Iza zatvorenih vrata, HDZ i Možemo lijepo surađuju. Senf ga gleda s udivljenjem

Senfe, ako si otet, trepni triput - misle sa zebnjom suradnici zagrebačkog gradonačelnika kad god dotični ima sastanak s ljudima od povjerenja premijera Plenkovića. Tomislav Tomašević, naime, gleda Plenkovića s teško prikrivenim udivljenjem. Kad bi ga tako gledao Ivan Anušić i ostatak unutarstranačke desnice, šef HDZ-a mogao bi mirno spavati, ali čini se da puno više fascinacije izaziva u lidera koji ga je porazio u Zagrebu. Tomašević gleda Plenkija kao kurir Pinki Tita, u čuvenoj pjesmi… Usporedimo li pogled “zmija-žaba” na relaciji Plenković Milanović, kontrast će postati još oštriji, pišu Boris Rašeta, Tea Kvaranta i Luka Safundžić za Express.

Razlozi ove fascinacije, koja proturječi oficijelnoj razmjeni idejne vatre, teško su dokučivi. Tomaševićev otac je notorni desničar, ali bi tu teško bilo naći ideologiju jer nitko ozbiljan Andreja Plenkovića ne vidi kao desničara, njega je stroj HDZ-a pravovremeno rentao radi pobjede na izborima i ta se pozajmica pokazala silno korisnom – Plenković je uz rame Tuđmanu po duljini vladanja Hrvatskom. Možda mu se Senf zato divi, a kuloari, puni upućenih, šuškaju i o tome kako se iza zatvorenih vrata dogovori lidera Možemo! i HDZ-a sklapaju bez poteškoća, u prijateljskoj atmosferi. Uz takve simpatije od oporbe, pa i najljuće, Plenković i HDZ ne moraju strahovati za budućnost.

Godinama se, naime, u hrvatskoj politici govori da su najveći politički sukobi često samo predstava za javnost, dok se ključni dogovori odvijaju daleko od kamera, preko posrednika i ljudi od povjerenja. Upravo takva priča posljednjih mjeseci kruži političkim krugovima kad je riječ o odnosu zagrebačkoga gradonačelnika iz stranke Možemo!, Tomislava Tomaševića te premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića.

Prema tvrdnjama više sugovornika iz političkih i institucionalnih krugova, između HDZ-a i Možemo! prije lokalnih izbora postojao je svojevrsni nepisani pakt o nenapadanju. Nije se radilo o formalnom političkom savezu, niti o otvorenoj koaliciji, nego o tihom razumijevanju koje je odgovaralo objema stranama. Sugovornici tvrde kako su poruke uglavnom išle preko trećih osoba, ljudi od povjerenja s obje strane, upravo kako bi se izbjegla bilo kakva javna kompromitacija.

Politika često ne funkcionira na temelju ideologije nego interesa. A interes je u ovom slučaju bio vrlo jasan. Zagrebu je nakon potresa bila potrebna snažna pomoć države i europskih fondova, dok je HDZ-u bilo važno da Možemo! i SDP ne idu u predizbornu koaliciju prije parlamentarnih izbora 2024. Uostalom, i sam Tomašević više je puta javno naglašavao važnost suradnje s državom u obnovi Zagreba nakon potresa. Nakon sastanka s Vladom još 2021. godine govorio je o “novoj eri suradnje Zagreba i države”.

Ta suradnja nije bila bez rezultata. Prema podacima koje je iznosila Vlada, u obnovu Zagreba i Banovine uložene su milijarde eura, a premijer Plenković više je puta isticao da je riječ o jednom od najvećih infrastrukturnih i financijskih projekata u modernoj Hrvatskoj. S druge strane, Tomašević je ove godine izjavio kako je završeno više od 90 posto projekata poslijepotresne obnove u Zagrebu.

U političkim krugovima zato se već dugo govori kako je između HDZ-a i Možemo! postojao određeni oblik pragmatične komunikacije. Jedan sugovornik tvrdi da je dogovor bio jednostavan, Možemo! neće prije parlamentarnih izbora ulaziti u širu nacionalnu koaliciju s SDP-om, a HDZ neće agresivno rušiti Tomaševića u Zagrebu niti od lokalnih izbora praviti politički rat do istrebljenja.

- Bio je to odnos u kojem su obje strane imale koristi. Tomašević je znao da bez države nema ozbiljne obnove Zagreba, a HDZ-u je odgovaralo da se lijevi blok dodatno ne homogenizira pred parlamentarne izbore - tvrdi jedan od sugovornika upoznat s komunikacijom između dviju strana.

Drugi izvor kaže kako je zagrebački gradonačelnik u više navrata pokazivao određenu dozu političkog respekta prema Plenkoviću.

- Bez obzira na potpuno različite ideologije, Tomaševiću imponira način na koji Plenković već gotovo deset godina kontrolira i Vladu i stranku. Znao se u razgovorima nehotično otkriti koliko mu je fascinantna ta politička stabilnost, kako iz svih kriza izađe kao pobjednik - govori nam čovjek koji tvrdi da je svjedočio sastancima ljudi od povjerenja obiju strana.

Neki idu i korak dalje pa tvrde kako je Tomašević na Plenkovića gledao gotovo mentorski, kao na političku figuru od koje se može učiti upravljanje sustavom i održavanje moći. Sugovornici pritom naglašavaju da se ne radi o osobnom odnosu nego isključivo o političkom dojmu i svojevrsnom respektu prema načinu vođenja države i stranke.

Da komunikacija između HDZ-a i Možemo! postoji, ni danas nije velika tajna. Iako su sukobi ponovno postali javni i žestoki, osobito oko ideoloških tema, državnih institucija i pojedinih kadrovskih pitanja, više izvora potvrđuje da i dalje postoje ljudi zaduženi za održavanje kontakata između dviju političkih opcija. U hrvatskoj politici to ionako nije neobično. Čak i najljući politički protivnici često održavaju otvorene kanale komunikacije kad postoje zajednički interesi ili projekti od nacionalne važnosti.

Posljednjih mjeseci dodatno se sve češće spominje i mogućnost da bi Tomašević jednog dana mogao krenuti prema Pantovčaku. U političkim kuloarima već se dugo govori da se unutar Možemo! razmišlja o dugoročnom jačanju Tomaševićeva nacionalnog profila. Za takvu ambiciju Zagreb je važna baza, ali nije dovoljan. Da bi jednog dana ozbiljno konkurirao za predsjednika Republike, Tomašević mora postati politički relevantan i izvan urbanog lijevog biračkog tijela.

Cijeli tekst o Plenkoviću i Tomaševiću možete pročitati OVDJE.