Srpski nacionalistički desničari prijetili su im po društvenim mrežama da su mrzitelji svega srpskog, da ih treba povješati sve redom, od organizatora do publike... Niti redatelju Aleksandru Reljiću niti organizatorima iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine nije bilo lako ustrajati na nedavnom prikazivanju dokumentarca "Kosovo... Nazdravlje! Gezuar!" u Novom Sadu.
Sasvim drugačije publika u Srbiji dočekala je u ožujku premijeru filma "Balkanska međa" iz rusko-srpske koprodukcije, vrhunski akcijski spektakl o ratu na Kosovu iz 1999.
I dok Reljićev film prikazuje stvarnog veterana Oslobodilačke vojske Kosova, koji je od 2002. mirovni aktivist, radi na projektima pomirenja Srba i Albanaca, a prijatelj mu je srpski redovnik iz manastira u Dečanima, drugi film je ratna priča o upadu petorice ruskih specijalaca na vojni aerodrom Slatina kod Prištine 1999. kako bi odande izbacili borce OVK i držali položaj dok ne pristigne konvoj od 250 ruskih vojnika iz BiH i tamo se stacionirali u sklopu KFOR-ove akcije, dakle mirovne misije pod okriljem NATO-a.
Bitka je žestoka, borci OVK su brutalni koljači, ratna drama, briljantne scene čistokrvne ratne akcije... Ruska Federacija nije bez veze ulupala niti jedan cent od tri milijuna eura s koliko je financirala snimanje "Balkanske međe".
Jedini je problem u tome što je riječ o izmišljenoj bici i što film rat na Kosovu objašnjava točno onako kako bi ga u to vrijeme objasnio, primjerice, tadašnji zamjenik premijera vlade Miloševićeve SR Jugoslavije Vojislav Šešelj. Ovdje više nije riječ o pukoj investiciji novca iz Kremlja, u skladu sa "soft-power" pristupom Moskve posljednjih godina kao što je, primjerice, bio slučaj s odličnim crtićem "Maša i medvjed".
Iako, na Zapadu je bilo i onih koji su već i zbog tog crtića dizali uzbunu. Ovo je još i manje nešto poput "9. satnije", ratnog filma, zapravo briljantne antiratne drame Fedora Bondarčuka iz 2005. o ratu u Afganistanu. Ovaj put Kremlj je financirao čisti propagandni materijal, iako tehnički u rangu američkog "Ramba". A u tom svjetlu posebno je bila zanimljiva vijest iz ožujka ove godine, otprilike baš u vrijeme premijere "Balkanske međe", da ruski ministar obrane Sergej Šojgu najavljuje osnivanje filmskog studija unutar ministarstva obrane.
Dva mjeseca poslije pojavila se nova vijest, ovaj put najava da će se o modernoj ruskoj vojsci snimati "patriotski filmovi" o ratu u Siriji, sve pod paskom ministarstva obrane. Ironija "Balkanske međe" pojavljuje se već na početku, s porukom: "Tragedija se ne smije zaboraviti". U filmu se u jednom trenutku čuje glas vjerojatno tadašnjeg zapovjednika NATO-a, generala Wesleya Clarka: "Podržali smo akciju naših saveznika iz NATO-a protiv srpskih oružanih snaga..."
Na tome mjestu njegova izjava se prekida, što je šteta jer bi se u nastavku čulo: "... odgovornih za brutalnosti nad albanskim civilima..." i sve ostalo što je bilo uvod u klanje i protjerivanje u bivšoj pokrajini SFR Jugoslavije. Ne objašnjava se da je otvorenom sukobu prethodila eskalacija u kojoj su vojne i policijske snage Miloševićeva, koji je već dulje vrijeme proganjao gerilce OVK, sve češće ubijale civile, tako da su s druge strane zaredali i "protuzločini".
I umjesto da istaknuti mirotvorac, kasnije prvi predsjednik Republike Kosovo Ibrahim Rugova, bude najistaknutiji političar na Kosovu, sukob se pretvorio u klasično balkansko klanje. U trenutku kad je pola milijuna Albanaca bilo u zbjegu i kad se dogodio masakr nad 45 albanska civila u Račaku, uključio se NATO. Do bitke između grupice ruskih specijalaca i OVK-ovih boraca nije nikada došlo.
Prvo zato što je konvoj od 250 ruskih vojnika iz BiH, iako doista iznenada, na aerodrom došao na vrijeme da preuzme položaj od vojske SR Jugoslavije. Drugo, zato što su tog istog dana, 12. lipnja 1999., OVK-ovci stigli do Prištine tek poslije britanskih vojnika u sklopu KFOR-a. Film navodi i da je UN proglasio terorističkom organizacijom. Istina je, pak, da je UN osudio nasilje na obje strane, i OVK i snaga iz Srbije. Film nepotrebno kompromitira i ulogu Rusije u sklopu KFOR-a.
Zapad je, poslije smirivanja stanja, hvalio Moskvu zbog uloge prvo u nagovaranju Miloševića da pristane na mirovni sporazum, a poslije i zbog same misije KFOR-a. Svijest o tome bila je dobar dio razloga zašto je britanski general Mike Jackson odbio generalu Wesleyju Clarku svaku mogućnost da se možda sukobi s Rusima oko aerodroma.
Pa, koliko god film bio uzbudljiv za pogledati, nešto što IMDB opisuje kao: "Srpska vojska se povlači s Kosova. Neki muslimani vjeruju da sada mogu pljačkati, silovati i ubijati..." očita je nacionalistička propaganda i novi ozbiljan udarac ostacima građanske Srbije. Poput pečata na to dolazi i epizodno pojavljivanje Emira Kusturice kao taksista. Što se novca tiče, već prvog vikenda prikazivanja i u Srbiji i u Moskvi, film je zaradio milijunske iznose.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
film za drkadzije ...! Stvarnost je suprotna od srpsko- ruske lazi. Ruske oklone snage hitno krene od Bosne , stignu na aerodrom "Slatina " kod Pristine kako bi sto prije izvukli bojno kemijsko orudje srpskih snakga koje su one smjestile ... prikaži još!ile blizu aerodroma i koje orudje bilo planirano uporijebiti protiv preostalih civilia koji nisu uspjeli napustiti kosovo tokom 78 dnevnog bombardiranja NATO snaga protiv srpskih ciljeva . To je prava istina .Sve je ostalo srpsko-ruska sprdacina
Ne bi se nimalo začudio da snime takav film i o Vukovaru. Čitavo njihovo postojanje temelji se na laži. Što reći o narodu koji tvrdi da je čak i Isus krist bio Srbin rođen na Kosovu pravim imenom Manojlo Nemanjić?