Tko je Ulrich Siegmund? Čovjek koji je prodavao parfeme nova je zvijezda AfD-a

Njemačka krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila je dosad najveću izbornu pobjedu na saveznoj razini, osvojivši čak 43,8 posto glasova na izborima u Saskoj-Anhalt. Do apsolutne većine nedostajala su joj samo tri zastupnička mjesta, ali rezultat je svejedno izazvao politički potres u Berlinu i zabrinutost među europskim susjedima.

Slavlju AfD-a ubrzo se pridružio i Elon Musk. Milijarder, koji je već ranije otvoreno iskazivao simpatije prema njemačkoj desnici, na društvenoj mreži X čestitao je stranci na rezultatu, nakon čega mu je AfD-ov kandidat za premijera Saske-Anhalt Ulrich Siegmund javno zahvalio na podršci i izrazio želju za još intenzivnijom suradnjom.

Kako piše Guardian, Musk je reagirao na objavu čelnice AfD-a Alice Weidel kratkom čestitkom na njemačkom jeziku, dok je Siegmund odgovorio zahvaljujući mu na podršci i njegovu pogledu na politička zbivanja.

No tko je zapravo Ulrich SIegmund?

Prije nego što je postao njemačka politička senzacija radio je iza pulta parfumerije i prodavao bočice Chanelova ili Diorova parfema. Njegov posao bili su mirisi za prostor i takozvani scent marketing - korištenje mirisa kako bi se utjecalo na raspoloženje i ponašanje kupaca.

Siegmund je nakon 11. razreda napustio gimnaziju i završio školovanje za trgovca u veleprodaji i vanjskoj trgovini. Radio je u veleprodaji elektrotehničke opreme, potom u prodaji i kao terenski komercijalist, obilazeći klijente po Njemačkoj. Kasnije je prešao u jednu berlinsku očnu kliniku, gdje je radio kao Key Account Manager. Paralelno je studirao poslovnu psihologiju i ekonomiju na daljinu.

S poslovnim partnerom 0214. pokrenuo je projekt "Berlin duftet“, odnosno "Berlin miriše“. Ideja je bila poslovnim prostorima, trgovinama, fitness-centrima pa čak i postajama javnog prijevoza ponuditi posebno osmišljene mirise. Tvrtka je željela zainteresirati i berlinski BVG te S-Bahn: ugodan miris na postajama, tvrdili su, mogao bi smanjiti stres, agresivnost pa čak i vandalizam. Kao jedan od mogućih mirisa Siegmund je tada spominjao lavandu, a pozivao se i na primjer New Yorka, gdje su se, prema njegovim riječima, na prometnim postajama koristili diskretni mirisi vanilije.

Posao se poslije nastavio kroz tvrtku REIMA Vertriebsgesellschaft, čija je službena djelatnost obuhvaćala prodaju mirisnih tvari, dodataka i uređaja za raspršivanje mirisa te savjetovanje u marketingu, „duftmarketingu“ i prodaji. Među mirisima koje je njegova mala kompanija nudila bili su, prema njemačkim medijima, nazivi poput „Smooth Harmony“, „Fresh Office“, pa čak i „Pizza Salami“.

Mirisi nisu bili samo usputan posao. Siegmund je i svoj završni rad iz poslovne psihologije posvetio upravo utjecaju mirisnog marketinga na osjećaj ugode i kupovno ponašanje potrošača. Drugim riječima, proučavao je kako miris može promijeniti način na koji ljudi doživljavaju prostor – i kako ih može potaknuti na kupnju.

Ta je biografija danas postala zahvalan materijal njegovim političkim protivnicima. CDU-ov Philipp Amthor podrugljivo ga je nazivao „prodavačem mirisnih svijeća“, dok ga drugi njemački mediji jednostavno opisuju kao bivšeg prodavača parfema. No preciznije bi bilo reći: Siegmund je bio trgovac i poduzetnik specijaliziran za mirise za prostor i psihologiju prodaje.

U AfD je ušao 2014., a samo dvije godine poslije postao je zastupnik u parlamentu Saske-Anhalt. Danas upravo iskustvo iz prodaje mnogi njegovi promatrači vide kao važan dio njegova političkog uspjeha: za razliku od tradicionalno agresivnijeg nastupa krajnje desnice, Siegmund gotovo stalno nastupa nasmiješen, govori jednostavnim rečenicama i iznimno je aktivan na društvenim mrežama.

CDU doživio težak poraz

U Washingtonu je rezultat primijetio i Donald Trump, koji je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio snimku projekcije izbornih rezultata bez dodatnog komentara. Iz Moskve je stigla znatno otvorenija reakcija. Izaslanik ruskog predsjednika Kiril Dmitrijev pobjedu AfD-a opisao je kao povijesni uspjeh „pragmatične“ stranke.

Takve reakcije dodatno su pojačale nelagodu u dijelu Europe. AfD se protivi daljnjoj njemačkoj vojnoj i financijskoj pomoći Ukrajini, zagovara približavanje Rusiji, a traži i promjenu statusa ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj.

Rezultat u Saskoj-Anhalt nije samo veliki uspjeh AfD-a nego i katastrofalan udarac za kancelara Friedricha Merza i njegov CDU. Kršćanski demokrati osvojili su tek 17,2 posto glasova, približno upola manje nego na prethodnim izborima, te će u novom parlamentu imati samo 15 zastupnika.

