Može biti izazov objasniti sve vijesti koje Donald Trump obično generira u jednom danu. Taj se zadatak čini gotovo nemogućim kad uzmemo u obzir da je od moje posljednje kolumne prošlo mjesec dana. Kolovoz je možda relativno miran u mnogim dijelovima svijeta, ali od početka do kraja mjeseca u Trumpovu Washingtonu bilo je događaja koji izazivaju vrtoglavicu. To je zapravo način upravljanja koji definira ovog predsjednika: očaravanje svojih sljedbenika stalnim mijenjanjem narativa, zbunjivanje neprijatelja neprekidnim napadima iz neočekivanih smjerova.
Gdje početi? U posljednja četiri tjedna predsjednik je otpustio ključnog člana odbora Federalnih rezervi (Središnje banke). Taj potez, koji je pravno upitan i trenutačno je pod sudskom revizijom, unaprijedio bi Trumpove napore da stekne kontrolu nad Federalnim rezervama i iskorijeni njihovu neovisnost, koja je ključna za globalno povjerenje u stabilnost američkoga gospodarstva. Također je otpustio direktoricu Centra za kontrolu bolesti, vodeće javne zdravstvene ustanove u zemlji, jer se opirala antiznanstvenoj politici koju Trumpov luđak, ministar zdravstva i socijalnih usluga Robert F. Kennedy Jr., nastoji nametnuti američkoj javnosti. FBI je 22. kolovoza pretresao dom i ured predsjednikova vodećega kritičara, njegovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona. Tempiranje racije vjerojatno je imalo za cilj skrenuti pozornost s objave Ministarstva pravosuđa, koje je istog dana objelodanilo transkript intervjua s Ghislaine Maxwell, suradnicom Jeffreya Epsteina, osuđenom za trgovinu ljudima. Iznimno neobičan razgovor u zatvoru vodio je nitko drugi nego zamjenik glavnog državnog odvjetnika Todd Blanche, koji je ujedno predsjednikov osobni odvjetnik. Činilo se da je taj teatralni manevar imao za cilj umiriti Trumpove pristaše koji su zahtijevali objavljivanje svih dosjea vezanih za Epsteina a koji su u posjedu vlade. Maxwell, koja se očito nadala da će joj predsjednik ublažiti 20-godišnju kaznu, predvidljivo je surađivala s Blancheom, posebno izražavajući divljenje Trumpu i oslobađajući ga bilo kakvih prijestupa u vezi s Epsteinom. Tek ćemo vidjeti hoće li ovaj trik umiriti one u Trumpovoj bazi koji zahtijevaju potpunu transparentnost u uvjerenju da će Epsteinovi dosjei uključivati visoke dužnosnike i druge istaknute ličnosti.
U međuvremenu, predsjednik je nastavio nemilosrdnu potragu za uspostavljanjem moći nad sve širim aspektima američkog društva. Nakon što je prisilio vodeća sveučilišta i odvjetničke tvrtke da kapituliraju pred njegovim zahtjevima, Trump sad nastoji oblikovati industrijsku politiku zemlje i primorati privatne tvrtke da se pokore njegovoj volji. Primjerice, nedavno je zaprijetio da će poništiti dozvolu za emitiranje velikih američkih televizijskih mreža zbog, kako je smatrao, pristranog i nepoštenog izvještavanja o njegovoj administraciji – što je potencijalno ozbiljna prijetnja slobodi tiska. Ali možda ništa što je Trump učinio u proteklih mjesec dana nije bilo tako značajno kao njegova odluka da preuzme policijske snage u Washingtonu te da rasporedi Nacionalnu gardu i druge vojne elemente u cilju borbe protiv kriminala u glavnom gradu zemlje. Trump je proveo desetljeća kritizirajući urbani kriminal, koji je doista velik problem diljem Amerike. No uz napore za ublažavanje siromaštva i beznađa u takvim područjima, zapravo je potrebno ojačati lokalne policijske snage. Vojska nije obučena za policijsku dužnost i njezino raspoređivanje u bilo kakve svrhe u zemlji strogo je ograničeno prema Ustavu SAD-a. Iako Washington ima jedinstven status saveznoga grada, predsjednik također prijeti da će rasporediti vojne snage za borbu protiv kriminala u drugim većim gradovima pod demokratskom administracijom, uključujući New York i Chicago. Kritičari strahuju da je Trumpov cilj postupno navikavati Amerikance na prisutnost vojske i postaviti temelje za potencijalno proglašenje izvanrednog stanja ako to bude odgovaralo njegovim svrhama u nekom trenutku u budućnosti.
