Prije 48 godina mladi australski pilot hrvatskog porijekla Frederick Valentich (20) prijavio je kontroli leta nepoznati objekt s četiri snažna svjetla. Tvrdio je da ga prati, kruži iznad njegove Cessne i da mu motor počinje otkazivati. Potom se u radiovezi začuo neobičan šum. Njegove posljednje riječi ostale su zabilježene, ali ni pilot ni zrakoplov nikada nisu pronađeni.
U 19 sati, 12 minuta i 28 sekundi, 21. listopada 1978. godine, australski pilot hrvatskog porijekla Frederick Valentich posljednji se put javio kontroli leta u Melbourneu. Imao je samo 20 godina. Nalazio se negdje iznad Bassova prolaza, nemirnog morskog područja između australskog kopna i Tasmanije, za upravljačem jednomotorne Cessne 182L. Prema planu leta, trebao je sletjeti na King Island, otok poznat po stočarstvu, ribarstvu i izoliranosti.
Šest minuta ranije počeo je prijavljivati nešto neobično. Najprije četiri vrlo snažna svjetla na nebu. Zatim letjelicu koja se, prema njegovim riječima, kretala nevjerojatnom brzinom. Potom objekt duguljastog oblika, metalnog sjaja, sa zelenim svjetlom, koji je kružio iznad njega. Tvrdio je da se pojavljuje, nestaje i ponovno vraća.
Operater kontrole leta pokušavao je ustanoviti o kakvoj je letjelici riječ. U tom području nije imao podataka o drugom zrakoplovu. Valentich je u jednom trenutku kazao da mu motor radi nepravilno, kao da se guši. No najneobičniji dio razgovora dogodio se kada je prestao govoriti o nepoznatoj pojavi kao o običnom zrakoplovu. Tvrdio je da ono što vidi uopće nije zrakoplov.
Nakon njegova posljednjeg poziva mikrofon je ostao otvoren još 17 sekundi. U radiovezi se čuo neidentificiran zvuk, koji su pojedini slušatelji opisivali kao metalno struganje. Zatim je veza nestala. Valentich se više nikada nije javio. Nije stigao na King Island. Nije pronađeno njegovo tijelo, a ni olupina zrakoplova nije pouzdano identificirana. Službena istraga nije uspjela utvrditi uzrok nestanka.
Gotovo pola stoljeća poslije taj slučaj ostaje jedan od najpoznatijih neriješenih događaja australskog civilnog zrakoplovstva. Ne zato što je dokazan susret s izvanzemaljskom letjelicom, nego zato što je sačuvan neobičan razgovor pilota i kontrole leta, a konačan odgovor o tome što mu se dogodilo nikada nije pronađen.
Frederick Paul Valentich nije bio nepoznati avanturist koji se prvi put našao za upravljačem zrakoplova. Bio je mladi australski pilot s privatnom pilotskom dozvolom i više od 150 sati letačkog iskustva. Sanjao je karijeru profesionalnog pilota i nastojao prikupiti dodatne sate letenja, osobito noću. Ipak, njegova letačka biografija nije bila besprijekorna. Nije uspio položiti sve potrebne ispite za komercijalnu pilotsku dozvolu, a u kasnijim analizama spominjani su i propusti tijekom školovanja. Unatoč tome, imao je kvalifikaciju koja mu je dopuštala određene noćne letove u odgovarajućim meteorološkim uvjetima.
Bio je povezan i s australskim zrakoplovnim kadetskim programom. Posebno zanimanje pokazivao je za neidentificirane leteće objekte. O njima je čitao, razgovarao s prijateljima i pratio izvješća o neobjašnjivim pojavama na nebu. Ta će činjenica postati važna nakon njegova nestanka. Za jedne je značila da je mogao prepoznati nešto neuobičajeno. Za druge je otvarala mogućnost da je obična svjetla na noćnom nebu pogrešno protumačio kroz vlastiti interes za NLO-e.
