Bit će to nešto između partije šaha i pogađanja na peškariji nakon tri dana teške južine, kad je narod željan dobrih bokuna na bancima. Ta usporedba nekako je najbliža onome što bi se moglo zbivati kad Pantovčak i Banski dvori krenu usklađivati imena za 90 diplomatskih pozicija. Bez brige, to sučeljavanje neće se dogoditi prije jeseni. Ima još vremena za formiranje mnogobrojnih nagađanja, širenja masnih tračeva i glasina, piše Luka Safundžić za Express.
Usprkos ranijim vijestima u medijima nema popisa diplomata i destinacija koji je iz MVP-a stigao na Pantovčak. Ono što je na stolu, istina samo na HDZ-ovu, jesu imena zaposlenika koji su postali kandidati nakon što su se prijavili kroz interni natječaj na Zrinjevcu. Grlić Radman je, u veljači, svim profesionalnim diplomatima uputio interni poziv da u roku od 14 dana pošalju svoju prijavu “u postupku pripreme prijedloga za imenovanje šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda”. Svatko od njih mogao je iskazati interes za čelna mjesta u najviše tri od 89 diplomatsko-konzularnih predstavništava.
Upućeni kibiceri upozoravaju na logične pozicije kojih će se tijekom procesa, a što je vrlo vjerojatno, držati Vlada i šef države. To je nešto poput kolopleta tajnih protokola za sporazum i izbor 89 hrvatskih diplomata. I njihovih destinacija.
Krenimo redom. U suglasju s ovlastima i interesima sasvim je očekivano da premijer Andrej Plenković predloži i dobije šefa Misije pri Europskoj uniji. Tako će na mjesto Irene Andrassy, sadašnje šefice Misije pri EU u Bruxellesu, opet zamijeniti čovjek od Plenkovićeva povjerenja. Milanović, kao vrhovni zapovjednik, prirodno je zainteresiran za mjesto šefa Misije pri NATO-u. Dosadašnji iskusni veleposlanik, vremešni Mario Nobilo, gubio je mnoge sate razmišljajući kako da istodobno udovolji Vladi i predsjedniku, koji su imali dijametralno suprotne naputke o nekim političkim pitanjima koja su se raspravljala na različitim razinama saveza. Ta su imenovanja osobito važna. Odražavaju vanjskopolitičke prioritete Hrvatske i simbolički predstavljaju dva najvažnija međunarodna stupa hrvatske vanjske politike: europsku integraciju i sigurnosni savez.
Sličan princip mogao bi se primijeniti na još dvije prestižne destinacije: Misiju pri UN-u i ambasadora RH u Sjedinjenim Državama. Vjerojatno će Milanović predložiti šefa misije u New Yorku, a premijer će novog veleposlanika u Washingtonu, gdje je već godinama Pjer Šimunović, jedan od najboljih hrvatskih diplomata uopće.
Teški razgovori vodit će se o veleposlanicima u državama stalnim članicama Vijeća sigurnosti (osim SAD-a): Kini, Francuskoj, Rusiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. S tim da su Peking i Moskva u specifičnoj poziciji.
Nakon toga na red dolaze susjedne zemlje: Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Italija, Crna Gora i Mađarska. Beograd je ionako crna rupa (tu nema naznaka poboljšanja odnosa), pa je svejedno tko će tamo, a Sarajevo je važno Milanoviću zbog njegova zalaganja za izjednačavanje političkih prava Hrvata u BiH (Plenković je poslije uskočio u tu agendu).
Cijeli tekst o diplomatskoj križaljci pročitajte OVDJE.
