Krvavo-bijelo-plavo: Postoji poveznica Aleksića s ubojstvom Matije Ljubeka

Naći će nekog nevoljnika. Netko će odgovarati za propuste u sustavu, to je sigurno. Jer drniški ubojica iz Postolarske ulice Kristijan Aleksić sa svim svojim presudama i prijavom za neovlašteno posjedovanje oružja, uz dosje u kojem stoji da je odležao 12 godina za brutalno ubojstvo Marijane Sučević koje je počinio kad mu je bilo 18, nikako nije smio biti na slobodi s koje je ubio 19-godišnjeg dostavljača pizze Luku Milovca prije deset dana u Drnišu. I glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, dakle čovjek iz sustava, potvrdio je da je bilo nevjerojatnih propusta. Sad još samo treba naći krivca. 

 "O tom predmetu je trebala biti održana rasprava u trajanju sat vremena i u roku par sati donesena prvostupanjska presuda, ali nisam ja tu da sudim sucima, to će njihova tijela napraviti", rekao je Turudić dodajući kako je bilo propusta i u radu šibenskog Državnog odvjetništa. 

FELJTON: 2. DIO Crni svijet Tko je ubio Marijanu Jerković? Ubojica je ljevoruk, nikad ga nisu našli

Još više poražava međutim priča iz Belišća. Kako se u međuvremenu oglasio sin Matije Ljubeka i ispričao da ubojica, koji je pobivši pola njihove familije izjavio da "nije završio posao", prokopali smo po arhivima tragičnog slučaja iz dvijetisućite u kojem je ubijen jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. I ne biste vjerovali - postoji uznemirujuća poveznica dva zločina, onog u Valpovu i Belišću dvijetisućite i ovog na terasi ubojičine kuće u Postolarskoj ulici u Drnišu. Veza je prokleti, truli sustav. Koji nije funkcionirao tada, ne funkcionira danas i slabe su nade da će profunkcionirati sutra. "Mjesec dana bez kaznene prijave, a pretukao Ljubekovu majku", bio je naslov u Večernjaku u subotu, 14. listopada 2000. godine. Ispod toga je šlager o KBC Rebru koji kaže "Igranje šaha nije bitno, pacijentica nije bila ugrožena". Neke stvari u Hrvatskoj se nikad ne mijenjaju. 

Dakle, kao što na slobodi nikad nije trebao biti Kristijan Aleksić, tako na slobodi nije smio biti niti ubojica Matije Ljubeka. Što se dogodilo? Nekoliko dana ranije Ljubekov šogor pretukao je Matijinu majku Tonku tako jako da joj je slomio nogu i žena je bila u bolnici. U međuvremenu Matija se suprotstavio nasilniku, potukao se s njime. Ali u bolnici gdje su liječili majku netko je napravio propust pa nisu obavijestili policiju o teškim ozljedama, što su morali a to automatski šalje policajce na vrata počinitelja. I lisice na ruke. Onda su objašnjavali kako su, eto, to baš namjeravali učiniti kad gospođa bude puštena kući s njihova bolničkog odjela. Kakve li logike... Skoro kao ova u Šibeniku gdje su suci i državno odvjetništvo procijenili kako ovo s Aleksićem, posjedovanje oružja ručne izrade, "NIJE HITNO". Niti su dakle u Belišću obavijestili policiju, niti je policija tražila njihove nalaze za slučaj pretučene gospođe Ljubek, kojoj je - usput budi rečeno - ubojica njezina sina i još dva člana obitelji Marko Varžić prije prijeloma jednom bacio, kako je izvještavao Večernji list, živi ocat u oči. Ali ništa, napao je OPET i OPET, pretukao ju je i bio na slobodi.

Tako da je imao svo vrijeme ovog svijeta i prostor za isplanirati ubojstvo Matije Ljubeka. Sačekao ga je u zasjedi i iz puške M48 usmrtio s tri hica. Ponavljamo, to je učinio čovjek koji prema slovu zakona u tom trenutku MORA biti iza rešetaka. 

Za gromadu od čovjeka, olimpijskog pobjednika koji nije uspio zaštititi svoju majku i članove njegove familije, koju je u crno zavio Marko Varžić, je kasno. Za Luku Milovca, maturanta i košarkaša, dostavljača pizze također. Ta dva ubojstva u Ulici Josipa Kozarca i Postolarskoj dijeli 25 godina a spaja ih ista, bolesna poveznica. Država u kojoj suci, policija ili državni odvjetnici... Uvijek netko ne radi svoj posao. I uvijek se nađe neki Aleksić ili pomahnitali, naoružani šogor da nečiji nemar, nerad i neodgovornost, cijela stvar završe tragedijom. Do sljedećeg slučaja.