Mnogo, mnogo stoljeća prije no što je kavijar postao delikatesa i luksuzna roba često rezervirana za najbogatije, gotovo istu stvar jeli su naši preci tijekom kamenog doba iz svojih glinenih posuda. To potvrđuje studija objavljena krajem 2018. u znanstvenom časopisu PLOS One.

Zaključeno je to nakon analize proteina u 6.000 godina staroj posudi za kuhanje koja je sadržavala ostatke riblje ikre, kuhane i svježe. Posuda je pronađena u Njemačkoj.

"Za studiju, istraživači iz Njemačke analizirali su proteine. Nakon izolacije skoro 300 vrsta proteina usporedili su ih s ribljom ikrom, te shvatili da se radi o istoj stvari", piše The Vintage News.

Zlatna riba Nekad se dijelio besplatno, a danas ga jede samo elita

Društva su to koja su i više no dobro iskorištavala prirodne resurse oko sebe, kažu autori studije. Najčešće su živjeli kraj obala rijeka ili mora, a bavili su se lovom i sakupljanjem plodova.

U pokušaju da shvate kako su koristili "resurse iz mora i jezera" sakupili su sav moguć "zooarheološki" materijal (ostatke ribe, kosti, krljušti), oruđe koje su koristili i sve "umjetničke predmete" koje su proizvodili inspirirani ribom i vodenim svijetom. Ribljim su kostima analizirali i DNK.

Autorica Anna Shevchenko sa Max Planck instituta u Dresdenu kaže kako su "identificirali 6000 godina star recept za kuhanu riblju ikru".

Najčešće su koristili običnog šarana. Koristili su i meso, i ikru, a od kostiju su kuhali neku vrstu "juha". Poširali bi ribu tako što bi je ostavili na pari i pokrili listovima.

Glina koji su analizirali dobili su iz iskopina blizu Brandenburga gdje je iskopano više od 150.000 artefakata, uključujući rogove, drvo i kosti otkada je lokalitet pronađen 1930.

U istoj studiji spominju i kako su pronašli srž svinjske (tadašnjih divljih svinja) kosti. Dakle ne samo da su jeli kavijar, nego i primitivnu varijantu Ossobuca, riblje juhe/temeljca, sireva i ribljih fileta.

Čiji je ona predak? Senzacija: Otkrili lice žene koja je živjela prije 9000 g.

Tehnike koje su korištene u istraživanju spadaju pod istraživanje proteina. To dopušta znanstvenicima da se fokusiraju na određene proteine što garantira mnogo detaljnije rezultate no "obično" istraživanje.

"Izgorene čestice hrane često se nalaze na posuđu. Analiza proteina pomaže nam da shvatimo mnoge aspekte prethistorijskog života", kaže u radu.

Kako bi se analizirala jedna takva keramička zdjela mora se koristiti spektrometar koji se nalazi na institutu u Dresdenu.

"Tim koji vodi Anna Shevchenko razvio je nov način detaljne analize proteina koja može identificirati više od 300 proteina i to sve iz zagorenih ostataka hrane starih 6.000 godina".