Čudnovato reciklirano imanje u Vukomeriću, imaju i ljetnu školu prirodnog graditeljstva

U rano srpanjsko poslijepodne, selo Vukomerić - smješteno u srcu Vukomeričkih gorica - odiše mirom i jednostavnošću seoskog života. U zraku se osjeća miris suhe zemlje i pokošene trave, a jedini zvuk koji remeti tišinu je brundanje udaljenog traktora, ili možda motorne pile. Sunce visoko na nebu zagrijava brežuljke prekrivene šumarcima, poljima i voćnjacima, dok uska, djelomično obnovljena cesta, vijuga između kuća i livada. Vozimo se prema Recikliranom imanju, središnjoj lokaciji Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), udruge koja već više od dva desetljeća na lokaciji dvadesetak kilometara južno od Zagreba okuplja zaljubljenike u prirodu i održiv način života. Dočekuje nas Matko Šišak, čovjek bez kojega ZMAG ne bi ni postojao.

Danas 45-godišnjak, Šišak se još kao tinejdžer preselio na imanje u Vukomeriću koje su njegovi ro<45tditelji kupili osamdesetih godina. Vođen željom za kvalitetnijim životom u prirodi, te osjećajem za društvenu pravdu i ekološke koncepte, zajedno s prijateljima sličnih uvjerenja osnovao je udrugu kao odgovor na disfunkcionalnost urbanog života i smanjenje kvalitete življenja u gradovima. “Na ovo mjesto privukla nas je potreba za promjenom. Htjeli smo izaći iz gradske rutine i okušati se u životu koji je bliži prirodi, stvarniji i smisleniji. Željeli smo učiti izravno iz okoliša koji nas okružuje, živjeti u skladu s njim, a ne protiv njega. Bila je to i prilika da obnovimo znanja i vještine starih generacija, one koje su s vremenom nestale iz svakodnevnog života, i nadogradimo ih vlastitim iskustvima i vrijednostima.”

ZMAG danas ima osam zaposlenika, a s vanjskim suradnicima broji dvadesetak članova. Jedan od temelja udruge je prakticiranje ideje permakulture, koja uključuje održiv način života, odnosno stvaranje uključive, suradničke i nenasilne “permanentne kulture”, u današnje vrijeme možda utopističke, ali esencijalne i ljudima svojstvene. ZMAG se ne bavi ideologijom ili politikom: glavna zamisao koja veže njegove članove je ljubav prema prirodi i prirodnom načinu života. Udruga također nudi broje edukacije, neke od njih u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Fokus je na holističkom pristupu, što znači da se udruga brine o svim najvažnijim segmentima života - vodi, zraku, hrani, skloništu i društvenim odnosima. Riječ je o svojevrsnoj kombinaciji “uradi sam” kulture i održivih priča.

Reciklirano imanje u Vukomeriću, smješteno na blagoj padini među šumarcima i proplancima, čini razvedeni kompleks od desetak građevina - kuća, radionica, spremišta i terasa - koje zajedno tvore središnje mjesto ZMAG-a: sjedište udruge, edukacijski centar, prostor susreta, rada i zabave. Ovo nije naš pri posjet imanju: pitamo svog domaćina što se promijenilo u posljednje tri godine?

“Reciklirano imanje je zaista dinamičan prostor, obrazovno i istraživačko igralište gdje se uvijek nešto događa”, odgovara Šišak. “Nije to sterilno ni strogo strukturirano mjesto, uvijek negdje viri koji vijak, neka letva koju treba pričvrstiti. Što se tiče noviteta, krenimo od poljoprivrede: proširili smo vrtove nakon što smo osnovali društvenu banku sjemena, koja sada jako dobro funkcionira. Uspostavili smo i veliki plastenik. Naš šumski vrt - višeslojni, dinamični voćnjak - u posljednje tri godine značajno je napredovao. Takvi niskointenzivni vrtovi nude veliku biološku raznolikost i tijekom tri godišnja doba, osim zime, nešto dozrijeva za branje. Na infrastrukturnoj razini postavili smo platforme na drveću, čime smo stvorili šetnicu kroz krošnje. Naše radionice su sada potpuno dovršene, opremljene i aktivno se koriste. Djeca, osobito dječaci, oduševljena su tim ‘Petar Pan konstrukcijama’ s kojih mogu visjeti na raznim razinama. Trenutno radimo na velikoj geodetskoj kupoli za ljetnu školu prirodnog graditeljstva - izrađujemo je potpuno od drva, za razliku od uobičajenih metalnih elemenata kod takvih struktura. Također, u sustav smo uključili i životinje - kokoši, svinje, a ranije smo imali i patke - sve su one ovdje kao kućni ljubimci.”