U subotu 21. listopada Valentich je unajmio plavo-bijelu Cessnu 182L, registracije VH-DSJ, na aerodromu Moorabbin u Melbourneu. Namjeravao je odletjeti do King Islanda i vratiti se iste večeri. O svrsi putovanja ostale su proturječne informacije. Prema jednoj verziji trebao je preuzeti putnike, prema drugoj kupiti jastoge, odnosno lokalne rakove. Službeni dokumenti potvrđuju da je u zrakoplov ukrcano više prsluka za spašavanje, ali i da nije unaprijed dogovorio uključivanje aerodromske rasvjete na King Islandu.
To su poslije postali važni detalji istrage: ako je namjeravao sletjeti nakon mraka i ponovno poletjeti, zašto nije osigurao potrebnu rasvjetu? U 17.23 predao je plan leta. Zrakoplov je opskrbljen gorivom, a u 18.19 poletio je iz Moorabbina. Pred njim je bila ruta preko jugozapadne obale australske države Victorije, zatim iznad otvorenog mora prema King Islandu. Letio je sam, bez kopilota i putnika. U 19 sati preletio je Cape Otway. Sve je izgledalo normalno.
Ilustracija/Profimedia
Cape Otway je jedan od posljednjih prepoznatljivih kopnenih orijentira prije prelaska preko Bassova prolaza. S njegovih stijena pruža se pogled na more koje je tijekom povijesti progutalo brojne brodove, a povremeno i zrakoplove. Tamo je Valentich stigao oko 19 sati. U 19.00.29 javio je kontroli leta da je kod Cape Otwaya i nastavlja prema King Islandu. Ništa u toj poruci nije upućivalo na izvanrednu situaciju. Prema prijavljenoj ruti, nalazio se ondje gdje se očekivalo.
Noć je već padala. More ispod njega postupno je postajalo tamna površina, a horizont se vjerojatno mogao sve teže razlikovati od neba. Premda je vidljivost bila dobra i nije bilo izrazito nepovoljnih meteoroloških uvjeta, noćni let iznad vode predstavlja poseban problem čak i iskusnim pilotima.
Bez jasno vidljivog horizonta čovjek lako može izgubiti osjećaj položaja svojeg zrakoplova. Može mu se činiti da leti ravno i kada skreće, da miruje kada se okreće ili da se svjetla drugih objekata kreću iako su nepomična. Valentich je u to vrijeme prijavljivao visinu od približno 4500 stopa, odnosno 1370 metara. Šest minuta nakon posljednjeg rutinskog javljanja ponovno je uspostavio vezu s Melbourneom. Tada je započeo razgovor zbog kojeg će njegovo ime postati poznato diljem svijeta.
Posljednjih šest minuta: razgovor pilota i kontrole leta
Najvažniji dokaz u cijelom slučaju nije fotografija, iskaz nekog kasnijeg svjedoka ni tvrdnja o izvanzemaljcima. To je službeno zabilježena radiokomunikacija između pilota Fredericka Valenticha, čiji je pozivni znak bio Delta Sierra Juliet, i melburnske službe za praćenje letova, u kojoj je radio Steve Robey.
Razgovor je trajao nešto više od šest minuta. Započeo je gotovo rutinski, provjerom drugog zračnog prometa, a završio prijavom problema s motorom i potpunim gubitkom veze. Slijedi detaljna kronološka rekonstrukcija razgovora prema objavljenom transkriptu australskog Ministarstva prometa. Vremena su prema lokalnom australskom standardnom vremenu.
19:06:14 Prvo pitanje: Ima li drugih zrakoplova?
Valentich poziva Melbourne i pita postoji li prijavljeni zračni promet ispod 5000 stopa, odnosno oko 1524 metra. Operater mu odgovara da nema podataka o drugom prometu.
Valentich zatim javlja kako mu se čini da vidi veliki zrakoplov koji leti ispod te visine.
U tom trenutku još nema spomena NLO-a. Pilot ono što opaža opisuje kao drugi zrakoplov.
