Srbiji se, zaključio je pisac Milovan Vitezović 1991. godine, "dogodio narod". Tako je nazvao mitinge koje je organizirao Slobodan Milošević koji je, pak, sve to nazivao "antibirokratskom revolucijom. Sad se, međutim, Srbiji događaju dva naroda, od kojih je onaj prvi u prosvjede krenuo nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu a ovaj drugi nakon opasnosti od pada Aleksandra Vučića. Središnji skup Vučićevih pristaša održao se u Beogradu. Organizira ga njegov Pokret za narod i državu. Vučić je preko Instagrama pozvao ljude na „veliki sabor našeg naroda“.
"Pozivam sve političke partije, sve pokrete. Pozivam radnike, seljake, domaćine, domaćice. Pozivam naše penzionere. Prije svega, pozivam mladost Srbije. Pozivam sve ljude koji hoće da čuvaju, zaštite i obrane Srbiju“, rekao je Vučić. Predsjednik Srbije poziva se na Ustav i zakone, na volju većine, i tvrdi da će s tog skupa, s narodom, svima poslati poruku sa svojim zahtjevima. Nije kazao kome će precizno poslati te zahtjevi i tko će ih ispuniti. Po prirodi stvari, zahtjevi bi trebali biti upućeni vlastima a vlast bi ih trebala i realizirati – ali vlast u Srbiji je Vučić. Tu dolazimo do paradoksa kojeg je lijepo definirao njemački pisac Bertolt Brecht – vlast nije zadovoljna narodom, pa će izabrati neki drugi...
Vučić se hvali kako je Srbija jedna od tri najbrže rastuće zemlje u Europi, ako gledamo BDP. Njegove su formule dinamične – "Srbija ne smije da stane", i slično. On sebe poistovjećuje sa Srbijom koja, kako je satirički formulirao autor Ivkove slave, "nezadrživo srlja u progres". Njegov je komunikacijski stil neobično nalik Trumpovom. Njihove su zemlje okružene neprijateljima, oni su čuvari nacije koju patrimonijaliziraju, podvrgavaju očinskom autoritetu, i jedini su koji je mogu spasiti. A da bi to nacija znala, svakoga dana su u medijima.
"Zajedno, uspeli smo da podignemo našu zemlju. Onda, 1. studenog, usljed pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, smrtno je stradalo 16 ljudi. Tragedija koja je pogodila svakog čovjeka u našoj zemlji. Država je obećala i odmah krenula u krivično-pravni progon lica koja je smatrala odgovornim za tragediju, ponudila pomoć obiteljima stradalih. I baš tada, kada je jedinstvo u boli i zajedništvo u tuzi moralo da bude iznad svega, neki političari krenuli su u rušenje Srbije, ne vlasti, već Srbije" - rekao je Vučić.
Dodao je da im je tragedija poslužila samo kao povod i da su "napali Srbiju, njenu ekonomiju, institucije, ali najvažnije, kako je rekao, "napali su naše škole, fakultete, našu djecu i našu budućnost".
"Već mjesecima u našoj zemlji traje teror. Teror manjine nad većinom. Teror koji nitko nije mogao ni zamisliti. Rekli su nam ispunite zahtjeve. Rekli su nam da ih ne interesira politika. Rekli su nam da su protiv nasilja. A mi, mi smo im povjerovali. Krenuli smo da ispunjavamo izmišljene i besmislene zahtjeve, želeći da nam se djeca vrate u škole, a studenti na fakultete. Što god i koliko god smo uradili, nikada nije bilo dovoljno. A vjerovali smo im" - rekao je Vučić.
"Sve to pretvorilo se u politički pir najgorih političara u povijesti Srbije." Dodao je da se "strah uvukao u domove poštenih ljudi, da neizvjesnost pobjeđuje sigurnost."
"A mi, mi samo hoćemo da živimo bez straha, da vratimo državu koju su nam oteli u prethodnih pet mjeseci, da nam se sigurnost vrati na ulice i u domove, djeca u škole i fakultete, radnici u fabrike i na druga radna mjesta, da živimo od svog rada i svog znanja, da nam Srbija ponovo bude uspješna kao što je bila prethodnih godina. Za sve to, priznajem, ne mogu da se izborim sam. Potrebna mi je pomoć svakog od vas" kazao je Vučić nastojeći što više omasoviti svoj skup.
Ako je netko oteo državu onda je to on – i zato njegovi zahtjevi zvuče kao travestija, no on je vješt performer i zna kako manipulirati masama. Uostalom, i Milošević je započeo "antibirokratsku revoluciju" koja je završila kao – birokratska kontrarevolucija.
