Napad Izraela na Iran zapalio je jutros ponovno Bliski istok.Izraelci su kroz povijest pokazali da nikada neće dozvoliti zemljama u regiji izgradnju nuklearnog oružja. Zbog izazovne i teške geostrateške pozicije, Izrael i IDF se od svog nastanka vode idejom, Izrael si ne može priuštiti izgubiti niti jedan rat. Taj mentalni sklop uključuje i 'Begin doktrinu', politiku preventivnog udara i suzbijanja širenja oružja masovnog uništenja koje su Arapi i Iranci pokušali nebrojeno puta izgraditi od Izraelsko-arapskog rata 1948. Korijeni ove doktrine mogu se pratiti barem do Operacije Damoklo s početka 1960-ih, da bi kulminirala 1981. kada je i dobila današnji naziv, nakon 'Operacije Opera' prilikom koje su Izraelci u filigranski preciznom zračnom udaru uništili iračku nuklearku Osirak koju su Saddamu Husseinu radili Francuzi.
Doktrina je dobila naziv po izraelskom premijeru Menachemu Beginu koji je javno preuzeo odgovornost tog vrelog ljeta 1981. za uništenje nuklearke Saddama Husseina i jasno poručio Arapima da Izrael ni pod kojim uvjetima neće dopustiti neprijatelju da razvije oružje za masovno uništenje protiv naroda Izraela.
Egipat i nacisti
Izraelci su prvi put jasno dali do znanja da neće skrštenih ruku čekati da neprijateljski susjedi naprave nuklearno oružje 1962. kada je Mossad slao pisma-bombe i otimao njemačke fizičare koji su Nasseru radili rakete na vojnoj lokaciji poznatoj kao Tvornica 333. Prema riječima Otta Joklika, austrijskog znanstvenika uključenog u projekt, rakete koje su se razvijale bile su programirane za korištenje radioaktivnog otpada. U projektu su sudjelovali znanstvenici koji su radili na raketnom programu Trećeg Reicha. Glavne taktike koje je Izrael koristio protiv znanstvenika bile su pisma-bombe i otmice. Njihovim obiteljima prijetilo se nasiljem kako bi se znanstvenike prisililo na povratak u Europu. Mossad je za operaciju osigurao malu operativnu jedinicu na čijem je čelu bio budući izraelski premijer Yitzhak Shamir.
Heinz Krug direktor minhenske tvrtke koja je opskrbljivala Egipat vojnim materijalom, nestao je u rujnu 1962. i vjeruje se da je ubijen. Krug je bio direktor lažne egipatske tvrtke sa sjedištem u Münchenu koja je sudjelovala u razvoju raketa u Egiptu. Prema Danu Ravivu i Yossiju Melmanu, Kruga je u blizini Münchena ubio bivši nacistički komandos Otto Skorzeny koji je navodno radio za izraelske službe. Zbog ovih napada Nijemci su napustili Egipat koji nije dobio oružje za masovno uništenje.
Operacija Opera
Operacija Opera, također poznata kao Operacija Babilon, bila je iznenadni zračni napad izraelskog ratnog zrakoplovstva 7. lipnja 1981., kojim je uništen nedovršeni irački nuklearni reaktor smješten 17 kilometara jugoistočno od Bagdada. Godinu dana ranije Iran je bombardirao Osirak tijekom Operacije Spaljeni mač. Godine 1976. Irak je od Francuske kupio nuklearni reaktor klase Osiris. Iako su Irak i Francuska tvrdili da je reaktor, koji su Francuzi nazvali Osirak, namijenjen za mirnodopska znanstvena istraživanja, Izraelci su reaktor promatrali s velikom sumnjom, vjerujući da je zapravo konstruiran za proizvodnju nuklearnog oružja koje bi moglo dodatno eskalirati arapsko-izraelski sukob.
Dana 7. lipnja 1981., formacija izraelskih borbenih aviona F-16A, uz pratnju lovaca F-15A, bombardirala je reaktor Osirak duboko unutar iračkog teritorija. Izrael je operaciju nazvao činom samoobrane, navodeći da je reaktoru "preostalo manje od mjesec dana" prije nego što bi "mogao postati kritičan". U zračnom napadu navodno je poginulo deset iračkih vojnika i jedan francuski civil.
