Svijet je, kao malo kad, zašao u ideološku slijepu ulicu. Znamo iz čega izlazimo, ali ne znamo u što srljamo. Utopija socijalizma je samopregažena. Cilj našeg puta je da nađemo put do našeg cilja, rekao je stari šaljivčina Franz Kafka (da, on je, između ostalog, bio i humoristični pisac). Jedina ideologija koja je još na životu - fašizam - ima groteskne oblike koje, naravno, ne treba podcjenjivati.
Kako se snaći? Stari aksiom, prema kojemu čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi Božjoj, točan je. Ne možemo samo raditi, zarađivati, gomilati kapital. Nije to dovoljno. Donald Trump i Elon Musk bili su milijarderi, medijske zvijezde, moćnici, ali su oba osjetila snažan poriv za ulaskom u politiku. Društvena stratifikacija ima, prema Maxu Weberu, tri dimenzije: klasu (materijalni aspekt), status (prestiž) i moć (politička sfera). Ova treća je najzaraznija, najerotičnija. Na ovim smo prostorima vidjeli mnogo političara koji su se grčevito borili za moć, ali im novac nije značio gotovo ništa (da, bilo je i takvih, poput Stipe Šuvara).
No što sad, kad smo na čistini, bez putokaza? Socijalizam i socijaldemokracija prvi su stradali. Kojoj radničkoj klasi da se obraćaju socijaldemokrati? To je bila njihova tradicionalna pašta. Jesu li tisuće ljudi koji će izgubiti posao potencijalna klijentela socijaldemokrata? Pa oni ne znaju tko im glavu nosi, kao ni Zeleni. Zeleni su, od Joschke Fischera do Annalene Baerbock, postali perjanice vojnoindustrijskog kompleksa. Pacifizam su pogubili negdje putem, vjerojatno ulaskom u mainstream i pod opojnim utjecajem moći.
Što su liberali danas? Liberali su uvijek zagovarali globalizam. Danas ga zagovaraju komunisti iz Kine jer po prirodi stvari njima najviše odgovara globalno tržište. Dok su Britanci imali moćnu industriju i još moćniju mornaricu, oni su - od Jeremyja Benthama, Jamesa Milla i Johna Stuarta Milla pa do Joea Bidena - zagovarali što veće tržište i što više slobode, prema formuli: Idealni poredak je onaj koji omogućuje najveću moguću sreću za najveći mogući broj ljudi. Ali što ako je to kineski sustav? Ili BRICS? Hoće li globalizacija umrijeti? Naravno da neće - radi se samo o tome pod čijom će se zastavom provoditi. Karl Marx je dobro u "Manifestu" napisao kako je buržoazija sila koja ruši sve prepreke pred sobom, a ono što imamo u Kini svakako je buržoazija - samo crvena. I lovi miševe, kako bi rekao Deng.
Konzervativizam? Što je to? Korporativizam? Još je manje jasno. Ni sam pojam fašizma u našoj epohi nije jasan. Zasad nemamo crne košulje, ali je dominacija crnih majica na glasovitoj svirci s Hipodroma bila očita. Ako je od 500.000 ljudi samo svaki deseti bio sklon militantnom desnom radikalizmu, to je dvostruko više od Hrvatske vojske i policije. No i oni tumaraju. Danas nema velike ekonomske krize iz 1929., nema 1933., nema Hitlera i Mussolinija, pa je to fašizam u leru. Ali kao sila koja može povući mase, nije za podcjenjivati.
Zašto se vladajući ne bore protiv toga? Zašto dopuštaju da jedna strašna ideologija, makar i u svom razblaženom obliku, iz dana u dan mobilizira sve više ljudi i truje sve više duša? Valjda zato što su posve bezidejni i zaraženi virusom moći. U društvu slijepih jednooki je kralj, a u društvu u kojem su ideologije zamrle, mlade će privući ona koja daje najviše znakova života i isijava najviše strasti. Nasreću, širi okvir još nije pogodan za njezin "bum", ali upadnemo li u megakrizu, znamo pod kojim će se barjakom najbrže skupiti najveća vojska. Na strankama srednje struje je da to prepoznaju i da se protiv toga bore - ali njihovi članovi su utopljeni i takva ih misija nimalo ne zanima.
