjolske gripe. Imigrant je imao životno osiguranje, pa je njegova udovica dobila popriličan iznos koji je uložila u posao s nekretninama. Obiteljski posao se proširio, a dodatno ga je razvio imigrantov unuk koji je danas navodno težak nekoliko milijardi dolara. Preminuli njemački imigrant zvao se Friedrich Trump, a ime njegova unuka je Donald.
Ali odakle jednoj znanstvenoj novinarki koja se bavi uglavnom aktualnim temama zanimanje za povijesni događaj od prije stotinu godina?
"Povijest me oduvijek zanimala. Međutim, istina je da se moje zanimanje za španjolsku gripu rodilo relativno nedavno, i to nakon što su negdje 2013. moji urednici počeli razmišljati o tome kako obilježiti stotu godišnjicu Prvog svjetskog rata. Shvatila sam da se nitko nije sjetio nešto reći o još jednoj stotoj obljetnici – onoj pandemije čije je izbijanje koincidiralo sa zadnjom godinom tog rata, a koja je ubila daleko više ljudi. Smatrala sam da tu priču treba ispričati", objašnjava Spinney u razgovoru koji smo s njom vodili u povodu hrvatskog izdanja "Blijedog jahača".
Procjenjuje se da je pandemija "španjolke" usmrtila do stotinu milijuna ljudi, što bi, preslikano na današnji svijet, u kojem živi pet puta više stanovnika, značilo 500 milijuna smrtnih slučajeva.
"Naravno, svijet je danas potpuno drugačiji", kaže Spinney.
"Prije nekoliko godina, Svjetska banka je izračunala da bi pandemija gripe u rangu one iz 1918. u prvih šest mjeseci odnijela 33 milijuna ljudskih života. Iako je i taj scenarij, naravno, moguć, pa stoga moramo na njega biti spremni, mislim da je bitno znati i da je to ujedno i najcrnji scenarij", navodi Spinney te dodaje da je posljednja pandemija gripe 2009. godine ubila "samo" oko 300.000 ljudi u svijetu.
"To je manje od prosječnog ishoda obične sezonske gripe. Tako da možemo pretpostaviti da bi se posljedice nekakve buduće pandemije kretale negdje u rasponu između ta dva ekstrema. To, naravno, otežava planiranje i ujedno komplicira napore usmjerene na osvještavanje šire javnosti o prijetnji buduće pandemije. Stručnjaci za javno zdravlje su, međutim, zabrinuti jer smatraju da je pandemija gripe najveća prijetnja zdravlju populacije velikog broja zemalja", upozorava Spinney.
Podsjećamo je da se posljednjih desetljeća čovječanstvo suočilo s nizom prijetnji potencijalnih virusnih pandemija: SARS, Zika, ptičja gripa, svinjska gripa, ebola. Ipak, kako se čini, sve su te prijetnje uspješno savladane. Spinney međutim vjeruje da je "izbijanje pandemije gripe u budućnosti neizbježno":
"Stručnjaci procjenjuju da je svijet u proteklih 500 godina pogodilo 15 pandemija gripe, dakle po jedna u prosjeku svakih 36 godina. U 20. stoljeću dogodile su se ukupno tri, a u ovome smo do sada imali jednu. Znanost još nije u stanju spriječiti pandemiju gripe, iako može umanjiti njezine posljedice. Također, ubrzano se pojavljuju nove bolesti, kako se ljudska populacija brojčano i geografski širi i dolazi u kontakte s novim patogenima. Svijet je bolje povezan nego ikad, zahvaljujući pristupačnosti putovanja avionima, pa bi i novi patogen potencijalno mogao proputovati svijet rekordnom brzinom".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Međutim, kako kaže, svijet je danas "u svakom smislu spremniji nego što je to bio prije stotinu godina".
"Na primjer, imamo cjepiva koja se neprekidno unaprjeđuju, i antibiotike za liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija. Ali također imamo i problem sve većeg otpora prema cijepljenju i veću otpornost na lijekove. Ipak, sve to povećava našu zbirnu otpornost prema budućoj pandemiji", kaže Spinney.
Svijet svake godine pogađa sezonska gripa koja se u najvećem broju slučajeva ne razvije u smrtonosnu pandemiju. Svaki virus sezonske gripe koji danas kruži počeo je u jednom trenutku kao pandemijski soj gripe, koji je s vremenom ublažio svoju zaraznost kako bi se prilagodio koegzistenciji s ljudskim domaćinom "u benignoj ravnoteži". U evolucijskom smislu virusu gripe je u interesu svog domaćina održati što duže na životu, kako bi domaćin mogao dalje širiti virus.
Međutim, znanost još nije u stanju sa sigurnošću odgovoriti na pitanje zašto je baš virus španjolske gripe bio tako smrtonosan.
"Vjerojatno je bila riječ o kombinaciji čimbenika, uključujući inherentnu zaraznost tog konkretnog soja, i činjenicu da je svijet, u vrijeme kada se pojavio, bio u ratu, što je stvorilo posebno okruženje koje je oblikovalo interakciju virusa i ljudskog organizma na smrtonosan način", smatra Spinney.
Iscrpna istraživanja izvora zaraze iz 1918. također nisu dala konačne rezultate.
"Ne znamo tko je bio nulti pacijent, ali postoje tri glavne teorije o izvoru pandemije prema kojima je krenula iz Kine, SAD-a ili Francuske. Možda nikada nećemo uspjeti konačno odrediti koja je od tih teorija ispravna, ali sigurno je da virus na svoj pohod nije krenuo iz Španjolske", tvrdi Spinney.