Filozofija ZMAG-a snažno je vezana uz suradnju s lokalnom zajednicom. Zanima nas u kojoj je mjeri udruga utjecala na Vukomerić i njegov razvoj? “Puno se toga događa”, govori Šišak. “Trend preseljenja iz grada na selo sve je izraženiji, ne samo u Vukomeriću, već i u okolnim selima. Zabilježili smo značajan rast: tamo gdje je nekad bilo desetak novih obitelji, danas ih je oko petnaest. Smatramo to zdravim susjedstvom, pričom dobrosusjedskih odnosa koja zaista funkcionira.” Ipak, nije riječ o formalnoj zajednica u klasičnom smislu, ili o - nedajbože - komuni, nego o onome što Šišak naziva “namjernom zajednicom”. “Svaka obitelj ili pojedinac ima svoj prostor, vrt i kuhinju, potpuno su samostalni”, objašnjava. “No, ljudi su usmjereni jedni na druge - višak svojih proizvoda ili usluga najprije ponude unutar zajednice, često ih razmjenjuju bez novca. To je sjajno jer dobiješ proizvod vrhunske kvalitete: ono što je netko uzgojio ili izradio za sebe, ali ima viška. Naši stanovnici su uglavnom ‘radno intenzivna populacija’, no nije riječ samo o uzgoju hrane - tu su i usluge, dijeljenje alata i strojeva.” Odakle dolaze ti novi stanovnici? “Velika većina dolazi iz Zagreba. Imamo i jednu divnu mladu obitelj iz Mostara koja se ovdje doselila. Ljudi obično čuju za nas i dolaze s namjerom. Mi ne nudimo nikakve poticaje - oni sami pokreću projekte, a ako pokažu upornost i otpornost, tada im i mi pomažemo.”

Čini se da je ovaj trend doseljavanja u potpunoj suprotnosti s globalnim trendovima ruralne depopulacije. “Točno je, postoji jasan trend preseljavanja ljudi u gradove”, kaže Šišak. “Ali istovremeno postoji i protu-trend. Mnogi koji su ostvarili određeni uspjeh u gradskom okruženju, osobito ljudi u srednjim godinama ili oni koji im se približavaju, sve više osjećaju potrebu da se približe prirodi. Traže vlastitu hranu, mir i vodu. To je globalni fenomen. Ljudi se najčešće sele u gradove zbog privida lakšeg života: tamo je, navodno, sve dostupno. No u stvarnosti, gradovi, osobito Zagreb, ne uspijevaju se dovoljno brzo prilagoditi brzom rastu broja stanovnika. To rezultira smanjenjem kvalitete života, posebice zbog gužvi i sve većeg prometa. Dugo je vremena prevladavala mantra da su sela nezanimljiva, a gradovi nude infrastrukturu, posao i prilike. No za one koji traže drugačiju kvalitetu života, prirodno okruženje postaje sve privlačnije.”

Zanima nas je li ZMAG jedinstven u Hrvatskoj, ili postoje i druge slične inicijative? “Danas svjedočimo pojavi brojnih pokreta koji prije 20–25 godina nisu ni postojali”, govori Šišak. Oni uključuju različite oblike poljoprivrede i vrtlarstva: biodinamičku poljoprivredu, organski uzgoj, permakulturne vrtove, integriranu proizvodnju. “Čak postoji i novi koncept tzv. ‘biljne promiskuitetnosti’”, smije se Šišak, “gdje se biljkama dopušta slobodno križanje, a opstaju samo one najsnažnije. Potpuno suprotno od konvencionalne poljoprivrede. Razvila se i agroekologija, koja je bliska konvencionalnoj agronomiji.” U području prirodnog graditeljstva također postoji mnogo projekata - od malih turističkih naselja, kuća za odmor, do OPG-ova - koji koriste prirodne materijale i načela permakulture. “Događa se puno toga. Ono što, međutim, nedostaje, su kvalitetne obrazovne platforme”, govori. “Većina tih projekata su privatne ili poslovne naravi. Mi u ZMAG-u imamo tu, rekao bih, gotovo ‘glupu privilegiju’ da nam ne treba marketing - sve se širi usmenom predajom, a naši programi su redovito popunjeni. Na primjer, ljetna škola prirodnog graditeljstva bila je rasprodana unutar tri tjedna od objave, a privukla je polaznike iz cijele regije - Slovenije, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, pa čak i dvoje stranaca izvan regije. To govori o velikoj potražnji za ovakvim sadržajem. Ključ je u stvarnom prijenosu znanja - da ljudi mogu materijale osjetiti, iskusiti iz prve ruke.”

Koncepti poput kratkih opskrbnih lanaca i zelene javne nabave, koje je ZMAG odavno promovirao, postali su u međuvremenu općeprihvaćeni. Pitamo Šišaka koji bi novi trendovi mogli postati mainstream u sljedećih 15 godina? “Ono o čemu se posljednjih godina najviše govori i što najviše zanima ljude jest želja za udruživanjem, bilo kroz udruge, zadruge ili zajednice. Znam za najmanje deset pokušaja stvaranja cohousing projekata, dakle zajedničkih stambenih zajednica između nepovezanih ljudi. Život u zajednici je jednostavniji i lakši. Danas postoje alati i metode za učinkovitu komunikaciju, vođenje zajednica i rješavanje sukoba, stvari koje su još prije pet-šest godina bile gotovo marginalne. Vjerujem da će se taj trend - dijeljenje resursa i dobara - znatno proširiti.” U tome će važnu ulogu igrati i tehnologija. “Smatram da će se cijeli sektor prirodnog graditeljstva - slično kao što se dogodilo s energetikom - industrijalizirati. Rješenja i tehnologije bit će preuzete od strane mainstream industrije, i kuće od konoplje, primjerice, postat će široko dostupne. Danas to još nije slučaj, unatoč svijesti o njihovim prednostima, jer nemamo sustavni pristup. Također, vjerujem da će se obrazovanje liberalizirati - školovanje kod kuće neće samo biti dopušteno, već i poticano. U budućnosti vidim sve više ljudi koji žive potpuno odgovorno, svjesno promišljajući o tome kakav trag ostavljaju i što proizvode.”

