Klaustrofobični distopijski košmari talentiranog gada Harlana Ellisona

Postapokalipsa, horor i znanstvena fantastika susreću se u mračnom i beznadnom krajoliku stroja svemoćnog poput Boga. Nakon globalnog rata i sveopćeg uništenja, na Zemlji je ostalo samo jedno supermoćno računalo SAM (u originalu AM) i pet ljudi zarobljenih u tome računalu. Ono ih sadistički muči u bespućima virtualne stvarnosti, ali im ne dopušta da odu ili umru, zbog čega se očaj tih ljudskih jedinki samo povećava s prolaskom vremena. Ovu futurističku kataklizmu iz 1967. godine ispisao je Harlan Ellison u priči “Nemam usta, a moram vrištati”, po kojoj je naslovljena netom objavljena zbirka Zagrebačke naklade. Zbirka je godinu dana po izlasku osvojila nagradu Hugo, a 1995. godine napravljena je istoimena videoigra koja se također bavi mračnim stranputicama ljudskog postojanja. Ovaj ZF pisac, koji je bio sklon ekscentričnim i kontroverznim ispadima, preuveličavanjima i svađama, zapravo je mrzio kad ga se nazivalo ZF piscem. Početkom 60-ih se iz Ohija preselio u Kaliforniju, zaposlio u TV industriji, ispisujući svoje briljantne scenarije na pisaćem stroju koji je koristio do smrti, do posljednjeg trenutka sumnjičav prema računalima. Osim što je pisao ZF, Ellison je i uređivao antologije koje su mijenjale, oblikovale i utjecale na razvitak žanra. Govorio je da piše spekulativnu fikciju ili samo fikciju, dok je jednom rekao da piše hiperaktivni magijski realizam. “Uzimam percipirani svijet i zrcalim ga natrag kroz leće fantazije, pomalo izokrenuto da biste dobili drugačiju sliku”, rekao je.