Papagaji imaju centar za govor sličan onom kod ljudi. Rezultati odgovarajuće studije objavljeni su u časopisu Nature. Papagaji su dakle prve životinje kod kojih je otkrivena takva sličnost u središtu za jezik, javlja Tagesschau. Papige se često drže kao kućni ljubimci. U divljini žive u društvenim jatima i komuniciraju zvukovima poput cvrkutanja i cvrkutanja. U zatočeništvu sudjeluju u društvenoj interakciji ponekad oponašajući ljudske rečenice. Njihov vokabular obično uključuje do stotinu riječi. Izuzetak je bio valoviti papagaj Puck, koji je živio u Kaliforniji. Drži Guinnessov svjetski rekord za ptice koje govore, jer njegov vokabular navodno uključuje 1728 riječi.
Međutim, glasovni organi ljudi i ptica značajno se razlikuju: kod ljudi zvukovi se proizvode u grkljanu pomoću glasnica. Kod ptica strujanje zraka iz pluća uzrokuje vibriranje četiri membrane. Mozgovi se također razlikuju: kod ljudi je za proizvodnju zvuka odgovorna moždana kora, dok je kod ptica to palij koji je evolucijski stariji. Palij je odgovoran za kognitivne funkcije kod ptica i sličan je cerebralnom korteksu sisavaca.
Kako bi razumjeli kako papagajke oponašaju ljudski govor, istraživači su usadili sićušne sonde u mozgove četiriju papagaja. Iskoristili su ovo da zabilježe neuralnu aktivnost ptica dok govore i otkrili da neuralna aktivnost kod valovitih papagaja tijekom "govora" jako podsjeća na neuralnu aktivnost tijekom ljudskog govora.Biopsiholog Onur Güntürkün sa Sveučilišta Ruhr Bochum objašnjava ovu neuralnu aktivnost na sljedeći način: "Način na koji moj mozak preuzima proizvodnju zvukova nije da postoji jedan neuron za određeni zvuk, već da mnogi neuroni dijele zadatak proizvodnje zvukova, i stoga se u osnovi može proizvesti bilo koji zvuk."Michael Long, koautor studije, uspoređuje ovaj mehanizam s 'vokalnom klavijaturom'. Poput pijanista koji svira note, valoviti papagaji kombiniraju različite zvukove: kratko 'tck' ili dugo 'tchi-i', samoglasnike i suglasnike, visoke i niske tonove. Na primjer, papige su relativno lako proizvodile složene vokalizacije kombinirajući zvukove.
Papige su kreativnije od zebrastih zeba
Studija također pokazuje da druge vrste ptica - poput zebrastih zeba - nisu toliko talentirane za jezik kao valoviti papagaji. Zebrinoj zebi bilo je potrebno više od 100.000 pokušaja vježbanja da nauči namještenu pjesmu. Eksperimenti istraživača pokazali su da mozgovi ovih ptica formiraju fiksni obrazac aktivnosti prolazeći kroz mukotrpan proces pokušaja i pogrešaka. Nasuprot tome, papige - poput ljudi - mogu brzo prilagoditi svoje glasovno ponašanje.Onur Güntürkün objašnjava ovu razliku na sljedeći način: "Kod zebrastih zeba, u biti postoji relativno kruta, nefleksibilna organizacija određenih živčanih stanica na specifične zvukove. I to se preslikava jedan na jedan."
Nasuprot tome, prema Güntürkünu, ljudi i valoviti papagaji mogu koristiti neku vrstu fleksibilnog pribora za gradnju od gline. "Postoje različite kombinacije različitih živčanih stanica, od kojih svaka proizvodi zvuk. I te kombinacije su vrlo fleksibilne, tako da bi valoviti papagaj, ako živi u Njemačkoj, mogao od svog vlasnika naučiti: Zdravo Hansi, dobro jutro."Ali to ne znači da valoviti papagaji govore kao ljudi; uče slijed zvukova, naglašava Güntürkün. Oni razumiju da postoje određene situacije u kojima je prikladno proizvesti određene zvukove. Međutim, nedostaje im dublje razumijevanje sadržaja.
Papige i ljudi razvili su se neovisnoČinjenica da su valoviti papagaji razvili slične mehanizme za proizvodnju jezika kao i ljudi primjer je konvergentne evolucije. To znači da dvije vrste neovisno pronalaze slična rješenja za isti zadatak. Uostalom, prema biopsihologu Güntürkünu, evolucijske linije ptica i sisavaca razdvojile su se prije 325 milijuna godina."To znači da se isti proces razvio neovisno u ova dva evolucijska puta. Postojale su vrste poput papiga i primata koje su razvile potrebu za proizvodnjom složenih zvukova. Kod ljudi je to prilično ekstremno; razvili smo jezični sustav koji nema nijedna druga životinja, s ogromnom fleksibilnošću."Međutim, rezultati studije nisu zanimljivi samo iz evolucijske i neurobiološke perspektive. Autori se nadaju da moždani procesi otkriveni kod valovitih papagaja možda mogu pomoći u boljem razumijevanju i liječenju komunikacijskih poremećaja kod ljudi.
