Batmanu nikad nije nedostajalo upečatljivih protivnika. Nakon što je Joker dobio dva vlastita filma, a Pingvin raskošno produciranu kriminalističku seriju, bilo je očekivano da će i drugi stanovnici gothamskog podzemlja dočekati svojih pet minuta. Doduše, prije Clayfacea vjerojatno bismo se sjetili još nekoliko zvučnijih kandidata. No i on ima dugu stripovsku povijest. Prvi put pojavio se još 1940., kao Basil Karlo, glumac koji pod maskom svojega nekadašnjeg filmskog lika kreće u ubilački pohod. Clayface sa sposobnošću mijenjanja oblika stigao je 1961., u liku Matta Hagena. Upravo se uz tu verziju veže prepoznatljiva predodžba čudovišta koje može preuzeti tuđi izgled, a zamišljen je kao golema, nezgrapna masa gline...
Dakle, novi film iz DC svemira "Clayface" donosi priču punu krvi, rezanja i tjelesnih transformacija. Redatelj James Watkins i scenaristički dvojac Mike Flanagan i Hossein Amini napravili su body horor koji zapravo ne zahtijeva predznanje o superherojima. Iako film ima svojih manjkavosti, ljubitelji brutalne zabave i napete radnje doći će na svoje. Pretpremijerno smo ga pogledali u Screen X dvorani zagrebačkog CineStara.
Radnja prati Matta Hagena, mladog glumca u usponu kojeg glumi Tom Rhys Harries. Matt je dečko iz radničke klase koji se probija u Hollywoodu i upravo dobiva svoju prvu nominaciju za Oscara. Njegov život djeluje savršeno sve dok ne napravi kobnu pogrešku tijekom noćnog izlaska u rodnom Gothamu. Zaveden atmosferom i glazbom, Matt završava u krevetu sa zavodljivom djevojkom moćnog mafijaškog šefa Markosa Szaba. Szabo, kojeg glumi David Dencik, ubrzo saznaje za preljub i odlučuje se nemilosrdno osvetiti. S mafijaškim plaćenicima napada Matta i unakazuje mu lice do neprepoznatljivosti, čime njegova glumačka karijera u trenutku propada.
Očajan i odbačen od filmske industrije, Matt se povlači u sirotinjske četvrti Gothama. U tom mračnom i prljavom okruženju, koje film prikazuje kao jezivo mjesto puno opasnosti, on očajnički traži način da vrati svoj stari izgled. Njegova potraga dovodi ga do doktorice Caitlyn Corr, znanstvenice koja radi na eksperimentalnoj tehnologiji obnove stanica pomoću nanobota. Doktorica Corr, koju tumači Naomi Ackie, isprva oklijeva primijeniti neistraženu terapiju na čovjeku, ali na kraju pristaje. Matt dobiva injekciju ružičaste tekućine koja u roku od nekoliko mjeseci čudesno obnavlja njegovo lice. Međutim, ubrzo postaje jasno da eksperiment ima stravične nuspojave.
Ovaj film donosi nevjerojatne scene transformacija koje će vas natjerati da se naježite. A neke gledatelje i da skrenu pogled s ekrana...
Mattovo lice počinje se topiti i mijenjati oblik, a on otkriva da može preuzeti izgled bilo koje osobe u svojoj blizini. Gubitak kontrole nad vlastitim tijelom prati i gubitak razuma. Ono što je započelo kao pokušaj povratka starog života, pretvara se u krvavu noćnu moru prepunu rezanja, probadanja i grotesknih ubojstava.
Redatelj Watkins majstorski koristi praktične efekte kako bi prikazao Mattove jezive transformacije. Scene u kojima junak škaricama za nokte pokušava razdvojiti srasle očne kapke tijekom turbulencija u avionu, ili pak krvavi obračuni u noćnom klubu, spadaju među najintenzivnije trenutke moderne superherojske kinematografije. Vizualni identitet filma jasno daje do znanja da ovo nije priča za osjetljive gledatelje.
Unatoč brutalnim scenama horora, scenarij ima određene nedostatke. Dok su akcijski dijelovi i scene tjelesnog užasa odrađeni dosta dobro, pokušaji produbljivanja likova često djeluju površno. Dinamika između Matta i doktorice Corr trebala je donijeti emotivnu težinu, ali njihovom odnosu nedostaje prave kemije.
Max Minghella, koji glumi policijskog detektiva i zaručnika doktorice Corr, donosi zanimljivu dinamiku, ali njegov lik ostaje pomalo neiskorišten u širem kontekstu priče. Također, pravila prema kojima Mattove nove moći funkcioniraju nikada nisu do kraja jasno definirana. To povremeno stvara zbunjenost, jer se njegove sposobnosti prilagođavaju trenutnim potrebama scenarija, a ne nekoj dosljednoj logici.
S druge strane, izvedba Toma Rhysa Harriesa zaslužuje svaku pohvalu. Njegov prikaz čovjeka koji očajnički želi vratiti svoj život, a pritom tone u ludilo, iznimno je uvjerljiv. Harries uspješno balansira između šarma holivudske zvijezde i prijeteće aure serijskog ubojice. Njegova transformacija iz žrtve u čudovište drži pažnju publike od prvog do zadnjeg trenutka.
Ono što Clayface izdvaja od ponekih promašaja DC studija je njegova potpuna neovisnost o široj mitologiji. Film ne gubi vrijeme na uvođenje Batmana (za velike fanove nažalost) ili drugih poznatih heroja, niti pokušava postaviti temelje za idućih pet filmova u nizu. Ova sloboda omogućila je kreatorima da se fokusiraju isključivo na mračnu i krvavu priču jednog antijunaka.
Glazbena podloga prati kaotičnu energiju filma i dodaje sloj napetosti svakoj sceni u kojoj Matt koristi svoje moći. Redatelj je svjesno prigrlio estetiku horor filmova B produkcije i stvorio zabavno i sirovo iskustvo koje ne shvaća sebe previše ozbiljno. Puno rezanja, impresivna šminka i brza akcija čine ovaj film pravom poslasticom za ljubitelje žanra.
Iako film vjerojatno neće osvojiti prestižne nagrade niti zaraditi milijarde na blagajnama, trenutno je pravo osvježenje u kinodvoranama. Skroman budžet od oko 40 milijuna dolara pokazao se kao prednost jer je prisilio ekipu na kreativna rješenja umjesto oslanjanja isključivo na računalnu grafiku. Clayface možda nije genijalan, ali je itekako zabavan i zastrašujuć komad filmske umjetnosti.