Kreće li se Trump prema autoritarnoj vladavini? To je egzistencijalno pitanje najvažnije u glavi mnogih političkih promatrača. Moje mišljenje je da Trump sasvim očito ne prihvaća demokratske vrijednosti, a da je deset godina mlađi, čini se vjerojatnim kako bi bio u iskušenju da se zauvijek drži vlasti, ako bi doista bio u stanju potpuno potkopati američke demokratske norme i institucije. On je, na kraju krajeva, pokušao – u granicama koje ga možda više ne ograničavaju – ukrasti predsjedničke izbore 2020. godine. Međutim, u dobi od 79 godina i upitnog zdravlja, vjerujem kako je vjerojatnije da će se pokoriti Ustavu i ustupiti dužnost nasljedniku za tri godine. Ali ključni motivirajući faktor kod Trumpa – čak i više od njegova neutaživog apetita za moći – je strah. Strah je gotovo sigurno uzrok njegovog nepromjenjivog poštovanja prema Vladimiru Putinu. Strah od onoga što bi moglo biti sadržano u Epsteinovim dosjeima naizgled objašnjava bizarno postupanje njegove administracije s tim pitanjem i predsjednikove nedavne napore da odvrati pozornost javnosti drugim pitanjima. Strah da će Demokrati preuzeti kontrolu nad Kongresom na parlamentarnim izborima 2026. – što bi obuzdalo Trumpovo vršenje predsjedničkih ovlasti te ga izložilo istrazi i potencijalnom opozivu – očito stoji iza poteza Republikanaca u Teksasu i drugdje nadahnutih Bijelom kućom da prekroje kartu kongresnih okruga kako bi stvorili preduvjete za dodatne pobjede. Ako se čini da se nazire pobjeda Demokrata 2026., dugogodišnji stranački strateg James Carville nedavno je upozorio kolege Demokrate da se pripreme na to da će Trump učiniti nešto neobično kako bi spriječio taj ishod. Slično tome, Trumpov pristup 2028. vjerojatno će ovisiti o tome može li vjerovati da će republikanac posvećen njegovoj zaštiti pobijediti na predsjedničkim izborima.
Ostavit ću za sljedeću kolumnu potpuni prikaz razvoja američke vanjske politike, koji je bio jednako zbunjujući i koji se također odvijao vrtoglavim tempom tijekom kolovoza. Da navedemo nekoliko primjera: Washington je rasporedio sedam ratnih brodova s više od 4500 mornara i marinaca u karipske vode s navedenom svrhom suprotstavljanja narkokartelima u regiji, ali koje Venezuela smatra izravnom prijetnjom Madurovu režimu.
Drugo, danska vlada izdala je izvanredan diplomatski ukor SAD-u nakon što je otkrila da američki građani, vjerojatno sa službenim vezama, pokušavaju potaknuti raspoloženje u korist neovisnosti na Grenlandu, vjerojatno kako bi unaprijedili planove predsjednika Trumpa o preuzimanju tog otoka. Treće, Trump je ugrozio novo strateško partnerstvo Washingtona s New Delhijem nametanjem ogromnih carina na indijski izvoz u SAD, navodno jer je smatrao da ga premijer Modi osobno omalovažava. Na kraju, čini se da je američka politika prema ratu u Ukrajini zastranila nakon očitog neuspjeha summita Trump-Putin na Aljasci 15. kolovoza. Putin je očito prevario Trumpov tim da vjeruju kako je spreman na kompromis i stvarne pregovore te je tako izvukao propagandne koristi od sastanka bez plaćanja ikakve cijene. Unatoč kontinuiranim baražnim napadima Moskve projektilima i bespilotnim letjelicama na civilnu infrastrukturu u Ukrajini, Trump tek treba ispuniti svoje prijetnje da će uvesti oštre ekonomske sankcije Rusiji. Ipak, administracija je prošlog tjedna najavila paket naprednog naoružanja za Ukrajinu vrijedan gotovo milijardu dolara, koji će biti ključan za njezin opstanak u budućim borbama.