19:06:44 Četiri jaka svjetla
Operater traži da identificira tip zrakoplova. Valentich ne uspijeva odgovoriti. Umjesto oblika letjelice opisuje četiri vrlo jaka svjetla. Čini mu se da bi to mogla biti svjetla za slijetanje. Za pilota je to bilo važno opažanje. Ako se u njegovoj blizini nalazi drugi zrakoplov, mora znati njegov položaj, smjer i udaljenost kako bi izbjegao sudar.
19:07:31 Nepoznati objekt prolazi iznad Cessne
Pilot javlja da je letjelica upravo prošla iznad njega. Procjenjuje da je bila najmanje 1000 stopa, približno 305 metara, više od njegova zrakoplova.
Operater pokušava utvrditi je li riječ o velikom zrakoplovu. Valentich ne može potvrditi njegovu veličinu jer mu se čini da se kreće iznimno brzo.
Tada postavlja novo pitanje: nalazi li se možda u blizini neki vojni zrakoplov?
Melbourne odgovara da nema podataka ni o takvom zračnom prometu.
19:08:18 Ponovno približavanje, sada s istoka
Valentich kaže da mu se nepoznata pojava približava izravno s istoka. To je važan trenutak jer pilot više ne govori samo o jednoj letjelici koja ga je mimoišla. Sada opisuje objekt koji se, prema njegovu opažanju, vraća prema njemu. Nakon toga u transkriptu se pojavljuju kraći prekidi.
19:08:48 Pilot tvrdi da se netko poigrava s njim
Valentich opisuje ponovljene prelete. Prema njegovim riječima, objekt ga je prešao dva ili tri puta brzinom koju ne uspijeva procijeniti. Izražava dojam da se pilot druge letjelice namjerno poigrava s njim. To je prva značajna promjena u tonu sadržaja razgovora. Ne govori više samo o mogućem nepoznatom prometu, nego o ponašanju koje doživljava kao namjerno i neobično.
19:09 Kontrola provjerava njegovu visinu
Operater ga pita na kojoj visini leti. Valentich potvrđuje 4500 stopa, odnosno približno 1370 metara. Kontrola zatim ponovno pita može li identificirati zrakoplov. Valentich potvrđuje da ne može. Melbourne ga upućuje da pričeka.
19:09:27 Prvi put odbacuje mogućnost običnog zrakoplova
Valentich izgovara riječi koje su poslije postale simbol cijelog slučaja: "It's not an aircraft." Odnosno: To nije zrakoplov. Pokušava nastaviti opis, ali sljedeće riječi ostaju nedovršene. Transkript bilježi kratko razdoblje otvorenog mikrofona. Operater ga ponovno pita može li opisati letjelicu. Valentich kaže da je duguljasta te da se kreće vrlo brzo. U tom trenutku, prema njegovim riječima, nalazi se upravo ispred njega.
19:10:19 Zeleno svjetlo i metalni sjaj
Kontrola leta zanima se za veličinu objekta. Umjesto dimenzija pilot opisuje njegovo ponašanje. Čini mu se da predmet miruje, dok on sam kruži, a nepoznati objekt kruži iznad njega. Sada prvi put spominje zeleno svjetlo i izgled vanjske površine: nešto metalno, sjajno, što odražava svjetlost. Ovaj dio razgovora postao je središnji argument zagovornika teorije o neidentificiranoj letjelici. Međutim, iz samog transkripta nije moguće ustanoviti stvarnu veličinu, brzinu ni udaljenost opaženog izvora svjetla.
19:10:46 Objekt iznenada nestaje
Nakon kratkog prekida u govoru pilot javlja da je nepoznati predmet upravo nestao. Ne opisuje eksploziju, pad ni odlazak prema nekoj određenoj točki. Jednostavno više ne vidi ono što je nekoliko trenutaka prije prijavljivao. No kontakt s pojavom, prema njegovu kasnijem javljanju, time nije završio.
