José Ameal - Pepe, kako ga i danas još zovu prijatelji i obitelj, sjeća se kako su njegovi rođaci navlačili zastore da on, tada četverogodišnjak, ne bi vidio što se vani događa. No znatiželjni Pepe virio je kroz zastore i gledao brojne pogrebne povorke koje su se nizale po španjolskom ribarskom gradiću Luarca na sjevernoj obali u kojem je odrastao.
Pepe je danas sa svoje 103 godine najstariji čovjek na svijetu koji je preživio gripu, koja je u povijesti ostala upamćena kao najsmrtonosnija epidemija. I dalje se sjeća te jeseni 1918. godine kada je španjolska gripa odnijela živote više od 50 milijuna ljudi. Iako su je zvali španjolska, čini se kako gripa nije 'krenula' iz te zemlje.
Posljednja istraživanja pokazuju kako je gripa krenula iz SAD-a i to 1916. godine, a preko 'bare' došla uz američke vojnike koji su krenuli u 1. svjetski rat. Od kud god krenula, sigurno je kako se bolest posvuda brzo širila zahvaljujući lošim higijenskim uvjetima u rovovima i vojnim kampovima.
Vijesti o pandemiji nisu bile poznate javnosti protivničkim zemljama jer su ih one skrivale iz straha od demoralizacije stanovništva i zbog toga mogućeg gubitka rata.
"Teško je naći nekoga, rođaka ili prijatelja koji nije obolio od gripe", pisalo je u jednim španjolskim novinama.
Ameal se prisjeća kako se inhalirao kuhanom morskom travom i listovima eukaliptusa. Kaže kako je većinu onih koji su preživjeli u njegovom grafu spasio doktor Caferino, koji je obilazio i liječio bolesnike besplatno. Četvrtina populacije grada, oko 500 ljudi, umrlo je tijekom dvije godine borbe s ovom smrtonosnom bolesti.
Iako je bolest uništila Francusku, SAD i dobar dio zemalja prije nego je stigla u Španjolsku, upravo je virus H1N1 lokalnu populaciju strašno pogodio. U Španjolskoj se bolest nekad nazivala francuskom gripom jer se pretpostavljalo kako su je diljem zemlje prenijeli francuski radnici. Bolest je pokosila gotovo sve španjolske provincije a širila se iz centralne i južne Francuske, iz blizine ratnih bojišnica i vojnih kampova, putovala istočno i do Portugala. Kralj Alfonso XII bio je među, po procjenama, osam milijuna Španjolaca koji su bili zaraženi, od ukupne populacije od 21 milijuna ljudi, piše BBC.
Kako je većini stanovništva zdravstvena zaštita bila ograničena, najmanje 260.000 ljudi je umrlo. Leševi su se gomilali, a pogrebne povorke bile su česte pa su se tako i obredi skraćivali kako bi se stigli pokopati svi. Gradonačelnik Barcelone zatražio je pomoć vojske u transportu i pokopu žrtava jer je ljudi koji su to mogli raditi, bilo sve manje.
Uz Pepea nasreću preživjelo je i njegovo sedmero mlađe braće.
"Dolazi iz snažne obitelji pa je možda i zato to preživio. On je jedini koji je u to vrijeme stanovao sa ujakom, pa je zbog toga možda bio jedini koji se zarazio", rekao je Marino Guardado, njegov zet.
Četvero njegove braće još su živi, a Manole će biti drugi u obitelji koji je doživio stotu. No život najstarijeg čovjek koji je preživio pandemiju gripe nije bio lagodan ni nakon preživljavanja epidemije. Pri kraju španjolskog građanskog rata 1939. godine Ameal je završio u koncentracijskom logoru u blizini Madrida, kamo su ga smjestili ozloglašeni nacionalnosti generala Franca.
Po pričanju Guardada, Ameal je podmitio marokanskog vojnika i uspio pobjeći. Pješke je prošao put od nešto više do 32 km gdje ga je čekala njegova supruga Isabel. "O ratu ne priča puno jer je vidio puno patnje i strahota kojih se ne želi prisjećati", naglašava.
Nakon rata Ameal je dva desetljeća živio u Madridu gdje je radio kao vozač taksija i vozač prije nego se vratio u Luarcu gdje je otvorio bar. Supruga Isabel, s kojom je imao dva sina, umrla je 1951. godine. Ponovno s oženio 1955. godine s 11 godina mlađom Mariom Luisom, s kojom je imao dvije kćer.
U dobro je formi i dalje. svaki dan se u baru druži sa svojim prijateljima, a plan mu je živjeti još sedam godina. Do 110. godine.
"Zašto živjeti duže?", pita se Pepe.
