Turisti više ne kupuju u Veneciji. Uzbuna zbog "neviđene tržišne krize" dolazi od Setraka Tokatziana, predsjednika udruge Piazza San Marco , koji opisuje povijesni trenutak "vrlo niskih razina", počevši od samog centra grada. Nekoliko mjeseci nakon izbora, Tokatzian, vlasnik obiteljskog draguljarskog posla, kaže da nikada nije vidio grad sveden na ovu razinu: "Nalazimo se u stanju katastrofe."
- Svaki dan vidim rijeke ljudi kako pristižu u grad, ali bez odredišta. Kreću se s jednog mjesta na drugo, često vođeni turističkim operaterima, ukrcavaju se u gondole, skaču u taksije, žure amo-tamo, ali nitko ništa ne kupuje. Žao mi je što to moram reći, ali ovaj turizam je opscen. Došlo je do potpune eksplozije pretjeranog turizma kakve nikada prije nije bilo, s vrstom ljudi koji lutaju okolo ne ulazeći u trgovine ili čak ne znajući gdje se nalaze - kaže Setrak Tokatzian.
Ultraluksuzni sektor je, čini se, u problemu.
- I u tom sektoru postoji kriza, a vidim je jer gotovo nitko više ne prolazi s torbama iz dizajnerskih trgovina, kao što je to nekada bio slučaj. Štoviše, hotelijeri također prijavljuju pad posjećenosti, kao i restorani. I sam sam vidio nekoliko obitelji koje su dijelile jelo od tjestenine ili piće. Redovi su na fontanama za vodu jer je više ne mogu kupiti. Pitam se gdje su dobri ljudi, oni koji brinu o gradu, oni koji gradu zaista nešto donose? - kaže predsjednik udruge Piazza San Marco.
Venecija kao da je izgubila svoju magiju
- Mislim da je to raširena pojava diljem Italije, sudeći po onome što mi kažu dobavljači. Kažu mi da je čak i u Milanu i drugim gradovima sve u zastoju. Ovdje na trgu nema nikoga tko bi stao i pogledao moje prozore. More ljudi stiže s obale, ujutro se ukrcavaju u svoje grand tourere, a poslijepodne se vraćaju kući, a da ni ne znaju kamo su otišli.
U povojima je ideja o naplati ulaska u Veneziju u iznosu od sto eura.
- Osobno mislim da bismo trebali postaviti prag barem za velike turiste, a dodao bih da bih tim ljudima naplatio 100 eura po osobi. Puno je ljudi koji nose bijele narukvice i dolaze iz kampova. Ti ljudi čak ni ne znaju što je kultura, a to se vidi jer dolaze ne znajući ni gdje su, a odlaze ne kupujući ništa. S druge strane, sve je više ilegalnih trgovaca koji zarađuju pred našim očima, ilegalno. To je moja svakodnevna bitka.