19:11 Ponovno pita je li to vojni zrakoplov
Valentich ponovno traži pomoć pri identifikaciji. Zanima ga je li možda riječ o vojnoj letjelici. Operater pokušava razjasniti prethodnu izjavu o nestanku, pa ga pita nalazi li se objekt još u njegovoj blizini. Pilot sada javlja da se ponovno približava, ali ovaj put iz smjera jugozapada. U nekoliko minuta prijavio je približavanje s istoka, kruženje iznad svojeg zrakoplova, nestanak i novi dolazak iz drugog smjera.
19:11:50 Prvi prijavljeni tehnički problem: motor nepravilno radi Priroda razgovora naglo se mijenja. Valentich kaže da motor njegove Cessne radi nepravilno, na trenutke zastajkuje i kao da se guši. Navodi i postavke motora, spominjući vrijednosti 23 i 24, koje se u ovom kontekstu odnose na parametre rada pogonskog sustava. Operater ga odmah pita što namjerava učiniti. Valentich odgovara da namjerava nastaviti prema King Islandu. Istodobno ponovno spominje nepoznatu pojavu iznad sebe. Ponavlja da lebdi nad njegovim zrakoplovom i da nije riječ o običnoj letjelici. Ovo je posljednji dio razgovora u kojem opisuje nepoznati objekt.
19:12:28 Posljednji poziv. Zatim 17 sekundi otvorenog mikrofona
Valentich se javlja još jednom, pozivnim znakom i obraćanjem Melbourneu. No ne slijedi nova razumljiva poruka. Mikrofon ostaje otvoren približno 17 sekundi. U tom razdoblju zabilježen je neidentificiran zvuk. Nakon toga više nema odgovora iz Cessne. Kasniji pokušaji kontrole leta da uspostavi vezu ostaju bez uspjeha. Rekonstrukcija razgovora napravljena je prema službenom transkriptu australskog Ministarstva prometa, sačuvanom u arhivskoj dokumentaciji slučaja, i usporednim objavljenim prijepisima. Vremena u pojedinim sekundama mogu se razlikovati među sekundarnim prijepisima.
Zašto su posljednje riječi toliko važne?
U popularnim prikazima slučaja često se prenosi samo tvrdnja da je pilot vidio izvanzemaljsku letjelicu i potom nestao. Međutim, cjelovit slijed komunikacije govori nešto složeniju priču. Valentich u početku doista misli da vidi drugi zrakoplov. Četiri snažna svjetla asociraju ga na reflektore za slijetanje. Pita se radi li se o vojnoj letjelici. Traži potvrdu kontrole leta. Tek potom počinje odbacivati mogućnost običnog zrakoplova.
Promjena njegova tumačenja događa se tijekom otprilike tri minute. Zanimljiv je i način na koji opisuje kretanje. Objekt najprije prolazi iznad njega velikom brzinom, zatim se vraća, potom djeluje nepomično, nestaje i ponovno se pojavljuje. Upravo ta proturječna opažanja mogu se tumačiti na dva vrlo različita načina. Ako je Valentich ispravno opažao stvarni objekt, tada se radilo o nečemu što nije mogao identificirati i čije kretanje nije razumio. No ako je došlo do optičke varke ili gubitka prostorne orijentacije, promjene u opaženom položaju svjetala mogle su biti posljedica kretanja njegove vlastite Cessne.
Presudno je to što ni jedno od tih tumačenja nije moguće dokazati samo razgovorom preko radija. Još je važniji prijavljeni problem s motorom. Pilot navodi nepravilnosti u radu pogona neposredno prije nestanka. To može upućivati na stvarni mehanički problem, ali iz toga se ne može zaključiti da je nepoznati objekt izazvao kvar. Službeni transkript ne sadržava dokaz o takvoj uzročno-posljedičnoj vezi.
Što se zapravo čulo tijekom posljednjih 17 sekundi?