Pandemija influence ime je dobila po Španjolskoj zbog bizarnog razloga: ta je zemlja bila neutralna u Prvom svjetskom ratu, pa nije cenzurirala medije. Španjolske novine zbog toga su otvoreno pisale o epidemiji gripe čim su se u svibnju 1918. pojavili prvi slučajevi. Nasuprot tome, američki, britanski i francuski mediji zbog ratne cenzure nisu smjeli pisati o bolesti premda je u tim zemljama epidemija izbila prije nego u Španjolskoj.
"Stoga su mnogi u tim zemljama, kao i mnogi Španjolci, mislili da je zaraza krenula iz Španjolske", kaže Spinney.
Pandemija španjolske gripe je možda i najsmrtonosniji pojedinačni događaj u povijesti čovječanstva. Koincidirala je sa završetkom Prvog svjetskog rata - nedavno je navršilo točno stotinu godina od tih događaja. Diljem svijeta brojnim svečanostima obilježen je kraj rata, a gripa gotovo i da nije spomenuta. Zašto je tome tako?
"Odgovor na to je prilično složen, ali navest ću tek dvije njegove komponente. Kao prvo, virus je 1918. godine bio posve novi koncept, tako da oni koji su tada živjeli nisu sasvim razumjeli uzroke i prirodu pandemije. Dapače, moralo je proći nekoliko generacija napornog rada da bi znanstvenici bili u stanju objasniti što se dogodilo, a to početno nerazumijevanje utjecalo je na oblikovanje kolektivnog sjećanja", vjeruje Spinney.
Također dodaje da su "ljudska bića rođeni pripovjedači i sjećaju se onoga o čemu vole pričati priče".
"Volimo pričati priče o ratovima, s njihovim deklaracijama i primirjima, njihovim herojima i zločincima, ali zarazna bolest je manje atraktivan izbor. Malo je heroja u pandemiji, nema slave, i rijetko se razvija u lijepom linearnom slijedu. Pandemija gripe dođe, preplavi sve živo, pa opet ode - prije nego je itko i shvatio što se dogodilo", kaže Spinney.
Pandemija je imala duboke društvene, političke, znanstvene, pa čak i umjetničke posljedice na svijet, ističe autorica. Može li izdvojiti jedan pojedinačni aspekt u kojemu je "španjolka" imala najveći utjecaj na današnji svijet?
"Pretpostavljam da obavezno moram reći da je španjolska gripa trajno izmijenila način pružanja zdravstvenih usluga u mnogim zemljama", kaže.
Stotinu godina kasnije, suvremeni zdravstveni sustavi koji imaju simboličko ishodište u pandemiji španjolske gripe, a u međuvremenu su zaslužni za spašavanje milijuna, a možda i milijardi života, suočavaju se sa sve većom skepsom - protivnici cijepljenja samo su najvidljiviji izraz tog trenda u javnosti.
"Točno je da se trenutačno stručnjaci svih vrsta ne cijene dovoljno. Ne znam kako to objasniti, ali primjećujem da čovječanstvo periodički prolazi kroz takve faze. Vjerojatno je stvar u tome da se ljudi brzo naviknu na pozitivne posljedice napretka znanosti i racionalnog pokreta, pa su skloni zaboraviti – ili toga nikada nisu ni bili svjesni, u slučaju generacija rođenih nakon tih promjena - da je prije bilo gore. Na primjer, neki ljudi danas odbijaju cijepljenje, tvrdeći da je opasno. U svakom slučaju, cjepiva predstavljaju manju opasnost od bolesti koju sprječavaju – u suprotnome ne bi bila odobrena – tako da jedino mogu zaključiti da su ti ljudi zaboravili koliko su te bolesti bile strašne, onda kada ih nismo mogli spriječiti. Usput, to je još jedan razlog zašto sam napisala knjigu o španjolskoj groznici - kao podsjetnik", kaže Spinney.
U razgovoru se dotičemo i utjecaja medija i društvenih mreža na oblikovanje javnog mnijenja koji bi možda mogli prosvjetiteljski djelovati na mentalno zdravlje javnosti. Spinney smatra da ćemo "uvijek trebati dobre novinare čiji je posao opskrbljivati nas činjenicama".
"Ono što se, očigledno, mora promijeniti su medijski poslovni modeli, kako bi se ljudi i dalje nastavili okretati novinama u potrazi za informacijama. Novinarstvo je prisiljeno prilagoditi se dolasku interneta i društvenih medija. To samo po sebi nije ništa loše, i te su tehnologije već pokazale svoj nevjerojatan pozitivan potencijal za svijet", smatra Spinney.
Naravno, "lažne vijesti su veliki problem", dodaje: "Ili bolje rečeno, vječni problem koji se povećao zahvaljujući novim tehnologijama".
Ipak, unatoč tome što danas živimo u tehnološki daleko naprednijem svijetu od onoga kakav je bio prije stotinu godina, kad govorimo o budućnosti Spinney je sigurna samo u to da se ona ne može predvidjeti:
"Godine 1917. znanstvenici su mislili da su pobijedili infektivne bolesti. Kako li su samo bili u krivu! Još ih nismo pobijedili, a opet, svijet se u toliko drugih aspekata od onda promijenio do neprepoznatljivosti".
Kako će taj svijet izgledati za stotinu godina ne možemo znati ali, kako je rekla, "pobijediti infektivne bolesti jednom za svagda svakako bi bio častan cilj!".