Bio je to briljantan trenutak Fabijana Šovagovića u ratnom filmskom spektaklu "Bitka na Neretvi".
"Tifusari, za mnom! Preko vode do slobode!", povikao je Boško u deliriju i tu je scenu školska mlađarija iz zafrkancije ponavljala puste godine tijekom 70-ih i 80-ih.
Iz vica, iz štosa, iz tinejdžerske – štono bi se reklo – zajebancije. Kakve veze ima taj slučaj s HVIDRA-om danas? Idemo redom.
HVIDRA se nedavno podigla vrlo glasno tražiti i ispriku Milorada Pupovca i njegov kazneni progon zbog izjave: "Kao patriot", za one koji ne znaju, to je hrvatski sinonim za hrvatski izraz domoljub, "ne bih htio da ova zemlja doživi iskustvo jednog pokušaja stvaranja hrvatske države u 20. stoljeću".
A nakon što je napokon svanulo čak i Josipu Đakiću da su pozivi na ovakav i onakav progon Milorada Pupovca doista već odavno otišli daleko da su zaprijetili da mnogošto ode kvragu, pa je ustvrdio i da "u SDSS-u ipak ima i razumnih ljudi", te je pokušao primiriti uzburkanu atmosferu u HVIDRA-i, ispalo je da duha u bocu ipak nije tako lako vratiti. Čak niti uz pomoć ministra branitelja Tome Medveda.
Najnovije vijesti navode da članovi HVIDRA-e koji pristaju uz donedavnog predsjednika Glavnog odbora Josipa Periše, navodno smatraju da bi zgodna ideja bila da im naredni potez bude blokada rada Sabora. A sve zato što traže da HDZ raskine koaliciju s SDSS-om. Tu dolazimo do fantastično prosvjetljujućeg trenutka o dijelu društva u Hrvatskoj danas.
Dobar dio HVIDRA-e, dakle, 2019. godine u Hrvatskoj traži da jedna politička stranka raskine koaliciju s drugom političkom strankom!?
Ovim potezom HVIDRA je konačno i definitivno skinula i posljednju prepreku totalnog izjednačavanja ponašanja HVIDRA-e u Republici Hrvatskoj i ponašanja SUBNOR-a u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj prije nekoliko desetljeća. Ljudi iz SUBNOR-a, oni koji nisu pronašli smisao života u društvu koje je u dobroj mjeri stremilo postati što više građansko i napredno u svakom smislu, bavili su se tada borbom za postati dežurni vrhovni organ moralne, ideološke i političke policije.
Argument tih SUBNOR-ovaca bio je da su se oni izborili za tu zemlju. Bez obzira što su se za tu istu zemlju izborile i stotine tisuća njihovih preživjelih suboraca koji su vrijedno nastavili raditi, školovati se i što već ne u toj zemlji. Argument HVIDRA-e danas je da oni, očito, imaju pravo određivati određene stvari iz politike, ekonomije, kulture, čega li god već ne u Republici Hrvatskoj, jer oni su se borili i izborili za ovu zemlju.
Tako je HVIDRA bila u prosvjedima i protiv obilježavanja Dana ponosa seksualnih manjina, njeni su članovi bili i u traženju pomicanja datuma Noći muzeja, kao i protiv nastupa Bajage, iako je već bilo raskrinkano kao laž da je taj glazbenik imao ikakve veze s Krajinom...
Logičkih problema u ovakvom ponašanju je bezbroj. Prvo to što su se uz današnje članove HVIDRA-e u Domovinskom ratu žestoko borili deseci tisuća njihovih suboraca koji danas vrijedno rade kako bi im bilo što bolje u ovoj zemlji i kako bi samoj zemlji bilo što bolje. Ne treba pritom ići toliko daleko u cinizam pa posegnuti za pola milijuna danas registriranih branitelja.
Drugi problem je to što, ako HVIDRA nije politička stranka niti politička organizacija, makar po definiciji i po slovu zakona, odnosno načinu na koji je registrirana, odakle tim ljudima odjednom pravo i s kojih pozicija autoriteta ti ljudi odjednom traže diktat jednoj stranci, HDZ-u, da raskida koaliciju s drugom strankom?
Mimo stranačkih izbora u HDZ-u. Mimo parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj. U krajnjoj liniji, Milorad Pupovac u koaliciji je s HDZ-om bio takav niz godina, pa svih tih godina nitko od njih, bio osobno u HDZ-u ili ne, nije tražio ovakav progon tog čovjeka. Kamoli raskidanje koalicije.
Jer, Pupovac je bio u redu kad je glasao za ustavne promjene Franje Tuđmana iz prosinca 1997. I tada je Pupovac bio OK. Lako je zamisliti da su mnogi od tih ljudi iz HVIDRA-e osobno držali da je Pupovac "četnik" samo zato što je Srbin. Ali bio im je OK. Kao što im je bio OK svaki put kad god je držao riječ i nastupao kao predstavnik vladajuće većine.
