Marijana Jerković (24) iz Gustirne pokraj Trogira brutalno je ubijena u poslijepodnevnim satima 21. siječnja 2002. godine u središtu Splita na svome radnom mjestu u agenciji za promet nekretnina M-Kontakt trade. Ubojica ju je doslovce zaklao. Radila je kao tajnica. Krvnik joj je gotovo odrubio glavu, pisala su 24sata.
Ni danas se ne zna tko je ubojica. Način na koji je izvedeno ubojstvo može samo ukazivati na predumišljaj, a moguće i na profesionalca. Jedino što se pouzdano zna nakon 24 godine od ubojstva jest da je ubojica ljevoruk. Mnogo je propusta bilo u istrazi. Ni dan kasnije istražitelji nisu osigurali mjesto zločina. Tamo su se prošetavali osumnjičenici, policajci, zaposlenici agencije, novinari, susjedi pa čak i lokalne mačke.
Slučaj su obilježili amaterski propusti splitske policije. Naime, nisu se propisno zapečatila vrata agencije, a zahtjev za praćenjem i prisluškivanjem osumnjičenika odbačen je iz formalnih razloga. Nije se izuzela odjeća jednom od glavnih osumnjičenika, a kada su konačno došli u njegov stan, tjedan dana kasnije, sve je bilo oprano. Oružje je pronađeno tek nakon deset dana u čajnoj kuhinji. Policajci su uspjeli zagubiti Marijanin dnevnik, a kada su ga pronašli nedostajale su ključne stranice. Propusta je zaista bilo nevjerojatno mnogo.
Ne zna se ni tko je koristio njezin mobitel nakon smrti. Poligraf su nakon ubojstva prošli i jedan od glavnih osumnjičenika i zaposlenik koji ju je pronašao. Godinu dana nakon ubojstva na Općinski sud u Trogiru od HT-a pristigao je prijedlog za ovrhu na iznos od oko dvije tisuće kuna zbog neplaćenih računa. Prema tom prijedlogu posljednja aktivnost na Marijaninu telefonu zabilježena je u kolovozu, punih sedam mjeseci nakon što je ubijena. Tko se i kako služio njezinim mobitelom ostao je misterij.
Tek jutro nakon ubojstva, nešto prije 10 sati, mrtvu su je na podu s glavom u lokvi krvi pronašli zaposlenik i vlasnica agencije koja je pozvala policiju i Hitnu. Nije joj bilo spasa. Mrtvozornik je s obzirom na mrtvačku ukočenost, pjege te temperaturu tijela samo konstatirao smrt koja je nastupila još prije 10-ak sati i više. Dugokosa djevojka s čizmama na nogama odjevena u traperice s crvenom majicom i crnom kožnom jaknom okrvavljena je nepomično ležala pokraj radnog stola agencije na prsima s opruženim nogama i ispruženom lijevom rukom ispod glave. Okretanje tijela i jeziv prizor duboke rezne rane u obliku slova „L“ od desnog uha do dušnika, liječnike hitne, patologa, policajce i istražnog suca koji su se zbog očevida našli na mjestu stravičnog zločina doslovce je šokirao i zaprepastio ostavljajući ih bez daha. Novinari su svjedočili kako je iz agencije s očevida poprilično blijeda izišla patologinja, iako se u svojoj karijeri nagledala svakojakih mučnih scena, pisao je Hajrudin Merdanović za 24sata.
Obdukcijom je utvrđeno da je nesretnoj djevojci na pragu života nožem prerezan vrat dok su na glavi bile vidljive krvave ozljede i hematomi kao znak možebitne borbe s njenim krvnikom.
Oružje je dakle pronađeno tek nakon deset dana u čajnoj kuhinji. Nož je bio čist i opran, ali su analizom pronađeni tragovi Marijanine krvi. Od tog dana prošle su 24 godine, ali ubojica još nije pronađen.
Tog kobnog siječanjskog ponedjeljka Marijana je u agenciji ostala marljivo raditi do kasnog poslijepodneva. Živa nije izašla. Istražitelji pretpostavljaju da je u agenciju nešto iza 16 sati pustila da uđe ubojica, njoj netko dobro poznat budući ulazna vrata nisu bila obijena niti oštećena. Radišna, pedantna i ambiciozna uz posao je studirala na prvoj godini Pravnog fakulteta. Tek je počela graditi karijeru. Samozatajnu i bez ikakvih životnih mrlja i skandala, svi koji su je poznavali o njoj imaju samo riječi hvale. Večer prije nego li je tragično skončala zbog ljubavnih nesuglasica verbalno se zakačila s bivšim partnerom koji je radio u jednoj trgovini samo 300-tinjak metara dalje od njene agencije. Rekla mu je da će se odseliti iz stana njegove bake na Gripama gdje su tada zajedno stanovali. Njega je to razbjesnilo.
Upravo te večeri, kada je ubijena, Marijana se trebala odseliti od dečka koji je prema njoj, kako doznajemo, znao biti i nasilan na što se katkad požalila prijateljici. Policiji sve to nije promaklo, međutim, ubojica je pred policijom imao gotovo cijelu noć prednosti prije nego su tek sljedećeg jutra otkrili Marijaninu smrt da ukloni nož i počisti sve tragove koji ga mogu povezati sa zločinom.
Susjedi kažu da zbog ulične buke ništa nisu čuli iako razbacani predmeti po uredu daju naslutiti da se nesretna Marijana grčevito opirala i borila za život.
Čudan alibi
Prvi osumnjičenik za Marijanino ubojstvo bio je upravo njen dečko. Splitski policajci ga poznaju jer je svojevremeno zbog naleta bijesa i ljubomore pokazao svoju pravu žicu nasilnika kada je u sačekuši isprebijao i teško ozlijedio profesora splitskog Pravnog fakulteta koji mu je preoteo jednu djevojku s kojom se zabavljao.