AfD je, nasuprot tome, više nego udvostručio rezultat iz 2021., kada je osvojio 23,7 posto glasova. U parlamentu od 83 zastupnika sada ima njih 39.

IZBORI U SASKOJ-ANHALTU Politika i društvo Kažu da je ovo najopasniji čovjek u Njemačkoj. Zašto?

Socijaldemokrati su dobili 9,3 posto, Zeleni 8,9, a Ljevica 8,6 posto. Svaka od tih stranaka osvojila je po osam zastupničkih mjesta. Savez Sahre Wagenknecht (BSW) prešao je izborni prag s 5,3 posto i osvojio pet mandata. Izlaznost je bila rekordnih 76,5 posto.

Siegmund je nakon objave rezultata poručio da je AfD „ispisao povijest“ i ustvrdio da su birači njegovoj stranci dali mandat za vlast. Pozvao je druge političke opcije spremne na promjene na razgovore, ali jasno dao do znanja da AfD neće odustajati od svojih glavnih zahtjeva, osobito kada je riječ o migracijama i unutarnjoj sigurnosti.

Problem za AfD je činjenica da gotovo sve ostale relevantne stranke i dalje odbijaju suradnju s njim. Riječ je o takozvanom političkom „vatrozidu“ kojim glavne njemačke stranke godinama pokušavaju spriječiti ulazak krajnje desnice u izvršnu vlast.

S druge strane, bez AfD-a sada će biti iznimno teško složiti stabilnu većinu. Siegmund je već odbacio mogućnost da njegova stranka pokuša vladati kao manjinska vlada, pa bi pregovori o formiranju nove pokrajinske vlasti mogli biti dugi i komplicirani.

AfD želi deportacije i zabranu zastava duginih boja

Izborni program s kojim je Siegmund krenuo po vlast jedan je od najradikalnijih koje je AfD dosad ponudio na pokrajinskoj razini.

Najavio je široku kampanju „remigracije“ i deportacija, zabranu zastava duginih boja u školama te zaustavljanje gradnje novih vjetroelektrana. Želi i promijeniti slogan Saske-Anhalt iz „Think Modern“ u „Think German“, kao i ponovno uvesti pjevanje njemačke himne u školama.

Tijekom kampanje snažno se oslanjao i na nostalgiju dijela birača prema nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, pokušavajući iskoristiti dugogodišnji osjećaj zapostavljenosti stanovnika istočnih saveznih zemalja.

AfD je upravo na istoku Njemačke posljednjih godina ostvario najveći rast. Stranka koja je u Bundestag prvi put ušla 2017. danas je vodeća oporbena snaga na nacionalnoj razini, a prema dijelu anketa već je prestigla CDU.

Guardian navodi da su izbori u Saskoj-Anhalt bili najveći dosadašnji politički test za kancelara Merza. Njegova vlada nije uspjela ostvariti obećani gospodarski zaokret niti zaustaviti rast AfD-a, dok je nezadovoljstvo njegovom politikom osobito snažno upravo na istoku zemlje.

Iako je ilegalna migracija tijekom njegova mandata smanjena, to očito nije bilo dovoljno da promijeni raspoloženje velikog dijela birača.

Francuska upozorava, Tusk još oštriji

Rezultat je izazvao zabrinutost i izvan Njemačke.

Francuski ministar za Europu Benjamin Haddad nazvao ga je ozbiljnim trenutkom za kontinent. Poručio je da se mora čuti ljutnja i strah birača, ali upozorio da nacionalizam i ksenofobija ne mogu biti rješenje te podsjetio na povijesno iskustvo Francuske i Njemačke.

Još žešće reagirao je poljski premijer Donald Tusk, koji je poručio da se pobjedi AfD-a u Njemačkoj u Poljskoj mogu veseliti samo „idioti ili izdajnici“.

Zabrinutost postoji i među njemačkim gospodarstvenicima. Njemački ekonomski institut upozorio je da bi stroga antiimigracijska politika AfD-a mogla teško pogoditi Sasku-Anhalt, saveznu zemlju koja se već suočava sa starenjem i smanjivanjem stanovništva te u velikoj mjeri ovisi o radnicima iz inozemstva.

Kritičari AfD-a upozoravaju i na sigurnosni aspekt mogućeg dolaska stranke na vlast. Zbog njezinih bliskih stavova prema Moskvi strahuje se da bi osjetljive informacije kojima raspolažu pokrajinske vlasti mogle završiti u Rusiji. AfD takve tvrdnje odbacuje i zauzvrat optužuje njemačku unutarnju obavještajnu službu za političku pristranost.

Upravo je ogranak AfD-a u Saskoj-Anhalt pod posebnim povećalom: tamošnja služba za zaštitu ustavnog poretka klasificirala ga je kao desnoekstremističku organizaciju.

Unatoč tome, gotovo 44 posto birača ove savezne zemlje odlučilo mu je dati glas.

AfD zasad nema dovoljno zastupnika da vlada sam, a potencijalnih partnera gotovo da nema. No izbori u Saskoj-Anhalt pokazali su nešto što je za njemačku politiku možda još važnije: „vatrozid“ oko krajnje desnice formalno i dalje stoji, ali stranka s druge njegove strane više nije politička margina. U jednoj njemačkoj saveznoj zemlji postala je uvjerljivo najjača politička snaga, a njezine ambicije sada sežu mnogo dalje od Magdeburga.