Stoljećima je bila tek fusnota u povijesnim knjigama, vanjskopolitički princip Sjedinjenih Američkih Država formuliran davne 1823. godine. No, Monroeva doktrina, koja je Zapadnu hemisferu proglasila američkim "dvorištem" zatvorenim za europsko uplitanje, doživjela je dramatičan povratak na svjetsku scenu. Američki predsjednik Donald Trump ne samo da ju je oživio, već ju je i preoblikovao u agresivno oruđe za potvrđivanje američke dominacije, nazvavši je, nimalo skromno, "Donroeova doktrina". Nakon nedavne vojne akcije u kojoj je uhićen venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro te otvorenih aspiracija prema Grenladnu, postalo je jasno da ovo nije samo retorika, već nova, nepredvidiva realnost američke vanjske politike.
Kada je američki predsjednik James Monroe u prosincu 1823. godine predstavio svoju doktrinu, SAD je bio mlada i vojno relativno slaba država. Osnovna ideja bila je obrambena: spriječiti europske sile, okupljene u Svetoj alijansi, da ponovno koloniziraju novonastale neovisne države Latinske Amerike. Doktrina je uspostavila dva temeljna načela: europske sile se ne smiju miješati u poslove na američkim kontinentima, a SAD se zauzvrat neće miješati u europske sukobe. U to vrijeme, SAD nije imao ni mornaricu ni vojsku sposobnu provesti takvu politiku, pa je njezina primjena uvelike ovisila o prešutnoj podršci Velike Britanije, koja je iz vlastitih trgovačkih interesa također željela spriječiti širenje španjolskog i francuskog utjecaja.
James Monroe
Prekretnica se dogodila osam desetljeća kasnije. Predsjednik Theodore Roosevelt je 1904. godine predstavio svoj dodatak, poznat kao "Rooseveltov korolar". Suočen s europskom pomorskom blokadom Venezuele zbog neplaćanja dugova, Roosevelt je ustvrdio da SAD ima pravo i obvezu intervenirati u unutarnje poslove nestabilnih latinoameričkih država kako bi spriječio europsko uplitanje. Time je Monroeva doktrina od obrambenog štita postala opravdanje za intervencionizam i "politiku velike batine" (Big Stick diplomacy). SAD je preuzeo ulogu "međunarodnog policajca" Zapadne hemisfere, što je rezultiralo vojnim intervencijama u Kubi, Nikaragvi, Haitiju i Dominikanskoj Republici, te osiguravanjem kontrole nad Panamskim kanalom. Iako su kasniji predsjednici, poput Franklina D. Roosevelta s njegovom "politikom dobrog susjeda", pokušali ublažiti ovaj pristup, a državni tajnik John Kerry 2013. čak proglasio "eru Monroeve doktrine završenom", njezina imperijalistička ostavština duboko je utjecala na odnose SAD-a i Latinske Amerike.
Trumpovo uskrsnuće: 'Ovo je naša hemisfera'
Administracija Donalda Trumpa ne samo da je odbacila ideju o kraju Monroeve doktrine, već ju je postavila u središte svoje nove Strategije nacionalne sigurnosti. Dokument eksplicitno navodi da će "Sjedinjene Države ponovno potvrditi i provesti Monroevu doktrinu kako bi obnovile američku premoć na Zapadnoj hemisferi". Sam Trump je nakon uhićenja Madura objasnio kako su postupci venezuelanskog vođe bili "grubo kršenje temeljnih načela američke vanjske politike starih više od dva stoljeća".
- Sve seže natrag do Monroeve doktrine. A Monroeva doktrina je velika stvar, ali mi smo je uvelike, stvarno uvelike nadmašili. Sada je zovu 'Donroeova doktrina' - izjavio je Trump.
Ova nova doktrina nije samo usmjerena na suzbijanje nepoželjnih režima, već i na otvoreno suprotstavljanje utjecaju globalnih rivala, prvenstveno Kine i Rusije, u regiji. Državni tajnik Marco Rubio bio je nedvosmislen: "Ovo je Zapadna hemisfera. Ovdje mi živimo - i nećemo dopustiti da Zapadna hemisfera postane operativna baza za protivnike, konkurente i rivale Sjedinjenih Država". Trumpova administracija više se ne ispričava za politike koje Ameriku čine sigurnijom i jačom, a to uključuje prijetnje Kolumbiji i Kubi, kao i ponovljeni pritisak da se od Danske preuzme Grenland zbog njegove strateške važnosti u Arktiku.
Analitičari ističu da "Donroeova doktrina" nije povratak izolacionizmu. Umjesto toga, radi se o pokušaju redefiniranja uloge SAD-a - s pozicije "svjetskog policajca" na ulogu regionalnog hegemona koji bezkompromisno kontrolira vlastitu sferu utjecaja. Ovaj pristup uključuje i nagrađivanje saveznika, poput argentinskog predsjednika Javiera Mileija koji je dobio izdašnu financijsku pomoć, te korištenje američke vojne i ekonomske moći za kažnjavanje protivnika.
Ovakav agresivan i jednostran pristup izazvao je oštre reakcije diljem svijeta. Senator Bernie Sanders osudio je uhićenje Madura kao "drsko kršenje međunarodnog prava" i "čisti imperijalizam" koji podsjeća na najmračnija poglavlja američkih intervencija. Europski saveznici također sa zebnjom promatraju poteze Washingtona. Danska premijerka Mette Frederiksen upozorila je da se Trumpove prijetnje oko Grenlanda moraju shvatiti ozbiljno te da bi vojni napad na jednu članicu NATO-a uništio sigurnosnu arhitekturu uspostavljenu nakon Drugog svjetskog rata.
Stručnjaci strahuju da bi ovakvo ponašanje moglo imati dalekosežne posljedice. Prvo, ono potkopava međunarodni poredak temeljen na pravilima i šalje poruku da vojna sila ponovno postaje primarno sredstvo rješavanja sporova. Drugo, moglo bi potaknuti Rusiju i Kinu da s još više odlučnosti nameću svoje sfere utjecaja, od Ukrajine do Tajvana, tumačeći američke akcije kao zeleno svjetlo za vlastite ambicije. Naposljetku, umjesto da ojača američki položaj, agresivna "Donroeva doktrina" mogla bi otuđiti čak i tradicionalne partnere u Latinskoj Americi i gurnuti ih bliže Pekingu.