Iako je imao šupalj alibi splitski istražitelji nisu mogli materijalizirati sumnju da upravo njen dečko ima veze s gnjusnim zločinom.
Njen dečko na dan i u vrijeme Marijaninog ubojstva nije imao alibi u trajanju od oko pola sata. Tog popodneva on je radio trgovini ptica, a ta trgovina je svega nekoliko stotina metara od mjesta gdje je Marijana ubijena. Nenadano u jednom trenutku on je s Vespom otišao iz trgovine kazavši kolegi na poslu da ide u banku kod Vojne bolnice uplatiti neki račun. Čudno je to da je išao u tako udaljenu banku jer je uplatu računa mogao učiniti bilo gdje u krugu stotinjak metara od trgovine. Provjerili smo u banci gdje je rekao da je bio, međutim, on u banci nije bio niti je igdje išta uplatio. Pravdao se da uplatu nije izvršio zbog gužve uporno ponavljajući da je bio u banci u kojoj ga nitko nije vidio, a niti su ga snimile nadzorne kamere. To je bio tračak sumnje da laže pa je osim određenih pretraga te razgovora podvrgnut i poligrafskom testiranju. Na poligrafu nije reagirao jer je bio pod jakim tabletama. Nismo mu mogli ništa. Imali smo i tada 100-postotnu teoriju tko je ubojica ali druga je stvar što ubojstvo nismo dokazali – priča naš sugovornik dobrano upoznat sa slučajem svirepog ubojstva Marijane Jerković uvjeren kako su ubojicu imali u rukama te da su ga u nedostatku materijalnih dokaza morali pustiti.
Tek da se zadovolji istražiteljska forma i pitanje da li imaju veze i znaju li tko bi i zašto imao motiva ubiti im kolegicu s posla, ispitivanjima su podvrgnuti zaposlenik agencije, te sin vlasnice agencije M-Kontakt trade, i svi koji su nešto mogli reći, pisao je Hajrudin Merdanović za 24sata.
Prvih dana nakon zločina koji je uznemirio splitsku i hrvatsku javnost mediji su špekulirali o brojnim propustima i aljkavosti u istrazi koji su doprinijeli da se Marijanin ubojica i danas slobodno šeće tu među nama. Tako potencijalnim ubojicama ili ubojici nisu nadzirali telefone ili ih dugoročno pratili. Na mjestu zločina, unatoč gotovo petosatnom očevidu kojeg je vodio iskusni istražni sudac Županijskog suda u Splitu Ivan Bartulović nisu pronađeni i izuzeti ama baš nikakvi materijalni, mikro-biološki, daktiloskopski i ini tragovi koji bi ubojicu forenzički povezali s ubojstvom što ukazuje na možebitnu činjenicu da su sami istražitelji i liječnici na mjestu zločina bespotrebnim šetnjama nehotice uništili korisne mikro tragove. Neke pretrage u cilju pronalaska odjeće s tragovima Marijanine krvi rađene su s velikim vremenskim odmakom pa su rezultati izostali.
Iz Marijaninog dnevnika su pak, još dok se nalazio u policiji, netragom nestale neke istrgnute stranice s njenim zabilješkama. Da li se i što u njima nalazilo može se samo nagađati.
Misterij mobitela - netko je zvao 7 mjeseci nakon ubojstva?!
Nevjerojatna je i činjenica da je nakon godinu dana od Marijaninog ubojstva na Općinski sud u Trogiru od Hrvatskog telekoma pristigao prijedlog za ovrhu na iznos od oko dvije tisuće kuna zbog neplaćenih računa za njen mobitel u razdoblju od 31. siječnja do sredine rujna 2002. godine. Prema tom ovršnom prijedlogu posljednji zabilježeni dug i aktivnost na Marijaninom telefonu zabilježen je u kolovozu, dakle punih sedam mjeseci nakon što je ubijena. Tko se i kako služio njenim mobitelom bilo je jednostavno utvrditi, međutim, i to je ostao nerazjašnjen misterij poput onog tko ju je uopće i zašto ubio.
Motivi Marijanina ubojstva, kako je eliminirano istragom, nisu bili seksualne naravi ili koristoljublje. Profesionalno i naručeno mafijaško ubojstvo zbog veze s organiziranim kriminalom kao moguća verzija odbačena je još na samom početku istrage. Ljubomora i pak nešto treće zbog čega je nekom bila trn u oku toliko velik da ju je ubio ili dao ubiti još uvijek je otvorena i nedokazana radna verzija podebljeg plana rada iz ovog dosjea neriješenih slučajeva.
Jedan od motiva koji se pomno provjeravao, ali nije dao nikakvih rezultata, bio je i taj da je Marijana otkrila krivotvorene potpise na ugovorima o skrbništvu nad jednom starijom osobom te nezakonit posao kojim se jedan ugledni Splićanin obogatio došavši u posjed vrijedne nekretnine na atraktivnoj poziciji. Provjeravale su se i navodne malverzacije sa stanovima odbjeglih građana srpske nacionalnosti. Naš izvor blizak istrazi tvrdi da su to sve bila samo prazna naklapanja i maštovita nagađanja bez ikakva osnova.
Stručnjak dobro upoznat sa slučajem tvrdi da se radi o tipičnom ubojstvu na mah, najvjerojatnije zbog ljubomore.
Zanimljivo je da su u vrijeme kada je Marijana Jerković ubijena u Splitu hrvatskim MUP-om „drmali“ Splićani, ministar policije bio je Šime Lučin s ravnateljem policije Rankom Ostojićem, pisala su 24sata.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ubio ju je netko poput Alekš Kristijana, zvanog mudri Kike.