Kakvu ulogu bi u svemu tome mogla imati umjetna inteligencija? “To je mač s dvije oštrice”, kaže Šišak. “Apsolutno je neizbježna i razvija se nevjerojatno brzo, olakšavajući nam život. Moja glavna briga, na koju još nemam jasan odgovor, jest - što će biti s ljudima kada određene vještine i znanja postanu suvišni? Druga stvar, kao i kod svega, jest važnost odgovorne i razborite upotrebe. Najveći strah mi je, recimo, da AI jednog dana samostalno pokrene nuklearni napad. No osim tih ekstremnih scenarija, moram priznati da je razvoj AI-ja fascinantan i izuzetno zanimljiv.” Nove tehnologije svakako će lakše usvajati mladi ljudi. Primjećuje li Šišak generacijske razlike u ZMAG-u? “Da, apsolutno”, odgovara. “Mislim da je udobnost učinila svoje. Mladi danas dolaze s jasnijim očekivanjima i rjeđe su spremni upustiti se u ono što ja zovem ‘besmisleni, ludi rad’. To ponekad može biti prednost, ali često zna ograničiti proces učenja. Primjerice, ja sam puno vremena provodio s majstorima starog kova. Danas imam vrlo malo istinski pozitivnih iskustava s mladima u tom smislu - često su stvari proračunate i nema spontanosti. Želi se sve brzo, a život jednostavno nije takav. S druge strane, današnji mladi su deset puta obrazovaniji i imaju pristup deset puta više informacija. Njihov najveći izazov bit će povezati ‘mozak, ruke i srce’ - da to znanje stvarno prorade i pretvore u nešto opipljivo. Morat će naučiti biti snalažljivi, prilagodljivi i znati rješavati prepreke koje život nosi.”

Imanje udruge ZMAG zanimljivo je i strancima. “Evo baš danas je bilo 50 ljudi iz Hong Konga. Bili su oduševljeni, jurili su za kokama i vrištali od sreće zbog mačke, svinja i peradi. Imali smo i grupu Francuza koji žive u Hrvatskoj i rade u kulturnim institucijama, a prošli vikend čak i jedno njemačko vjenčanje. Informacije o nama najčešće se šire usmenom predajom, iako imamo i internetsku stranicu na engleskom i francuskom jeziku. Naša filozofija nije turistička, ali otvoreni smo za ljude iz cijelog svijeta koji žele kampirati, prespavati i uključiti se u naše aktivnosti. No, prethodna najava je obavezna.” Udruga ima i sustav za prihvaćanje, odnosno odbijanje stranih volontera. “Ako netko jednostavno ‘ne paše’, pristojno objasnimo da to neće ići. Ali kad se klikne, onda je sjajno: dobiju malu kućicu ili bungalov, zajednički obrok i rade pet do šest sati dnevno. Imali smo, primjerice, Amerikance i Engleze koji su radili teške fizičke poslove. Financijski od toga nemamo koristi, ali nam to donosi veliku društvenu vrijednost, ono što zovemo društveni kapital.”

Za kraj me zanima koliko se Šišak promijenio otkad je osnovao ZMAG? Je li još uvijek jednako entuzijastičan? “Da, apsolutno. I dalje sam jednako oduševljen”, odgovara. “Pokretačka energija je gotovo ista, što je prilično nevjerojatno i rijetko. Nema ovdje kriza, sve je odmjereno i optimizirano. Nitko ne prelazi granice prostora ili ljudskih kapaciteta. Stvorilo se ugodno susjedstvo. Jako sam zadovoljan. Naravno da se svi mi mijenjamo kao osobe. Ali temeljna ideja ostala je ista. Imamo jednu staru snimku od prije 25 godina gdje nas se vidi kako u šumi, na praznoj ledini, gradimo stvari iz ničega i pričamo o konceptima koji danas doista postoje i koje aktivno provodimo. Najveća promjena, zapravo, dogodila se na osobnoj razini, u sazrijevanju i razvoju. Naučiš raditi s ljudima, staviti se u tuđe cipele, razumjeti vlastite procese. Shvatiš da nečija reakcija ne mora imati veze s tobom, već s njima samima. Kroz sve ovo iskustvo razvijali smo se i kao ljudi. Učili smo kako komunicirati i kako se organizirati. Jer na kraju, ljudi su najvažniji.”