Sirija 2007
Operacija Izvan okvira (engl. Operation Outside the Box), također poznata kao Operacija Voćnjak (Operation Orchard), bio je izraelski zračni napad na nuklearni reaktor, poznat kao lokacija Al Kibar (u dokumentima IAEA također označena kao Dair Alzour), u sirijskoj regiji Deir ez-Zor. Napad se dogodio 6. rujna 2007. godine. Izraelska i američka vlada nisu objavile tajni zračni napad gotovo sedam mjeseci. Kasnije su Bijela kuća i CIA potvrdile da su i američke obavještajne službe imale dokaze kako je riječ o nuklearnom postrojenju s vojnom namjenom, iako je sirijska vlada Bašara al-Asada to poricala. Istraga Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz 2009. godine izvijestila je o dokazima prisutnosti urana i grafita te zaključila da se tamo vjerojatno nalazi nuklearka. Gotovo četiri godine kasnije, u travnju 2011. tijekom Sirijskog građanskog rata, IAEA je službeno potvrdila da se na toj lokaciji nalazio nuklearni reaktor. Izrael je službeno priznao napad tek 2018. godine.
Za razliku od prethodne primjene doktrine protiv Iraka 1981., izraelski zračni napad na Siriju 2007. nije izazvao međunarodnu osudu. Glavni razlozi za to bili su potpuna šutnja Izraela o napadu, kao i sirijsko prikrivanje aktivnosti na toj lokaciji te ograničena suradnja s IAEA-om. Prema službenoj potvrdi izraelske vlade od 21. ožujka 2018., zračni napad izvele su eskadrile 69 (F-15I), 119 i 253 (F-16I), uz potporu ELINT zrakoplova za elektroničko izviđanje. U operaciji je sudjelovalo do osam zrakoplova, od kojih su najmanje četiri ušla u sirijski zračni prostor. Avioni su bili opremljeni projektilima AGM-65 Maverick i bombama od 230 kg. Prema jednom izvještaju, tim elitnih izraelskih komandosa iz postrojbe Shaldag stigao je na lokaciju dan ranije kako bi laserima označili put. Izraelski napad koristio je sofisticirane sposobnosti elektroničkog ratovanja (EW) koji su preuzeli kontrolu nad sirijskim sustavima protuzračne obrane.
Iran i Stuxnet
S vremenom je Izrael ili normalizirao odnose (Egipat i Jordan) ili su neprijateljske zemlje u okruženju potonule u kaos civilnih ratova i vakuuma moći (Libanon, Sirija), pa je neprijatelj broj jedan Tel Avivu postao Iran. Dolaskom Benjamina Netanyahua na vlast 2009. iranski nuklearni program postao je fokalna točka Begin doktrine. Tako su Izrael i SAD sproveli seriju kibernetičkih napada na iranske nuklearke u sklopu operacije 'Olimpijske igre'. Operacija je postala poznata 17. lipnja 2010. kada je otkriven računalni virus Stuxnet. Virus kojeg su Izrael i SAD stvarali od 2005., cilja sustave za nadzor i prikupljanje podataka (SCADA), koji se koriste za upravljanje industrijskim procesima, te se smatra odgovornim za nanošenje značajne štete iranskom nuklearnom programu.
Stuxnet je posebno dizajniran za ciljanje programabilnih logičkih kontrolera (PLC), koji upravljaju plinskim centrifugama za obogaćivanje nuklearnog materijala. Iskorištavajući četiri tada nepoznate (tzv. zero-day) ranjivosti u sustavima, Stuxnet djeluje tako da cilja računala s Microsoft Windows operativnim sustavom i mreže, a zatim traži Siemensov softver Step7. Prema izvješćima, Stuxnet je kompromitirao iranske PLC-ove, prikupljao podatke o industrijskim sustavima i izazvao fizičko uništenje centrifuga koje su se počele vrtjeti neprirodno brzo, sve dok se nisu same raspale.
Procjenjuje se da je Stuxnet uništio gotovo petinu iranskih nuklearnih centrifuga, zarazio preko 200.000 računala i uzrokovao fizička oštećenja na otprilike 1.000 strojeva. Kada je otkriven, šokirao je američke i izraelske protivnike. Izrael je osim hakerskih napada vršio i atentate na vodeće iranske nuklearne fizičare.
Između 2010. i 2020. godine, pet iranskih nuklearnih znanstvenika: Masoud Ali-Mohammadi, Majid Shahriari, Darioush Rezaeinejad, Mostafa Ahmadi, Roshan i Mohsen Fakhrizadeh ubijeni su u atentatima. Rezaeinejad je ubijen hicima iz vatrenog oružja koje su ispalili napadači na motociklima, dok su Shahriari i Ahmadi Roshan poginuli od eksplozivnih naprava postavljenih na njihove automobile. Iranska vlada optužila je Izrael za sudjelovanje u tim atentatima s ciljem ometanja iranskog nuklearnog programa. Tijekom 2011. i 2012. godine, iranske vlasti uhitile su više osoba koje su, prema tvrdnjama Teherana, bile uključene u kampanju atentata u ime izraelske obavještajne službe Mossad.