Ovih 17 sekundi gotovo je jednako poznato kao i Valenticheve posljednje rečenice. U brojnim novinskim izvještajima i knjigama o neidentificiranim letećim objektima spominje se neobičan metalni zvuk, katkad opisan kao struganje metala o metal. U nekim verzijama priče sugerira se da je zvuk nastao zbog djelovanja nepoznate letjelice na Cessnu.
Za takvu tvrdnju nema pouzdanih dokaza. Službeni transkript potvrđuje 17 sekundi otvorenog mikrofona, ali ne utvrđuje izvor zvuka niti ga službeno identificira kao metalno struganje. To je važna razlika između dokumentiranog događaja i njegova kasnijeg prepričavanja. U istrazi je spomenuta i znatno običnija mogućnost.
Valenticheva djevojka Rhonda Rushton objasnila je istražiteljima da je Frederick znao držati ručni mikrofon u krilu. Moguće je, sugerirala je, da su pokreti tijela ili mikrofon koji udara o okolne površine mogli izazvati neobične zvukove. To nije dokaz što se dogodilo. No pokazuje da neobičan šum ne mora nužno značiti da je vanjska sila djelovala na zrakoplov.
Važno je također razlikovati posljednju smislenu poruku od posljednjeg radiopoziva. Tvrdnja o objektu koji lebdi i nije zrakoplov izgovorena je prije konačnog javljanja u 19.12.28. Nakon toga Valentich još započinje poziv Melbourneu.
Potraga: zrakoplovi su pretraživali more, ali ni olupine ni tijela nije bilo
Kad je prestalo javljanje s Cessne, službe su morale pretpostaviti da se dogodila ozbiljna nesreća. Nije bilo pouzdane informacije o točnom položaju zrakoplova u trenutku nestanka. Postojali su plan leta, ranija javljanja i pretpostavka da je Valentich nastavio predviđenom rutom prema King Islandu. To je značilo da su spasioci morali pretraživati veliko morsko područje, a ne jednu precizno određenu točku.
Pet godina poslije more je izbacilo mogući dio nestale Cessne
U potragu su uključeni civilni zrakoplovi, brodovi, ribari i australsko vojno zrakoplovstvo. Jedan od najvažnijih zrakoplova bio je Lockheed P-3 Orion, namijenjen nadzoru i pretraživanju velikih morskih površina. Pretraživanje je trajalo do 25. listopada. Prema sačuvanoj dokumentaciji, operativni planovi i izvješća obuhvaćali su tisuće četvornih nautičkih milja. Samo za 24. listopada navodi se pretraga približno 5000 četvornih nautičkih milja koju je obavilo sedam civilnih zrakoplova. No rezultata nije bilo.
Nisu pronašli pilota. Nisu pronašli Cessnu. Nije bilo potvrđenog traga avionskog goriva, a ni signal uređaja za hitno lociranje nije omogućio pronalazak nestalog zrakoplova. Zabilježena je jedna naizgled obećavajuća mogućnost: na moru je uočena naftna mrlja. Uzorci su prikupljeni i poslani na analizu. Međutim, laboratorij nije mogao povezati pronađene ugljikovodike s gorivom ili uljem iz Valenticheve Cessne. Sastav je više odgovarao težem brodskom gorivu nego avionskom benzinu.
Na području otoka Flinders, smještenog u Bassovu prolazu, 1983. pronađen je dio koji je odgovarao oplati motora zrakoplova Cessna 182. Istražitelji su provjerili mogućnost da potječe s Valenticheva zrakoplova. Serijski raspon modela s kojima je dio bio kompatibilan uključivao je i njegovu Cessnu. Razmatrane su i podudarnosti u boji, odnosno prethodnom prebojavanju. No to nije bilo dovoljno za sigurnu identifikaciju. Istražitelje je zanimalo i jesu li morske struje mogle tijekom gotovo pet godina odnijeti dio s mogućeg mjesta pada do Flinders Islanda. Obratili su se stručnjacima australske mornarice kako bi procijenili vjerojatnost takvog kretanja. Njihovi odgovori nisu dokazali da dio pripada Valentichevu zrakoplovu. Zbog toga ni taj nalaz nije zatvorio slučaj.
