“Pokriveni do brade, dobro ušuškani, bolesnici su se ‘liječili zrakom’ i cvokotali od zime. Budući da su ruke morali držati na toplom, nisu mogli čitati, pa bi razvezivali razgovore prigušenim glasovima, duge rasprave o kojekakvim stvarima koje ih, ustvari, u horizontalnom položaju u kojem su bili zarobljeni i ionako imobilizirane u gipsu nisu ni mogle izravno zanimati. Jedni su tako raspravljali o konjskim utrkama, drugi o ‘avijaciji’. Posebno je ‘avijacija’ bila tema i bilo je poprilično zanimljivo slušati njihova mišljenja i planove, izvanredno dobro upućene, dostojne pravih inženjera i egzaktne do najsitnijih detalja proučenih u specijalističkim časopisima i traktatima kojih su bile pune sobe tih letača okovanih u gips. Među tim sam ‘avijatičarima’ slovio kao neupućena neznalica koja se ne bavi istinski ozbiljnim i važnim stvarima.”
167
prikaza
Bol Maxa Blechera - devet godina bio je jedva pokretan, na operacijama i pod anesetezijom
Krenemo li od onoga što danas nazivamo autofikcijom unazad, stići ćemo do Blechera i romana ‘Osvijetljena jazbina’
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
