Prije stotinu godina čovječanstvo je zadesila možda i najsmrtonosnija pojedinačna katastrofa u povijesti – pandemija španjolske gripe koja je po nekim procjenama odnijela više ljudskih života od oba svjetska rata zajedno. U tri smrtonosna vala, "španjolka" je između ožujka 1918. i ožujka 1920. zarazila svakog četvrtog stanovnika planeta, a usmrtila nestvarnih između 2,5 i pet posto svjetskog stanovništva, odnosno između 50 i 100 milijuna ljudi.
Ova posljednja brojka rezultat je novijih istraživanja poduzetih posljednjih desetljeća pošto je razvoj medicinske forenzike i genetike omogućio bolji uvid u prave razmjere tragedije. Za razliku od tipične epidemije gripe, u kojoj je po pravilu najviše smrtnih žrtava među starijima i bolesnima, odnosno djecom, španjolska gripa je ubijala proporcionalno najviše ljudi u naponu snage.
Mnogi oboljeli su se uspjeli oporaviti, a čini se da su okrunjene glave i političari pokazali posebnu otpornost na virus: bolest su, između ostalih, uspjeli savladati danska kraljica Alexandrine, španjolski kralj Alfonso XIII. i legendarni etiopski car Haile Selasije, a iz predvorja raja, odnosno pakla, uspješno su se vratili tadašnji i budući svjetski lideri, Mahatma Gandhi, David Lloyd George, Woodrow Wilson i Franklin Delano Roosevelt.
Pandemija dakle nije štedjela ni najbogatije i najmoćnije, a kod slavnih umjetnika rezultat je neriješen: bolest su uspjeli pobijediti Franz Kafka, Edvard Munch i Walt Disney, dok je virus odnio pobjedu u slučajevima Guillaumea Apollinairea, Egona Schielea i Gustava Klimta. Smrti i bolesti slavnih osoba samo su vršak ledenog brijega goleme tragedije koja se obrušila na umorno čovječanstvo, već iscrpljeno Prvim svjetskim ratom.
Okrugla obljetnica potaknula je globalno zanimanje za pandemiju, pa je posljednjih godina o njoj objavljeno više radova nego u prethodnih devet desetljeća, a jedna od studija koje su izazvale najveću pozornost svjetske javnosti je i knjiga "Blijedi jahač: kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet" britanske znanstvene novinarke i književnice Laure Spinney, nedavno objavljena i na hrvatskome u izdanju VBZ-a i prijevodu Petra Vujačića.
Spinney je ugledna autorica koja objavljuje u poznatim znanstvenim časopisima poput "Naturea", "National Geographica" i "New Scientista", te u listovima kao što su "The Economist" i "The Telegraph". Napisala je nekolicinu romana, no daleko najveću pozornost izazvala je "Blijedim jahačem", svojim dosad najambicioznijim publicističkim djelom u kojemu kombinira osobne povijesti žrtava pandemije s najnovijim znanstvenim spoznajama o španjolskoj gripi, analizirajući utjecaje te nezabilježene tragedije na današnji svijet.
Njezina studija o španjolskoj gripi sveobuhvatna je povijest pandemije ispričana iz raznih kuteva: dok argumentirano i faktografski odgovara na konkretna pitanja povezana s pandemijom, Spinney ne zanemaruje emocionalne aspekte katastrofe koja je pogodila gotovo sve zemlje svijeta i tragično utjecala na bezbrojne ljudske sudbine.
Tako primjerice donosi priču o Anti Franičeviću iz malenog sela na rijeci Neretvi koji je u ranoj mladosti u epidemiji ostao bez oba roditelja, djedova i baka, te je jedva preživio seleći se od jednog rođaka do drugog, dok se kao tinejdžer nije odlučio otputiti u Afriku. Skrasio se u Sjevernoj Rodeziji, današnjoj Zambiji, gdje se obogatio radeći u rudarskoj industriji.