Svjedoci su naknadno govorili o zelenim svjetlima
Nakon nestanka pojavile su se dojave ljudi koji su tvrdili da su te večeri vidjeli neobična svjetla iznad australske obale. Neki su opisivali bijele ili zelene svjetlosne pojave. Druge su priče govorile o nepoznatim objektima koji su se kretali neuobičajenim putanjama. Posebno je zanimljivo da se zelena boja pojavljuje i u Valentichevu izvještaju. Međutim, postoji važan problem s tim iskazima: velik dio prijava stigao je tek kada su mediji objavili vijest da je pilot nestao nakon razgovora o neidentificiranoj letjelici.
Već je 25. listopada 1978. Associated Press izvijestio da je australsko ratno zrakoplovstvo dobilo 11 prijava neobičnih pojava na nebu. Dužnosnici Ministarstva prometa upozoravali su da naknadne dojave treba promatrati oprezno. Razlog je poznat istražiteljima svjedočenja: kada javnost čuje detalje neobičnog događaja, ranija nejasna opažanja ponekad dobivaju novo značenje.
To ne dokazuje da su svjedoci lagali. Samo znači da njihova svjedočenja nisu neovisna potvrda onoga što je Valentich vidio. Jedna od najzanimljivijih priča pojavila se mnogo poslije. U listopadu 2000. australski Herald Sun pisao je o čovjeku iz područja Apollo Baya koji je tvrdio da je s članovima obitelji, tijekom lova na zečeve 1978., vidio mali zrakoplov i neobično zeleno svjetlo iznad njega.
Prema njegovu opisu, letjelica se nalazila u blizini obale, a zatim je nestala iz vidokruga iza brežuljaka. Svjedok je tvrdio da ranije nije istupio zbog straha da će biti ismijan. Takva priča, kada bi se mogla neovisno potvrditi, bila bi vrlo važna. Mogla bi pomoći u određivanju područja koje je trebalo pretražiti. No svjedočanstvo izneseno više od dvadeset godina nakon događaja nije čvrst dokaz. Nije potvrđeno da su svjedoci gledali upravo Valentichevu Cessnu niti da je svjetlo imalo veze s njegovim nestankom.
Slučaj je tako dobio dodatne elemente misterija, ali ne i konačno rješenje.
Što je pokazala službena istraga?
Australski istražitelji razmatrali su više mogućih objašnjenja. Jedno od pitanja bilo je je li se na nebu zaista nalazio drugi zrakoplov. Odgovor kontrole leta da nema poznatog prometa nije značio da radarski sustav sa sigurnošću potvrđuje prazan zračni prostor. Radarski zapisi sadržavali su neke neobične odraze, ali njihova naknadna analiza nije pokazala pouzdanu putanju letjelice koja bi odgovarala Valentichevu opisu. Stručnjaci su razmatrali mogućnost takozvanog anomalnog širenja radarskih valova. U određenim atmosferskim uvjetima radar može primati odraze koji stvaraju privid objekata na neuobičajenim udaljenostima ili položajima.
U dokumentaciji iz 1981. razmatraju se takva objašnjenja pojedinih radarskih signala. Drugim riječima, nije pronađena neovisna radarska potvrda objekta koji je, prema Valentichevim riječima, kružio iznad njegove Cessne. Meteorološki podaci pokazali su relativno povoljne uvjete i dobru vidljivost. Nije bilo dokaza o snažnoj oluji koja bi jednostavno objasnila nestanak. Ali ni povoljno vrijeme nije isključivalo nesreću.
Konačan rezultat istrage bio je da uzrok nestanka nije utvrđen. U službenim dokumentima Valentichev se nestanak tretirao kao vjerojatno fatalan zrakoplovni događaj. Nijedna službena istraga nije dokazala da je Cessnu presrela, srušila ili otela izvanzemaljska letjelica.
Je li gledao planete i zvijezde, a mislio da vidi nepoznatu letjelicu?
