Kao što su objavila 24sata, sada su na Palmižanu stigli bageri Državnog inspektorata koji ruše dijelove restorana obitelji. Inspektorat je u svojim odgovorima ustrajao na tome da samo nelegalno ruše, ali obitelj je upozorila i na dvostruke kriterije, ali dvojbenu praksu da je srušeno i nešto što je legalizirano jer je obnovljeno, ali i nadstrešnice i šankovi koji su godinama bili dio restorana i ne potpadaju pod legalizaciju. Meneghellovi su tek jedni od ukupno desetak stanovnika koji zaista i stalno žive na otoku Sv. Klement, dok je ljeti to turistička košnica. Iako žive u prirodi, to nosi i svoju drugu stranu. Otok je zaštićeni krajobraz, nema svoj propisani plan uređenja iako ga lokalne vlasti godinama obećavaju. Najpoznatija članica obitelji je Dagmar Meneghello, a danas su na otoku s obiteljima njezin sin i jedna od dvije kćeri. Dagmar je najveća hrvatska kolekcionarka, uz to i galeristica i mecena, a umjetnine je počela sakupljati još prije 62 godine, kao mlada novinarka i ljubiteljica umjetnosti. U to vrijeme nije imala novca za slavne umjetnika Gorgone, Exata 51 i Novih tendencija nego se okrenula mlađima pa je tako prvo kupila tri prekrasna akta u pastelu Ordana Petlevskog, a zatim su uslijedile i druge akvizicije. Tijekom tih desetljeća njezina se zbirka širila i danas je u njoj više od tri tisuće vrijednih slika i skulptura vrhunskih hrvatskih umjetnika, čija se djela nalaze u svjetskim kolekcijama i zbirkama muzeja kao što su Tate i MOMA. Dagmar Meneghello dijete je austrougarske obitelji, čiji su preci s očeve strane Deželići i Širole, no zbog ljubavi prema Totu Meneghellu napustila je novinarsku karijeru i Zagreb te se preselila na nenastanjeni otočić Sveti Klement u hvarskom arhipelagu. Život na divljem otočiću bez ijedne civilizacijske tekovine - bez vode, struje, komunikacija i organizirane veze s kopnom, bio je surov, posebno zimi, no ona je ustrajala u svojoj viziji. Okrenula se umjetnosti i ubrzo je posao obitelji Meneghello, inače vezan za tvornicu Quintessenza, obogatila galerijom i brojnim kulturnim sadržajima.
Glas o svojevrsnom muzeju suvremene umjetnosti na Svetom Klementu i biranoj kulinarskoj ponudi proširio se preko granica tako da su tu oazu kulture i ribljih specijaliteta počeli posjećivati brojni turisti iz Hrvatske i Europe, a među njima su bili Orson Welles i Jacques Cousteau, nobelovac Lavoslav Ružička te skladatelj Boris Papandopulo. U njezinoj zbirci nema Bukovca niti velikih slikara hrvatske moderne, ali u njoj su svoje mjesto pronašli danas etablirani i cijenjeni radovi suvremenih hrvatskih slikara i kipara, kao što su slike erotičnog Željka Hegedušića, palmižanski aktovi Ivana Lesiaka, suptilni pasteli velikog, samozatajnog umjetnika Ive Šebalja, velika dvometarska poliesterska dama raširenih ruku – žena u plavim čarapama veterana Ribe Lončarića te radovi mnogih drugih umjetnika, od Vaska Lipovca i Borisa Bućana do skulptura Koste Angelija Radovanija, Raula Goldonija i Peruška Bogdanića. Također, u kolekciji ima podzbirku radova slikarica, kiparica i grafičarki raznih generacija, od Nives Kavurić Kurtović, Vere Fischer, Milene Lah i Nevenke Arbanas do Pauline Jazvić i Tatjane Politeo, koje su također izlagale na Palmižani.