Njegova osobna sudbina vjerojatno nije utjecala na budućnost svijeta, za razliku od sudbine jednog njemačkog imigranta u Americi koji je preminuo od španjolske gripe. Imigrant je imao životno osiguranje, pa je njegova udovica dobila popriličan iznos koji je uložila u posao s nekretninama. Obiteljski posao se proširio, a dodatno ga je razvio imigrantov unuk koji je danas navodno težak nekoliko milijardi dolara. Preminuli njemački imigrant zvao se Friedrich Trump, a ime njegova unuka je Donald.
Ali odakle jednoj znanstvenoj novinarki koja se bavi uglavnom aktualnim temama zanimanje za povijesni događaj od prije stotinu godina?
"Povijest me oduvijek zanimala. Međutim, istina je da se moje zanimanje za španjolsku gripu rodilo relativno nedavno, i to nakon što su negdje 2013. moji urednici počeli razmišljati o tome kako obilježiti stotu godišnjicu Prvog svjetskog rata. Shvatila sam da se nitko nije sjetio nešto reći o još jednoj stotoj obljetnici – onoj pandemije čije je izbijanje koincidiralo sa zadnjom godinom tog rata, a koja je ubila daleko više ljudi. Smatrala sam da tu priču treba ispričati", objašnjava Spinney u razgovoru koji smo s njom vodili u povodu hrvatskog izdanja "Blijedog jahača".
Procjenjuje se da je pandemija "španjolke" usmrtila do stotinu milijuna ljudi, što bi, preslikano na današnji svijet, u kojem živi pet puta više stanovnika, značilo 500 milijuna smrtnih slučajeva.
"Naravno, svijet je danas potpuno drugačiji", kaže Spinney.
"Prije nekoliko godina, Svjetska banka je izračunala da bi pandemija gripe u rangu one iz 1918. u prvih šest mjeseci odnijela 33 milijuna ljudskih života. Iako je i taj scenarij, naravno, moguć, pa stoga moramo na njega biti spremni, mislim da je bitno znati i da je to ujedno i najcrnji scenarij", navodi Spinney te dodaje da je posljednja pandemija gripe 2009. godine ubila "samo" oko 300.000 ljudi u svijetu.
"To je manje od prosječnog ishoda obične sezonske gripe. Tako da možemo pretpostaviti da bi se posljedice nekakve buduće pandemije kretale negdje u rasponu između ta dva ekstrema. To, naravno, otežava planiranje i ujedno komplicira napore usmjerene na osvještavanje šire javnosti o prijetnji buduće pandemije. Stručnjaci za javno zdravlje su, međutim, zabrinuti jer smatraju da je pandemija gripe najveća prijetnja zdravlju populacije velikog broja zemalja", upozorava Spinney.
Podsjećamo je da se posljednjih desetljeća čovječanstvo suočilo s nizom prijetnji potencijalnih virusnih pandemija: SARS, Zika, ptičja gripa, svinjska gripa, ebola. Ipak, kako se čini, sve su te prijetnje uspješno savladane. Spinney međutim vjeruje da je "izbijanje pandemije gripe u budućnosti neizbježno":
"Stručnjaci procjenjuju da je svijet u proteklih 500 godina pogodilo 15 pandemija gripe, dakle po jedna u prosjeku svakih 36 godina. U 20. stoljeću dogodile su se ukupno tri, a u ovome smo do sada imali jednu. Znanost još nije u stanju spriječiti pandemiju gripe, iako može umanjiti njezine posljedice. Također, ubrzano se pojavljuju nove bolesti, kako se ljudska populacija brojčano i geografski širi i dolazi u kontakte s novim patogenima. Svijet je bolje povezan nego ikad, zahvaljujući pristupačnosti putovanja avionima, pa bi i novi patogen potencijalno mogao proputovati svijet rekordnom brzinom".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Najgora gripa se zove MANKIND gripa i uzrokuju je "virusi u cipelama".
ta gripa je ubila milijune ljudi ne ponovila se