Velika dilema: kako spasiti ušteđevinu od inflacije?

Savjet ne tražim niti bih ga dao, no nakon ćakule, sastanka s investicijskim bankarima, praktički je sigurno da ću ušteđevinu raspodijeliti na fond koji ulaže u nekoliko slovenskih dionica s dobrom dividendom, indeks S&P 500, srebro i/li zlato, dok ću se i obveznica i obvezničkih fondova neko vrijeme kloniti. Zapravo mi je Vuk Vuković na predavanju u UGP kafiću - ako si pasivni ulagač, kupuj S&P 500 - riješio pola problema, a Tonći Korunić iz InterCapitala, rekavši u intervju za poslovniFM da je pametnije ulagati u ETF na zlato nego kupovati fizičko zlato, drugu polovicu.

Kako ni prijatelj koji je sa mnom bio na sastanku ni ja ne šempjamo o bogaćenju, nego nam je cilj spasiti ušteđevinu od inflacije, dosta se razgovaralo o porastu troškova u raznim industrijama, o mogućnostima kompanija da sve to prevale na kupce, to jest, s druge strane, o neminovnom padu profita mnogih firmi koje će, istina, povećati cijene proizvoda, ali ih neće moći povećati koliko su im porasli troškovi zbog rasta cijene nafte, plina i svega ostaloga.

Press Association/PIXSELL

Tehnološke kompanije, ili što želimo izbjeći. U doba najveće Nokijine dominacije prijatelj i ja smo sjedili na cugi i reče on da će telefon biti novčanik. Bit će sve. Da smo tad ulagali, gotovo je sigurno da bismo investirali u Nokiju. Ta u koga ako ne u njih?! Nokia je tad bila što je danas Apple. Da bi, imajući iPhone u rukama, totalno pogrešno procijenili budućnost, želje korisnika.

Kad je o tehnologiji riječ, recimo da tražimo kompanije čiji su proizvodi ili usluge ljudima poput kruha. Platit će jer ne mogu bez njih. Zagusti li, čovjek će kupiti najjeftiniju majicu ili hlače. No mnogi od nas posla radi ne mogu koristiti baš najlošiji telefon i platit ćemo i iznad praga boli, a mnoge, posebno male kompanije, bez oglašavanja na Facebooku ili Googleu ne bi preživjele. Prevedeno na hrvatski, promjena algoritama znači - morat ćete platiti više. Što se tih “kruhova među čipovima” tiče, pitanje je samo cijene i, naravno, procjene poslovanja u budućnosti.

Savjet ne tražim niti bih ga dao, podrazumijeva se da se odričem tlapnje o gađanju dna, a sigurno neću ni svu ušteđevinu u nekoliko stvari uložiti odjednom, nego u više navrata. Do jeseni ili zime trebalo bi biti gotovo, a dobar ću dio nastojati uložiti da, zatreba li mi novac, poberem neki prinos, a ne da šizim jer sam u minusu. Nažalost, živimo u prezanimljivim vremenima.