Jednu od zanimljivijih teorija kasnije su razvili astronom i bivši američki vojni pilot James McGaha te istraživač Joe Nickell. Prema njihovoj analizi, Valentich je mogao zamijeniti svijetle nebeske objekte za svjetla zrakoplova. Te večeri na nebu su bili vidljivi izrazito svijetli planeti i zvijezde. Australski nacionalni arhiv u vlastitom osvrtu na slučaj navodi Veneru, Mars, Jupiter i Antares kao moguće izvore svjetala koja su mogla privući pilotovu pozornost.
Ova teorija ne tvrdi da su se planeti doista brzo kretali oko Cessne. Ideja je drukčija: ako se vlastiti zrakoplov okreće ili naginje, pilot može steći dojam da se svjetla izvan zrakoplova kreću. To je osobito opasno kada nema vidljivog horizonta. Zamislimo zrakoplov koji se postupno naginje udesno. Pilot gleda prema svjetlu na nebu i pokušava pratiti njegovo kretanje. Ako ne uspije održati ispravnu orijentaciju prema instrumentima, mogao bi početi skretati, a pritom mu se činiti da se promijenio položaj objekta koji promatra.
Ako zatim dodatno pokušava pratiti svjetlo, može pogoršati vlastiti položaj u zraku. U najopasnijem slučaju zrakoplov može prijeći u takozvanu smrtonosnu spiralu (graveyard spiral), pri kojoj pilot pogrešno procjenjuje kretanje, povećava opterećenje zrakoplova i ubrzava gubitak visine. U noćnom letu iznad mora, bez prirodnih vizualnih orijentira, takav scenarij nije nezamisliv.
Prema tom tumačenju, Valentich je mogao opisivati stvarna svjetla na nebu, ali potpuno pogrešno razumjeti njihovu prirodu i relativno kretanje. To je i dalje teorija, a ne dokazana rekonstrukcija posljednjeg leta. Posebno pitanje ostaje njegova prijava nepravilnog rada motora. Bez podataka o stvarnom položaju zrakoplova, parametrima motora i mjestu pada nije moguće sa sigurnošću zaključiti što se dogodilo.
Najmanje vjerojatno: Je li Cessna mogla letjeti naopačke?
Među prvim teorijama koje su se pojavile nakon nestanka bila je i ona da je Valentich izgubio prostornu orijentaciju i završio u neuobičajenom položaju leta. U nekim izvještajima spominjala se mogućnost da je letio naopačke te pritom vlastita navigacijska svjetla ili njihov odraz na vodi pogrešno protumačio kao nepoznati objekt.
Ta teorija suočava se s nekoliko ozbiljnih pitanja. Cessna 182 nije zrakoplov namijenjen dugotrajnom letu naopačke. Takav položaj utjecao bi na rad motora i dovod goriva. Stoga bi se, ako je do njega došlo, vrlo brzo stvorila opasna situacija. S druge strane, upravo je Valentich prijavio da mu motor nepravilno radi. To je zanimljiva moguća podudarnost, ali nikako dokaz da je letio naopačke. Nema podataka koji bi potvrdili kut nagiba Cessne, njezinu brzinu ili putanju tijekom posljednjih minuta. Zbog toga ni teorija o letu naopačke ne može biti više od jednog od mogućih scenarija.
Teorija o namjernom nestanku: što ako pilot nije ni namjeravao stići na King Island?
Istražitelji su razmatrali i manje dramatičnu, ali vrlo neugodnu mogućnost: da je Valentich namjerno nestao. Zašto je govorio o različitim razlozima putovanja? Zašto nije uredio aerodromsku rasvjetu na odredištu? Zašto nije pronađen nijedan pouzdan trag pada? Zrakoplov je imao dovoljno goriva da leti znatno dulje od predviđenog vremena do King Islanda. Teoretski je mogao promijeniti smjer i odletjeti na neko drugo mjesto. U tadašnjim raspravama spominjale su se i dojave o manjim zrakoplovima koji su navodno slijetali drugdje. No nikada nije utvrđeno da je Valentich zaista sletio na neku drugu lokaciju.