Dagmar Meneghello ni danas ne miruje. Traži prostor za svoju raskošnu i jedinstvenu kolekciju, a također priređuje i izložbe. U bečkom muzeju Künstlerhaus /Albertina Modern na Karlsplatzu 5 otvara se 15. prosinca izložba “Pjena dana”, gdje će se preko salona Dagmar Meneghello po prvi put predstaviti reprezentativna antologija recentnog hrvatskog suvremenog stvaralaštva u području slikarstva i skulpture. U promotivnom materijalu za tu bečku izložbu stoji da Dagmar Meneghello danas živi u Zagrebu, ali svojim obiteljskim korijenima pripada Austrijskoj Monarhiji jer je preko svojih predaka - obitelji Claudius von Claudenburg i von Gebauer - vezana s Bečom te, uz hrvatsko, ima i austrijsko državljanstvo. Njezin sin Eugen naslijedio je čuveni restoran Toto’s koji je do vrhunca doveo Dagmarin preminuli suprug i koji je nazvan po njegovu nadimku. U restoranu radi i tridesetogodišnji unuk Pave koji je, kao i njegovi preci odlučio ostati i živjeti na otoku i čuvati obiteljsku tradiciju. Sljedeće godine restoran će slaviti 120 godina postojanja. Na otoku nekada nije bilo raskošnog zelenila, ali Meneghellovi su u svoj park zasadili palme, kaktuse i rijetko bilje pa danas izgleda kao bajka. U njemu su obnovljene stare kamene kuće koje se iznajmljuju turistima. Upravo su ih obnova i unapređenje turističke usluge i doveli do toga da su na udaru građevinske inspekcije u dijelu restorana koji je na samoj obali. Kako nam objašnjavaju, današnje zahtjeve države i standarde u ugostiteljstvu nemoguće je pratiti kada živite na otoku za koji nema detaljnih pravila, nego je samo propisana zabrana bilo kakve nove gradnje te je dozvoljena rekonstrukcija u postojećim gabaritima.
Jedna su im ribarska kućica koju su obnovili i roštilj pored nje srušeni iako je za njih podnesen zahtjev za legalizaciju koji, iz neobjašnjivog razloga, županija nikada nije riješila. I stari svinjac koji su legalizirali još je davno srušen jer su krov zamijenili i, kažu, samo obložili kamenom. No Inspektorat nam je odgovorio da su i ribarska kućica i bivši svinjac novonapravljeni u postojećim gabaritima starih. I to je dovoljan razlog da ih maknu. Srušen im je i dio nadstrešnica iako je sve bilo uklopljeno u prirodu i okoliš, a restoran nije prenatrpan i zazidan, nego je praktički na otvorenome. Dagmarin unuk Pave objasnio je kako je, primjerice, sanitarni državni inspektor naložio odvojeno držanje mesa i ribe u različitim komorama, nakon čega su kupili odvojenu komoru, no sada su im je srušili jer građevinski inspektor gleda drugi zakon i ne zanimaju ga sanitarni uvjeti. Slično je i s roštiljem. I dok njima Splitsko-dalmatinska županija već 12 godina ne rješava zahtjev za legalizaciju dijela objekata koji su dio restorana, prvom susjedu izdali su dozvole u kojima su kamene kuće postale vile s bazenima iako je gradnja apartmana i hotela zabranjena. Dozvoljena im je, primjerice i prenamjena septičkih jama u bazene.
- Mi smo ovdje cijelu godinu i živimo od ljepote koju smo sami stvarali i koju gosti cijene. A sada nam tu ljepotu uništavaju – kaže Pave koji s ocem radi u restoranu, sada prepunom šute i smeća od srušenih dijelova. Duh Dagmar i umjetnika vidi se u svakom smještajnom objektu koji su preuređeni u skladu s lokalnom tradicijom. Ali njeni nasljednici kažu da se boje koliko će moći opstati na otoku ako se država prema njima nastavi ovako ponašati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
niste podobni