Preminuo je srpski general Pavković. Od užasa bolnice u Vukovaru krvave su mu ruke

General vojske nekadašnje SR Jugoslavije i haški osuđenik Nebojša Pavković (78), koji je prije par tjedana prijevremeno oslobođen iz zatvora u Finskoj iz zdravstvenih razloga, pa ubrzo sletio u Beograd zrakoplovom srbijanske vlade, preminuo je u 78. godini, javljaju srpski mediji.

Zloglasni Pavković je 1999. godine, tijekom NATO bombardiranja tadašnje SR Jugoslavije, bio zapovjednik Treće armije Vojske SRJ na Kosovu, a Haški tribunal (ICTY) ga je 2009. osudio na 22 godine zatvora po optužnici za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

U tom procesu osuđeni su i bivši potpredsjednik Vlade SR Jugoslavije Nikola Šainović i generali vojske i policije Sreten Lukić i Vladimir Lazarević. Prvostupanjske kazne smanjene su svima osim Pavkoviću.

Optužnica protiv Pavkovića je otpečaćena u listopadu 2003., on se 2005. godine predao Tribunalu u Hagu, a presuda mu je pravomoćno potvrđena u siječnju 2014. Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove u Den Haagu (MICT) donio je odluku prošlog tjedna da se Nebojšu Pavkovića, zbog teškog zdravstvenog stanja, prijevremeno pusti na slobodu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pozvao je generala Pavkovića prije polijetanja iz Finske za Beograd i poželio mu sretan put, navodi RTS. Po dolasku u Beograd, general Nebojša Pavković bit će prebačen na liječenje u Vojnomedicinsku akademiju. Kako su pisali mediji 2006. godine, tada 58-godišnji Pavković je u ljubavnoj sobi pritvora u Scheveningenu s tada 26-godišnjom djevojkom Majom začeo bebu. Pavković se jedno vrijeme, prije izručenja u Haag, navodno skrivao i kod njezinih roditelja. Kasnije su se oženili, ali i rastali 2012 godine. Pavkoviću je to bio četvrti brak, a u finskom zatvoru sklopio je i peti s novom izabranicom 2021. godine.

Kako je pisao Sensecentar za tranzicijsku pravdu, branitelji Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina iskoristili su na haškom sudu unakrsno ispitivanje svjedoka optužbe Petra Kipra kako bi ukazali na ulogu pukovnika Nebojše Pavkovića u evakuaciji oko 300 ljudi iz vukovarske bolnice uoči masakra na Ovčari.

I češki veleposlanik Kipr i pukovnik Pavković bili su promatrači u studenom 1991. – Kipr je poslan u Vukovar kao član tadašnje Promatračke misije Europske zajednice kako bi pratio evakuaciju vukovarske bolnice, dok je drugi trebao pratiti predaju grada u ime Saveznog sekretarijata za narodnu obranu.

Prema bilješkama koje je veleposlanik Kipr napravio tijekom svog trodnevnog boravka u Vukovaru, o kojima je svjedočio u svom glavnom ispitivanju, s Pavkovićem se sastao dva puta, 19. i 20. studenog 1991., u sjedištu Operativne grupe Jug u Negoslavcima. Obrana tvrdi da je Pavković potom obavijestio europske promatrače o pripremama za evakuaciju vukovarske bolnice, uvjerio ih da je JNA sposobna "ispravno organizirati i provesti evakuaciju ranjenika i bolesnika" te da je objavio da su ratni zarobljenici pod kontrolom JNA i da im neće biti dopušteno napustiti Vukovar.

Svjedok je potvrdio da su i Pavković i Mrkšić prisustvovali sastancima, međutim, unatoč bilješkama koje je napravio, nije se mogao sjetiti koji mu je od dvojice pukovnika to rekao. Branitelj Veselina Šljivančanina, s druge strane, nastojao je dokazati da je pukovnik Pavković, a ne bojnik Šljivančanin, zaustavio konvoj europskih promatrača i predstavnika Međunarodnog Crvenog križa nedaleko od mosta preko rijeke Vuke. Odvjetnik Lukić je u sudnici pokazao snimku na kojoj predstavnik MKCK-a, Borsinger, traži od Pavkovića da propusti konvoj do bolnice, pozivajući se na sporazum između JNA i hrvatskih vlasti o evakuaciji ranjenika i bolesnika. Pavković je, međutim, porekao da je bio upoznat s "bilo kakvim sporazumom".

Veleposlanik Kipr odgovorio je da se ne sjeća razgovora i ponovio ono što je rekao u glavnom ispitivanju - da je siguran da je svjedočio žestokoj svađi između Šljivančanina i Borsingera na mostu preko Vuke. Prema optužnici, dok je Šljivančanin bio na mostu sprječavajući promatrače i predstavnike Crvenog križa da dođu do bolnice, oko 300 ljudi odvedeno je iz vukovarske bolnice u vojarnu JNA, a kasnije na farmu Ovčara gdje su pogubljeni.