Nije pronađena njegova Cessna, niti je dokazano da je organizirao vlastiti bijeg. Zamisao da je inscenirao neobičnu radiokomunikaciju, a zatim namjerno nestao, ostala je bez presudnih dokaza. U službenoj dokumentaciji nalaze se i iskazi ljudi koji su ga poznavali. Dio njih opisivao ga je kao ozbiljnog, marljivog i entuzijastičnog mladića kojemu bi namjerno napuštanje obitelji bilo teško pripisati. Ti iskazi ne mogu dokazati što je učinio, ali predstavljaju važnu protutežu nagađanjima o prijevari.
Njegov otac vjerovao je da Frederick nije mrtav
Možda najtužniji dio cijelog slučaja povezan je s Valentichevom obitelji. Njegov otac Guido nije bio uvjeren da je sin poginuo u običnoj zrakoplovnoj nesreći. Smatrao je da Frederick nije bio osoba koja bi namjerno izmišljala takvu priču. Njegov interes za neidentificirane objekte nije ga, prema ocu, činio nepouzdanim, nego zainteresiranim za nešto što javnost nije dovoljno razumjela.
U razgovorima s novinarima Guido je ostavljao otvorenom mogućnost da je njegov sin "odveden" te da možda još postoji nada da će se vratiti. Otac je imao priliku poslušati snimku posljednjeg razgovora. Prema ranom izvještaju časopisa International UFO Reporter, smatrao je da mu je sin tijekom većeg dijela komunikacije zvučao relativno mirno, dok mu se pri kraju glas promijenio i oslabio.
To je očev subjektivni dojam, a ne medicinski ili forenzički dokaz. No za Guida Valenticha taj je snimljeni razgovor imao sasvim drukčije značenje od onoga koje je imao za zrakoplovne istražitelje. Za njih je bio dokazni materijal. Za njega posljednji sačuvani glas sina. Guido Valentich umro je 2000. godine, ne doznavši što se dogodilo Fredericku.
Na Cape Otwayu 1998. postavljena je spomen-ploča u sjećanje na nestalog pilota. Obitelj je ondje, na rubu australskog kopna, dobila mjesto na kojem ga može simbolično obilježiti, iako nikada nije pronađeno njegovo posljednje počivalište.
Četiri pitanja na koja ni danas nema odgovora
Unatoč velikom broju članaka, knjiga i dokumentarnih emisija, nekoliko činjenica ostaje osobito teško objasniti. Prvo, što je Valentich doista gledao? Je li vidio drugi zrakoplov, svijetle planete, odraze svjetala ili nešto drugo? Ne postoji neovisna vizualna snimka koja potvrđuje njegov opis. Drugo, zašto mu je motor počeo nepravilno raditi? Je li se radilo o stvarnom tehničkom kvaru, posljedici neuobičajenog položaja zrakoplova ili pogrešnom opažanju pilota? Bez olupine nema odgovora. Treće, što je uzrokovalo posljednji neidentificirani zvuk u radiovezi? Iako se često opisuje kao metalno struganje, nije utvrđeno je li potjecao od mikrofona, opreme, kabine ili nekog drugog izvora. Četvrto, gdje je završio zrakoplov? Čak i ako se prihvati najjednostavnija mogućnost, da je Valentich izgubio orijentaciju i pao u more, točno mjesto pada ostaje nepoznato.
Gotovo 48 godina nakon nestanka Fredericka Valenticha njegova priča i dalje izaziva zanimanje, ali i pokazuje koliko se stvarni događaj može promijeniti kada ga preuzmu popularna kultura i teorije zavjere. U najpoznatijoj verziji priče nepoznati leteći objekt približava se Cessni, lebdi nad njom, uzrokuje kvar motora i odnosi zrakoplov u nepoznato.
* uz korištenje AI-ja