Ali, u trenutku kad su u Hrvatskoj zaredali napadi organiziranih huliganskih skupina nacionalističkih ekstremista na građane Republike Hrvatske, voljeli vi njih ili ne, kao i nogometni klub za koji navija, te kad su zaredali kao pod normalno ispadi s ustaškim pozdravom "ZDS", ustaškom ikonografijom i opravdavanjem svih tih povijesno i zločinačkih i izdajničkih i gubitničkih sranja koja su naši djedovi i bake pobijedili u NOB-u, tada bi Pupovac bio OK da je nastavio šutjeti.
On je, međutim, rekao da on kao hrvatski domoljub ne može odšutjeti puzajuće podvaljivanje guranja RH na stazu NDH. U čemu je pogriješio? To što je proglasio ustašizacijom etničke napade na Srbe onih koji se pozivaju na ustaške simbole i suludu ideologiju, a sve u vremenu kad predsjednica izvodi sav taj cirkus s pretvaranjem da je ustašluk civilizacijski uredna pojava, da ne smrdi, da je u redu?
Pupovčev problem bio je taj što je nastupio kao hrvatski antifašist, lojalan Republici Hrvatskoj po slovu Ustava RH, što mu je na vrat natovarilo da HVIDRA za njega zahtijeva političko marginaliziranje i kazneni progon. Od kraja Domovinskog rata prošlo je nešto manje od četvrt stoljeća, a HVIDRA i dalje želi biti organizacija onih koji političkim i svjetonazorskim diktatom žele naplaćivati svoj ratni put .
U svibnju 2015. splitska HVIDRA čak je planirala blokirati ulicu kod bolnice na Križinama u Splitu zato što "tim činom simbolički žele dati podršku svojim suborcima koji prosvjeduju u Zagrebu". 2003. između ostalih i HVIDRA je bila ta koja je mjestimično po Republici Hrvatskoj blokirala prometnice nakon nepravomoćne presude Mirku Norcu kojom je utvrđeno da je počinio ratne zločine, između ostalog i osobno.
Da je ikada Milorad Pupovac makar beskonačno izdaleka nagovijestio nešto poput blokade prometnica, naravno da bi ga HVIDRA rastrgala kao "četnika", navodeći balvane iza kojih su stajali pijani bradati tipovi iz 1990. i 1991. protiv kojih su se oni borili. Ali, s čime da usporedimo članove HVIDRA-e koji spominju blokade, ranije ulica, sada glavnog zakonodavnog mjesta Republike Hrvatske?
Milorad Pupovac uoči rata i u doba kad se već pucalo osobno je riskirao obilazeći većinske srpske krajeve ove zemlje, skupa sa svojim kolegama iz Zagreba, primjerice s Ivanom Zvonimirom Čičkom, Žarkom Puhovskim, kako bi uvjerio nacionalistički zadojene ili isprepadane hrvatske Srbe da su priče o NDH puka podvala Slobodana Miloševića i njegovih ljudi.
Pa kad se stvari tako postave, dolazimo do iznenađujućeg zaključka tko se tu ponaša poput "balvanaša", da ne kažemo "četnika", a tko je lojalan građanin ove zemlje i antifašist kojemu doista smeta aktualno podmetanje NDH Republici Hrvatskoj. Problem HVIDRA-e i cijelog srodnog ideološkog spektra je u tome što su u raskoraku sa stvarnosti. A kad je netko u raskoraku sa stvarnosti, onda se prije ili kasnije s njom sudari.
To se onomad dogodilo SUBNOR-u, koliko god i tada bila riječ o ljudima koji su se u mladosti borili na pravoj strani. Ali, kad su krenuli djelovati kao samoprozvani policajci duha i bezgrešnosti, sudarili su se s novim generacijama koje su im se smijale. A HVIDRA i njen sukob s ustavnopravnim poretkom Republike Hrvatske danas?
Još je valjda jedino Davor Bernardić u Hrvatskoj kadar biti toliko blesav nasjesti na podvalu po kojoj bi HVIDRA trebala biti ideološka policija, pa je i sam zavikao na to što je Pupovac rekao javno ono što svi i vidimo i znamo i o čemu javno govorimo već dulje vrijeme.
A vrijeme je takvo da više nema traženja nekog svog novog "četnika" kao dežurnog krivca, ponajmanje Pupovca koji se bezbroj puta deklarirao da ga smeta i kad mu se podmeće da je "četnik" kao i endehazizacija Republike Hrvatske. HVIDRA jako riskira da ih neki novi klinci, kao svoju nepodnošljivu ideološku i moralnu policiju, u svojoj iskrenoj, logički neuzdrmanoj i naivnoj istinoljubivosti počnu sprdati u stilu onog citata iz "Bitke na Neretvi".
