Takozvana "naplatna kućica" Irana u Hormuškom tjesnacu ključni je, najvažniji, ali ne i jedini azlog zašto su prekinuti pregovori Amerikanaca i Iranaca u Islamabadu. Iranski pregovarački tim, predvođen predsjednikom parlamenta Mohammadom-Bagherom Ghalibafom, nekadašnjim zapovjednikom zrakoplovstva Iranske revolucionarne garde, pokazao se kao tvrd pregovarač.
Kako piše Financial Times, iranska delegacija i dalje utvrđuje kontrolu nad područjem, namećući carine na pomorski tranzit te je već odbacila ideju zajedničkog upravljanja, što bi moglo ostaviti više prostora američkim saveznicima u Zaljevu. Ovo je tehničko, ekonomsko, ali i simbolično pitanje - davanje Teheranu skalpela na vitalnoj arteriji globalne trgovine značilo bi za Washington priznavanje nove ravnoteže snaga koju nijedan regionalni saveznik neće prihvatiti .
Iranski zahtjevi
Iranci su na pregovaračkom stolu iznijeli vrlo jasan popis zahtjeva. Oni uključuju odmrzavanje robe i imovine diljem svijeta, prekid napada na Libanon i prijateljske milicije te jamstvo da neće biti daljnjih napada na njihov teritorij. I ukidanje primarnih i sekundarnih sankcija nametnutih tijekom godina, koje su uništile gospodarstvo Islamske Republike i utjecale na njezino stanovništvo: cijena mira također uključuje promjenu režima sankcija. Ajatolasi žele kraj onoga što smatraju ekonomskom opsadom, u kombinaciji sa sigurnosnim programom koji ih neće izložiti potencijalnoj novoj ofenzivi.
Zahtjevi iz SAD-a
Sjedinjene Države, međutim, ne odustaju. Inzistiraju na smanjenju razine obogaćivanja uranija, iako se to više ne čini glavnim problemom, unatoč izraelsko-američkoj ofenzivi koja je započela kako bi se spriječila atomska bomba proizvedena u Iranu. Ali jedna točka ostaje koja je u suprotnosti s tvrdnjom Teherana, koji, kako kažu, želi zadržati pravo na obogaćivanje u civilne svrhe i zahtijeva ukidanje rezolucija Međunarodne agencije za atomsku energiju. No bez dvojbe, Hormuz je taj koji zadaje glavobolju Donaldu Trumpu. Što se tiče tranzita kroz tjesnac, Amerikanci zahtijevaju slobodan i siguran prolaz, bez carina.
Amerikanci, prema Financial Timesu, zahtijevaju da se tjesnac vrati u otvoreni koridor, koji bi zajednički nadzirale i kontrolirale sve strane. Međutim, za Irance je nametanje cestarine brodovima koji prolaze također način kompenzacije ratne štete koju traže. Posljednji na američkom popisu, ne manje važan, je raketni program, još jedno žarište. Sjedinjene Države zahtijevaju njegovo smanjenje, zajedno s ograničenjima dometa i broja raketa, u zamjenu za smanjenje sankcija. Iran, sa svoje strane, želi održati razinu obrambenih sposobnosti koja ujedno služi i kao odvraćanje.
Iran očito traži sveobuhvatni sporazum koji će okončati prijetnju rata sa SAD-om, dok Amerikanci traže mnogo uži sporazum usmjeren na trenutni rat, pojašnjava Institute fof study of War. Čini se da američka delegacija, koju predvodi američki potpredsjednik J. D. Vance, a uključuje i posebnog izaslanika SAD-a za Bliski istok Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera, teži uskim pregovorima o specifičnim pitanjima usmjerenim na mehanizme deeskalacije oko Hormuškog tjesnaca i, navodno, na sporedna pitanja poput pritvorenika.
Opasno područje površine 1394 četvorna kilometra
Iran koristi postojanje nepoznatog broja pomorskih mina koje je postavio u Hormuškom tjesnacu kako bi prisilio brodove da koriste iranske teritorijalne vode za prelazak tjesnaca, što Iranu omogućuje da uz naknadu prisili te brodove da ih prisile dok se nalaze u iranskim teritorijalnim vodama. Ova zaštita je ilegalna prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, navodi ISW. Iran je vjerojatno osmislio svoje prijeteće ponašanje i iznude kako bi poremetio globalno gospodarstvo, što će mu, prema procjenama Irana, omogućiti iznuđivanje ustupaka od Sjedinjenih Država. Iran je upozorio trgovačke brodove da bi mine mogle postojati u "opasnom području" koje pokriva 1394 četvorna kilometra tjesnaca, uključujući normalnu shemu odvojenog prometa (brodske putove) koje brodovi koriste za tranzit kroz tjesnac.
Trenutni prekid vatre pruža Iranu priliku da reorganizira svoje raketne snage i oporavi se od privremenog poremećaja uzrokovanog raketnim snagama tijekom stalnih američkih i izraelskih operacija. Dosljedne američke i izraelske operacije nad Iranom potisnule su iranske raketne snage sprječavajući Iran da iskopa lansere, poremetivši zapovijedanje i kontrolu te stvorivši sveprisutni strah u vojnim jedinicama zbog čega nisu bile voljne ili nisu mogle provoditi napade, kako je ISW prethodno procijenio.
U međuvremenu, Iranski vrhovni vođa Mojtaba Hamnei nastavlja se oporavljati od teških ozljeda lica i noge koje je zadobio u napadu 28. veljače na kompleks vrhovnog vođe u provinciji Teheran. Tri neidentificirane osobe bliske Mojtabinom užem krugu rekle su Reutersu 11. travnja da je napad unakazio Mojtabino lice i ozlijedio jednu ili obje noge.
