Kako pišu 24sata, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman zatražio je od Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa mišljenje o tome može li postati vitez Malteškog reda. Naravno da može. Čim dobije pozitivno mišljenje, bit će odmah uz bok Željku Reineru, još jednom uglednom HDZ-ovcu koji je ujedno i hrvatski vitez ali drukčijeg tipa - pripadnik je Viteškog Reda Svetog Groba Jeruzalemskog.
No kako se postaje vitez Malteškog reda?
Jedan od najstarijih viteških redova na svijetu, čija povijest seže gotovo tisuću godina unatrag, i danas prima nove članove. No put do titule malteškog viteza nije jednostavan. Kandidati moraju dokazati svoju privrženost Katoličkoj crkvi, humanitarnom radu i pomaganju potrebitima, a konačnu odluku donosi vrh Reda, piše na njihovim službenim stranicama.
Nekada su nosili mačeve i štitili hodočasnike na putu u Jeruzalem, a danas pomažu bolesnima, siromašnima i žrtvama ratova. Suvereni jeruzalemski, rodoski i malteški viteški hospitalni red svetoga Ivana, poznatiji kao Malteški red, osnovan je u Jeruzalemu u 11. stoljeću i ubraja se među najstarije katoličke viteške organizacije. Tijekom stoljeća njegovim su redovima pristupali pripadnici najuglednijih europskih plemićkih obitelji, no danas aristokratsko podrijetlo više nije opći uvjet za članstvo. Kako objašnjavaju na službenim stranicama Malteškog reda, većina današnjih vitezova i dama ne potječe iz drevnih plemićkih obitelji, nego se u Red prima na temelju zasluga, osobito dugogodišnjeg humanitarnog djelovanja. Radman je dakle zaslužan i humanitaran prije svega.
Za razliku od nekih drugih viteških organizacija, u Malteški red ne može se ući običnom prijavom. Članovi se primaju isključivo na poziv, a kandidata predlaže nadležni priorat ili nacionalna organizacija Reda. Osoba mora biti katolik, imati besprijekoran moralni ugled i dokazati da je svojim djelovanjem pridonijela ciljevima organizacije. Prema pravilima Reda, kandidati prolaze pripremno razdoblje od najmanje godinu dana. Za primanje je potrebno dostaviti rodni i krsni list, potvrdu o krizmi i preporuku župnika - to Grlić Radman sigurno ima - pa dokumentaciju o zaslugama te potvrdu o završenoj pripremi. Kandidatura se zatim upućuje velikom meštru Reda, a za primanje u treći stalež potrebna je i odluka Suverenog vijeća. Samo plemićko podrijetlo, čak i kada je dokazano, ne jamči primanje.
Vitez je osobno promijenio barem 500 pelena starijim i nemoćnim ljudima
Malteški red ima tri staleža članstva. U prvome su zavjetovani vitezovi koji polažu redovničke zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Drugi čine vitezovi i dame koji polažu posebno obećanje poslušnosti, dok treći okuplja laike koji ne polažu redovničke zavjete, ali se obvezuju živjeti prema katoličkim načelima i sudjelovati u humanitarnim aktivnostima. Upravo trećem staležu pripada velik dio članstva. U pojedinim kategorijama viteštva plemićko podrijetlo i dalje ima određenu važnost, ali ono nije potrebno za sve oblike članstva. Red danas diljem svijeta okuplja više od 13.500 vitezova, dama i kapelana.
Bivši veleposlanik Malteškog reda u Hrvatskoj Michael Dzeba objašnjavao je da se članstvo ne svodi na svečane odore i prestižnu titulu. U razgovoru koji prenosi hrvatska Malteška služba istaknuo je da se od članova očekuje izravan rad s potrebitima, pa je slikovito opisao da se pravim članom teško može smatrati netko tko nije osobno promijenio barem 500 pelena starijim i nemoćnim ljudima. Želio je time naglasiti da se viteštvo ne dokazuje društvenim položajem, nego konkretnim djelima. Red u Hrvatskoj djeluje i preko Malteške službe, a njegovo diplomatsko predstavništvo nalazi se u Zagrebu. Za razliku od većine drugih viteških organizacija, Malteški red ima i poseban međunarodnopravni položaj, održava diplomatske odnose s brojnim državama, uključujući Hrvatsku, te ima vlastite diplomatske predstavnike.
Premda viteška titula i danas zvuči kao povlastica rezervirana za aristokraciju, suvremeni Malteški red naglašava da je njezina temeljna svrha služenje drugima. Put do bijelog osmokrakog križa tako ne vodi preko kupnje plemićke titule ili obiteljskog bogatstva, nego preko katoličke vjere, dokazanog dobrotvornog rada i poziva same organizacije. Njegovo stoljetno geslo ostalo je nepromijenjeno: "Tuitio fidei et obsequium pauperum” - Zaštita vjere i pomaganje siromašnima.
