Dolazak Milanovića na Fališ je epilog. Falio je u Benkovcu

Nije najavio svoj dolazak, ali kad se sinoć pojavio na šibenskom festivalu Fališ, na predstavljanju knjige Šimuna Cimermana “Bitka na Sutjesci, pakao u raju”  Zoran Milanović dobio je ogroman pljesak.  Sjeo je pored programskog urednika festivala Branka Sekulića i poslao jasnu poruku. Time je valjda stavljena i točka na sav cirkus koji se odvijao u pozadini festivala, uoči kojeg je grupa 'zabranitelja' jasno dala do znanja da ne žele festival ljevice u svom gradu. Bizarno, kao da su neki odjednom posebni postali povjerenici Vlade RH za kulturu ili u najmanju ruku kazališni kritičari. To što je pod njihovim zastavama bilo, kažu, najmanje Šibenčana, a i nije bilo zastave šibenske brigade, posebna je priča. U svakom slučaju na dobrom je putu da se obistini najava šefa šibenske policije Santinija o kojoj je prvi pisao Nacional kako "u Šibeniku Benkovca biti neće, makar mu to bilo zadnje". S tim da, s obzirom na jačanje radikalne desnice u Hrvatskoj, možda i postoji opasnost da će ga te riječi prije ili kasnije koštati fotelje.    

S Milanovićem, znate, dolazi i njegovo osiguranje. On je u krajnjoj liniji i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske prema Ustavu i njegov dolazak priči daje potpuno drugu dimenziju. Napokon šalje ozbiljnu političku poruku da država, njen predsjednik neće tolerirati pokušaje zabrane umjetničkih festivala, predstava ili možda koncerata jer se netko ne slaže s njihovim sadržajem. 

Prava je šteta što predsjednik nije ranije došao i u Benkovac, ali valjda nije bilo zgodno prekidati godišnji odmor u vili Vladimira Bakarića Svilenog na Hvaru, možda bi onda i u zadarskom zaleđu stvari bile drukčije. Ovako - tko pita novinarku Melitu Vrsaljko kako spava, boji li se obavljati svoj novinarski posao i kako živjeti u maloj sredini koja upire prstom u tebe, crta ti metu na čelu. Kao u grozno vrijeme kad je Hrvatskom vladao Bakarić Svileni. Tko pita goste festivala u Benkovcu kako su se osjećali u malom gradu gdje harače desničari. Pritom je zapravo manje važno je li nekakav Genda pravi ili lažni branitelji, je li bio u ajkulama ili uopće nikad nije bio, kao što insinuiraju neki pripadnici te postrojbe koji ga nikad u životu nisu vidjeli niti su za njega čuli. Smeta li mu Frljić, a ne smeta Ceca Ražnatović... Nebitno. Ono što je radio u Benkovcu, okupljao gomilu da se pjeni oko nekakve predstave - dobre ili loše, prave ili krive, nebitno - nikad ne bi mogao učiniti da se pojavio Zoran Milanović. Tad ni reakcija policije ne bi mogla niti smjela biti kakva je bila. Niti bi istraga o unošenju u lice, prijetnjama i vrijeđanju novinara koji radi svoj posao smjela biti tako mlaka. Možda ćemo o cijeloj predstavi u Benkovcu jednog dana imati i kazališnu predstavu, tko će ga znati. 

Oko Benkovca je inače Predsjednikova reakcija tad došla preko Facebooka i nije bila osobito hrabra: 

"Duboko vjerujem da je Hrvatska na srcu svakom tko živi u Hrvatskoj, svakom hrvatskom čovjeku, svakom hrvatskom građaninu, svakom Hrvatu. Svi oni vole Hrvatsku. Zaboravimo te priče da netko mora biti ovakav ili onakav da bi volio svoju domovinu. Hrvatsko sutra će biti lijepo i uspješno ako budemo pametni i razboriti, ako prihvatimo da je jedino nama iskreno stalo i da jedino mi možemo odrediti i odlučiti kakva će biti Hrvatska", napisao je predsjednik RH.

- Pozivamo sve na smirenje tenzija, treba poštivati umjetničke slobode. Bilo koji oblik nasilja neprihvatljiv je. I sami organizatori su priznali da su pretjerali u provokacijama. Ja sam dobio jedno pismo branitelja iz Benkovca. Razumijem ih, da su pogođeni, da se narušava dignitet Domovinskog rata kojeg ćemo uvijek štititi. Hrvatska se izborila za slobodu koja je svakom pojedincu zajamčena, nikome se ne može nametati što će pisati, što će govoriti, a ne daj Bože što će misliti. Sloboda svima, sloboda umjetničkom izražavanju, ali tu su i branitelji koji su najviše učinili za hrvatsku slobodu - rekao je tad Andrej Plenković.

Nešto kasnije premijer je rekao: 

- Država je tu za sve građane i svi imaju pravo na svoje projekte. Ja sam uvijek za umjetničke slobode. Ako postoje ljudi unutar tih krugova koji idu korak dalje s malo jačim provokacijama - to je na njima. Iskreno, do sada nisam čuo ni za tog redatelja ni za taj festival. Kada sam pogledao što taj organizator objavljuje iz godine u godinu, moram reći - sorry, sorry, ne slažem se ni s tonom ni sa sadržajem. Meni je to potpuno nebitno, kao i taj festival. Štoviše, apeliram na sve da takve festivale jednostavno ignoriraju. Od toga na kraju koristi imaju samo oni s ljevice, i to usred ljeta, kada nemaju što drugo raditi...

O samoj knjizi Šimuna Cimermana “Bitka na Sutjesci, pakao u raju” Express je već pisao. Posvećena je Vjeri Andrijić Ivanišević, borkinji Prve dalmatinske brigade, posljednjoj heroini Sutjeske, koju danas Ivan Turudić i njegov DORH maltretiraju pozivima na informativne razgovore... Cimerman je knjigu nedavno uručio i predsjedniku Milanoviću. “Ljudi zamišljaju da se bitka na Sutjesci odvijala u uskom klancu rijeke”, kaže Cimerman, pa objašnjava: “Ali nije bilo tako. Riječ je o prostoru koji zahvaća nekih 8000 četvornih kilometara. Ona se mogla zvati i Bitka na Drini, Tari ili Pivi, jer se zapravo vodila na tom ogromnom području”. Uz knjigu, Cimerman je tiskao i veliku, preglednu mapu s preciznim prikazom vojnih operacija, pozicija jedinica, omjera snaga i slično.

“Pitam se što bi bilo da je u toj bitki Tito ubijen ili zarobljen. Bi li povijest krenula drugim pravcem?”, kaže autor Šimun Cimerman. 

E sad, otkud Šimun na Sutjesci? Teško da danas postoji Hrvat koji bolje poznaje područje tog parka, koji doista izgleda kao zemaljski raj. Šimun Cimerman, svestrani sportaš, pomalo je čudan svat. Od 1991. do 1995. igrao je vaterpolo u Mladosti iz Zagreba. Četiri puta bio je prvak Hrvatske i europski doprvak. Od 1995. do 1998. sa sveučilišnom vaterpolo momčadi USC bio je tri puta doprvak Sjedinjenih Američkih Država, pisao je Boris Rašeta za Express.