Postapokalipsa, horor i znanstvena fantastika susreću se u mračnom i beznadnom krajoliku stroja svemoćnog poput Boga. Nakon globalnog rata i sveopćeg uništenja, na Zemlji je ostalo samo jedno supermoćno računalo SAM (u originalu AM) i pet ljudi zarobljenih u tome računalu. Ono ih sadistički muči u bespućima virtualne stvarnosti, ali im ne dopušta da odu ili umru, zbog čega se očaj tih ljudskih jedinki samo povećava s prolaskom vremena. Ovu futurističku kataklizmu iz 1967. godine ispisao je Harlan Ellison u priči “Nemam usta, a moram vrištati”, po kojoj je naslovljena netom objavljena zbirka Zagrebačke naklade. Zbirka je godinu dana po izlasku osvojila nagradu Hugo, a 1995. godine napravljena je istoimena videoigra koja se također bavi mračnim stranputicama ljudskog postojanja. Ovaj ZF pisac, koji je bio sklon ekscentričnim i kontroverznim ispadima, preuveličavanjima i svađama, zapravo je mrzio kad ga se nazivalo ZF piscem. Početkom 60-ih se iz Ohija preselio u Kaliforniju, zaposlio u TV industriji, ispisujući svoje briljantne scenarije na pisaćem stroju koji je koristio do smrti, do posljednjeg trenutka sumnjičav prema računalima. Osim što je pisao ZF, Ellison je i uređivao antologije koje su mijenjale, oblikovale i utjecale na razvitak žanra. Govorio je da piše spekulativnu fikciju ili samo fikciju, dok je jednom rekao da piše hiperaktivni magijski realizam. “Uzimam percipirani svijet i zrcalim ga natrag kroz leće fantazije, pomalo izokrenuto da biste dobili drugačiju sliku”, rekao je.
Za ovog živopisnog pisca mnogi su govorili da je potpuni kreten. Bio je maleni tip, načitan, s lulom u ustima, glasan i uvijek zbog nečega bijesan. Jednom se čak uspio zakačiti s Frankom Sinatrom, kojemu se nisu sviđale čizme koje je Ellison nosio dok je igrao biljar, pa ga je propitkivao gdje ih je nabavio, sve dok Ellison nije izgubio živce. Kad je dobio posao u Disneyju, otpušten je već prvi dan nakon što je predložio snimanje pornografskog filma s Disneyjevim likovima u glavnim ulogama. Na sveučilištu, koje je napustio nakon dvije godine studiranja, udario je šakom profesora engleskog jezika koji mu je rekao da u njemu ne vidi spisateljski potencijal. Kasnije je tom istom profesoru dvadeset godina zaredom slao kopiju svake priče koju bi mu objavio neki časopis. S trinaest godina pobjegao je od kuće. Tvrdio je da se u mladosti u Galvestonu bavio lovom na tune, sezonski brao povrće u New Orleansu, vozio taksi, bio naoružani tjelesni čuvar i, naposljetku, da je kamionom prevozio nitroglicerin. Jednom je pak svome izdavaču poštom poslao mrtvog glodavca, dok je studije i televizijske producente redovito utuživao zbog povrede autorskih prava. Nakon što je ustvrdio da “Terminator” Jamesa Camerona ima nekih sličnosti s njegovim scenarijem “Vojnik”, koji je napisao za TV seriju “The Outer Limits”, kasnija izdanja “Terminatora” imala su na sebi ispisanu “zahvalu djelima Harlana Ellisona”. Cameron ga je zbog toga nazvao parazitom. Robert Bloch, autor “Psiha”, nazvao je Ellisona jedinim živućim organizmom čiji je prirodni habitat vruća voda.
“Jednostavno je užasno da se stalno miješa u stvari koje nemaju ništa s njegovim pisanjem i koje ga tragično usporavaju”, izjavio je Isaac Asimov o Ellisonu. Kad je umro 2018. godine, Stephen King napisao je da u američkoj književnosti nije bilo nikoga poput njega. “Bijesan, smiješan, elokventan i strašno talentiran. Ako postoji život nakon života, Harlan tamo vjerojatno nekoga uči pameti”, napisao je. No imao je i dobrih strana. Osim što je bio protivnik rata u Vijetnamu, Ellison je zagovarao i kontrolu oružja te podržavao organizacije koje su se bavile zaštitom ljudskih prava. Kako je volio pričati, jasno je izražavao svoje stavove o svemu o čemu je raspravljalo društvo: scijentologiji, ateizmu, nasilju, ratovima... “Nemam usta, a moram vrištati” klaustrofobična je vizija života nakon Hladnog rata u kojem su najmoćnije sile svijeta, Amerika, Kina i Rusija, stvorile umjetnu inteligenciju koja je postala moćnija od čovjeka. To je svijet u kojem prevladavaju očaj, kaos, dezorijentiranost i nemoć da se preuzme kontrola nad vlastitim životom. Muškarci u ovim pričama su nesretni i nezadovoljni, no ne znaju kako se nositi sa svojim nezadovoljstvom, kako ga riješiti. Jednu priču u zbirci, koja ima najmanje znanstvenofantastičnih obilježja, Ellison je napisao nakon bračnog brodoloma, o toksičnoj ženi koja mu je toliko pomutila psihu da je počeo vjerovati da se u njegovu stanu nastanilo čudovište koje mu ne da mira. Žene u ovim pričama su destruktivne, nepredvidive, nepouzdane i najčešće se vežu uz loše tipove. I kad su akteri ovih priča na drugim planetima, čak i kad imaju moć teleportacije, oni i dalje zadržavaju ljudske karakteristike, pa čak i ljudsku malodušnost. Tako će se u jednoj priči tri osobe u svemirskom brodu survati na nepoznat planet jer je jedan od njih pritisnuo gumb koji nije smio kad je na kontrolnoj ploči pipao kolegicu. Zanimljiva je i zastrašujuća priča o svijetu u kojem žive samo lijepi ljudi i među kojima se nađe dvoje ružnih, žena s ožiljkom i slijepac. Prirodno, njih dvoje začnu dijete koje je dvostruko ružnije od njih te ga roditelji kriju od svijeta koji bi bio šokiran njegovom ružnoćom.
Ellison se ženio pet puta, od čega su mu dva braka trajala svega nekoliko tjedana. Iza sebe je ostavio 70-ak knjiga, oko 400 kratkih priča, na desetke TV scenarija te više od 1000 eseja i kolumni. Bio je načitan, dok su mu kao dječaku najdraži autori bili Joseph Conrad i Immanuel Kant. Autor je zanimljive epizode “Zvjezdanih staza” (“The City on the Edge of Forever”), u kojoj Kirk, Spock i McCoy putuju kroz vrijeme te se vraćaju u New York 30-ih da bi promijenili tijek povijesti, no s groznim posljedicama. U ovoj epizodi se pojavljuje i mlada Joan Collins. Također je napisao epizode za televizijske serije “Route 66”, “Thy Flying Nun”, “The Man From U.N.C.L.E.”, “The Alfred Hitchcock Hour” i remake “Zone sumraka” iz 80-ih. I za kraj, kao što su mnogi primijetili, zanimljiv je i ironičan naslov Ellisonove zbirke “Nemam usta, a moram vrištati”, jer autor ne samo što je imao usta, nego je obilato i u svim prilikama i neprilikama koristio svoj dar govora.