Kako je pisao Express, Gordan Grlić Radman je zahvaljujući obiteljskom biznisu, tvrtki Agroproteinka, jedan od najbogatijih HDZ-ovaca i vjerojatno najbogatiji Plenkovićev ministar.
Agroproteinka je tvrtka u većinskom vlasništvu obitelji HDZ-ova ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana. Sam ministar u njoj ima udio od 20,56 posto, a svake godine mu od dobiti na račun sjednu stotine tisuća eura. Prije dvije godine je i kažnjen jer tu dividendu godinama nije prijavljivao u imovinsku karticu iako je imao jasni naputak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Prije dvije godine je, primjerice, tvrtka isplatila dobit od 3,5 milijuna eura (dio od 2023. godini i dobiti 2024. godine). To znači da je ministru na njegov račun od toga sjelo 719.600 eura.
Povijest Agroproteinke
Kafilerija izgrađena 50-ih godina prošlog stoljeća, preteča današnje Agroproteinke, bila je dio zagrebačke mesne industrije Sljeme, jedne od najvećih takvih tvornica u ovom dijelu Europe. Štoviše, Agroproteinka je jedina preživjela pretvorbeno-privatizacijsku neman. Ovo je priča o Sljemenu, velikom “ćaći” Agroproteinke, kao i o Anti Grliću, isto tako uspješnom ocu našega ministra, rođenog 1958. u Duvnu, kasnije Tomislavgradu, pisala je Bojana-Mrvoš prije dvije godine za Express.
Veterinar Ante je, kako svjedoči odavno požutjela štampa, bio upravnik Veterinarske ambulante u Prisoju, općina Duvno, poznatog i kao “Mali Vatikan”, zbog mnogo svećenika poteklih iz tog malog hercegovačkog mjesta s većinski hrvatskim pukom. Bio je Grlić stariji i predsjednik Poljoprivredne zadruge u Buškom Blatu, zatim predsjednik OK Saveza komunista Prisoje, član Sekretarijata Kotarskog komiteta omladine u Livnu i Mostaru, član Kotarskog odbora Mostara, odbornik Skupštine općine Duvno, član Općinskog komiteta SK u Duvnu te “organizator i učesnik mnogih radnih akcija”.
Obitelj se 60-ih seli u Zagreb, gdje se Ante 1966. zapošljava u Sljemenu. Postaje direktor OOUR-a kafilerija Sesvete, a kasnijom privatizacijom i vlasnik 60 posto dionica Agroproteinke, kako se nova kafilerija/tvornica zove od 1985. Direktor Agroproteinke je od 1997. do 2001., kad na njegovo mjesto dolazi sin Ivica Grlić-Radman, ministrov brat.
On, ministar i njihova sestra Irena Bubalo su troje od pet sadašnjih vlasnika Agroproteinke, svatko u njoj broji po 20,5 posto dionica, ministar Grlić-Radman je svoja upravljačka prava prebacio na odvjetnika dok sjedi u ministarskoj fotelji.
Stare, požutjele novine kažu da je Ante Grlić bio uzoran komunist i privrednik u doba radničkog samoupravljanja, a upućeni danas kažu: “Da nije bilo Ante, ne bi ni kafilerija preživjela”.
“Za delegata u Društveno političkom vijeću Skupštine općine Sesvete i istom vijeću Zajednice općina Zagreb izabran je dugogodišnji radnik i istaknuti društveno-politički aktivist Sljemena, drug Ante Grlić, koji se sad nalazi na poslovima direktora OOUR kafilerija Sesvete”, piše stara štampa.
“Kao iskusni veterinarski stručnjak”, stoji u nastavku teksta, “odmah se uključio u svinjogojsku proizvodnju, biran je i za prvog predsjednika radničkog savjeta na farmi”. “U svom radu i aktivnosti kao komunista, drug Grlić je bio biran za delegata u Općinski komitet SKH Sesvete te sekretara Osnovne organizacije SKH Sljeme svinjogojska farma”, također piše.
Međutim... “Hrvati su u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu”, izjavio je sin Ante Grlića, naš inoministar Grlić-Radman u lipnju 2021.
U tom je “ropstvu” veliko Sljeme zapošljavalo čitave Sesvete i još puno više radnika, 70-ih godina njih više od 6500. Čavao u lijes tvrtke zabijen je puno poslije “ropstva”, 2006., kad je tvrtka, s preostalih dvjestotinjak radnika, prestala raditi. Punih su 35 dana radnici kampirali na Markovu trgu, sa sobom imajući lijes s osmrtnicom za Sljeme, u kojem je ležao plišani Jankec, poznata maskota mesne industrije, čiju su šunku nekad obožavali i Englezi i Amerikanci. Uzačud, Sljeme je propalo. Ali ne i Agroproteinka. Ante Grlić, dodano Radman, u privatizaciji je stekao 60 posto Agroproteinke, a sada dionice pripadaju njegovoj djeci - Gordani, Ivici i Ireni.
