Umrla je Sara Jane Moore, žena koja je 1975. godine pokušala ubiti američkog predsjednika Geralda Forda. Kako javlja AP News, preminula je u 95. godini u staračkom domu u Tennesseeju, gotovo 50 godina nakon dana koji joj je zauvijek obilježio život. Njezin čin, izveden samo 17 dana nakon što je druga žena također pokušala ubiti istog predsjednika, ostaje jedan od najbizarnijih trenutaka u američkoj političkoj povijesti
Rođena kao Sara Jane Kahn 1930. godine u Zapadnoj Virginiji, vodila je život pun preokreta. Bila je studentica sestrinstva, pripadnica Ženskog vojnog korpusa i računovotkinja. Do svoje 45. godine imala je pet propalih brakova i četvero djece koju je, prema riječima biografa, napustila. Njezina je priča bila toliko zbunjujuća da ni njezin vlastiti odvjetnik nikada nije dobio jasan odgovor zašto je to učinila.
Ključni trenutak u njezinoj transformaciji dogodio se sredinom 1970-ih u San Franciscu, epicentru kontrakulture i radikalnih pokreta. Postala je volonterka u programu "People in Need", koji je pokrenuo medijski magnat Randolph Hearst kao dio otkupnine za svoju otetu kćer Patty, koju je otela radikalna skupina. Kroz taj rad, Moore se povezala s ljevičarima, bivšim osuđenicima i drugim pripadnicima supkulture.
No, istovremeno je vodila dvostruki život. Postala je doušnica za FBI, izvještavajući o aktivnostima svojih novih radikalnih prijatelja. Ta ju je dvojna uloga, kako se kasnije pokazalo, dovela u smrtonosnu zamku.
U ponedjeljak, 22. rujna 1975. godine, predsjednik Gerald Ford izlazio je iz hotela St. Francis u San Franciscu, mašući okupljenoj masi. U gomili, na udaljenosti od samo 12 metara, stajala je Sara Jane Moore s revolverom kalibra .38. Ispalila je jedan hitac.
Metak je za dlaku promašio predsjednikovu glavu, za svega 13 centimetara, i zabio se u zid iznad ulaza. Pištolj je kupila u žurbi toga jutra, nakon što joj je policija dan ranije zaplijenila drugi revolver kalibra .44 i više od 100 metaka. Nije znala da su nišani na novom oružju bili neispravni.
Dok je pokušavala ispaliti drugi hitac, bivši marinac Oliver Sipple, koji je stajao pored nje, instinktivno ju je zgrabio za ruku i skrenuo pucanj. Taj drugi metak se odbio i lakše ranio taksista Johna Ludwiga. Tajna služba odmah je ugurala predsjednika Forda u limuzinu, a Moore je uhićena na licu mjesta. Amerika je bila u šoku – bio je to drugi pokušaj atentata na Forda u samo 17 dana, oba u Kaliforniji i oba su počinile žene. Prvi je pokušala Lynette "Squeaky" Fromme, sljedbenica Charlesa Mansona.
Godinama su Sarini motivi bili predmet nagađanja. U intervjuima je tvrdila da je bila zanesena radikalnom politikom i da je vjerovala kako će ubojstvo predsjednika pokrenuti novu revoluciju. "Bila sam zaslijepljena", izjavila je godinama kasnije. U jednom od posljednjih intervjua, nakon pokušaja atentata na Donalda Trumpa u srpnju 2024., kao jedan od razloga navela je i činjenicu da Ford nije bio izabrani predsjednik, već imenovan predsjednikom nakon Nixonove ostavke.
Međutim, prava istina bila je daleko osobnija i očajnija. Novinarka Ellen Hume, koja je poznavala Moore prije atentata, otkrila je ključni detalj. Moore se bojala za vlastiti život. FBI je prekinuo suradnju s njom, a ona je strahovala da će je njezini radikalni "prijatelji" ubiti ako otkriju da je bila doušnica, pogotovo jer je drugi doušnik iz njihovih krugova nedavno bio ubijen.
Njezin plan bio je javno raskinuti s FBI-em kroz novinski članak koji je pripremala s Hume. Kada se članak nije pojavio u novinama onog jutra kad ga je očekivala, Moore je panično zaključila da je FBI spriječio objavu. U očaju, odlučila se za "Plan B": atentat na predsjednika kao ultimativni dokaz svoje odanosti revoluciji i jedini način da spasi vlastiti život.
Na suđenju je priznala krivnju i osuđena je na doživotni zatvor. Prilikom izricanja presude, njezine su riječi bile dvosmislene: "Žalim li što sam pokušala? Da i ne. Da, jer je postiglo malo osim što sam protratila ostatak svog života. I, ne, ne žalim... jer se u to vrijeme činilo ispravnim izrazom mog bijesa."
U zatvoru je provela 32 godine. Godine 1979. čak je i pobjegla, ali je uhvaćena samo nekoliko sati kasnije. Neočekivano je puštena na uvjetnu slobodu 31. prosinca 2007., nešto više od godinu dana nakon što je Gerald Ford preminuo prirodnom smrću.
Nakon izlaska iz zatvora živjela je uglavnom anonimno. U rijetkim medijskim istupima izražavala je duboko kajanje. Na pitanje što bi rekla Fordu da je imala priliku, odgovorila je: "Jako mi je žao što se to dogodilo... Jako sam sretna što nisam uspjela."
