Kroz njihove odaje prošle su stotine i stotine djece. Pričesti, krizme... Stalno su bili u kontaktima s djecom, ali za života nisu odgovarali za "spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina" niti Mario Zelanović kao ni Josip Jelinčić, svećenici Hvarske biskupije.
Dvojicu svećenika-pedofila koji su u međuvremenu preminuli kazna čeka samo na onome svijetu. Niti dana nisu odslužili za svoja zlodjela, makar je župnik iz Dola Mario Zelanović, doznaju 24sata, osuđen i proglašen krivim zbog zlostavljanja maloljetnika. Ta je kazna obustavljena jer je u međuvremenu preminuo.
"Okrivljeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona te kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona, a potom mu je izrečena djelomicěna uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora neće izvršiti ako isti u roku od četiri godine ne počni novo kazneno djelo", stoji u odgovoru Županijskog suda u Velikoj Gorici.
Svećenici pedofili bez kazne na Hvaru
U priopćenju Hvarske biskupije dan ranije je stajalo:
1. svećenik Josip Jelinčić (rođen 1934. – preminuo 2011.) optužen je za zlostavljanje maloljetnika. Nažalost, zlodjela su prijavljena Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima tek nakon njegove smrti (2018. godine), te su zaprimljene službene prijave od dvije žrtve, koje su nas upoznale sa svojim ranama i tadašnjem manjkavom postupanju i propustima odgovornih u Crkvi u zaštiti maloljetnika i prevenciji zlostavljanja.
2. svećenik Marijo Zelanović (rođen 1946. – preminuo 2025.) optužen je službenom prijavom 2018. godine za počinjenje kaznenog djela iz domene kazneno pravne zaštite djece i maloljetnika. Odmah nakon prijave, ovaj slučaj je prijavljen Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima, te je svećenik suspendiran, zabranjene su mu sve crkvene službe i približavanje maloljetnicima. Kanonsku kaznu izvršavao je do smrti, a civilni kazneni proces do smrti nije završen. Nažalost, tek nakon njegovog sprovoda prijavljen je slučaj zlostavljanja još jedne žrtve koji se svojedobno dogodio u mjestu gdje je obavljen i njegov sprovod, te sada i zbog tih okolnosti izražavamo duboko žaljenje i iskrenu ispriku.
Kanonska kazna, dakle. A svjetovna, sudska, zatvorska? Ništa. Čak ni u slučaju Zelanovića koji je kazneno djelo počinio pet godina ranije da bi bio osuđen 12. listopada 2023. I nikad ne otišao u zatvor.
I nisu slučajevi s Hvara jedini - Express je 2019. u članku pod naslovom "Na ispovijedi me uhvatio za penis" pisao o don Nedjeljku Ivanovu, monstrumu iz Bibinja.
On je 2014. godine osuđen prema crkvenom kanoniku, a preminuo je baš 2019. bez dana zatvora jer ga je spasila zastara. Naime, Zadarska nadbiskupija Ivanova je umirovila nakon optužbi za seksualno zlostavljanje te ga smjestila u svoj dom za starije i onemoćale svećenike. Protiv njega na kraju nije bio pokrenut ni kazneni postupak jer su se tri njegove žrtve oglasile nakon mnogo godina pa su svećenikova zlodjela pala pod zastaru, pisao je Express.
Prva žrtva koja je javno ispričala svoju priču o svećeniku pedofilu bio je Josip Lisica iz Bibinja, nakon njega Nenad Bugarija koji danas živi u Americi koji je i prijavio pohotnog svećenika nadbiskupu Želimiru Puljiću u New Yorku, a kasnije i mnogi drugi. Medijima se među ostalima javio Mate Šindija, koji se rodio u Australiji, a kao dječak od 10 godina preselio se s roditeljima u Bibinje. Tamo je krenuo u 5. razred, a usporedo s time i na vjeronauk u crkvu, kod don Nedjeljka Ivanova. "Shvatio sam da se u sakristiju ulazi pojedinačno na ispovijed, bez paravana pa sam to nekako izbjegavao, iako nisam znao o čemu se točno radi", ispričao je Mate. "Ipak, bio sam znatiželjan, posebno prema vjeri i Crkvi. Don Ivanov me jedan dan pozvao u sakristiju, tamo iza oltara, na razgovor. Odmah taj prvi put mi je rekao da je on seksolog, da je stručnjak. Kazao mi je da se razumije u spolne organe, u penise i vagine. Po prirodi sam jako otvoren, a takav sam bio i kao dijete i mogu razgovarati s bilo kim, meni su ljudi ljudi. Slušao sam to tada, bio sam dijete i mislio kako don Ivanov zna o čemu priča.
Don Nedjeljko - monstrum iz Bibinja
"Drugi put kada sam došao do njega, došao sam na ispovijed. Sjeo sam na stolicu pokraj njega. Pitao me mogu li otvoriti svoj šlic. U tom sam ga trenutku pogledao i pomislio - OK, napravit ću to, ali pitao sam se gdje to sada vodi. Otkopčao sam šlic, a on se nagnuo prema meni i uhvatio mi penis. Ja sam ga cijelo vrijeme gledao u oči. Kada je završio nagnuo se natrag. Rekao je da vidi da sam u pubertetu. Ja sam rekao da znam da sam u pubertetu, ustao sam, zakopčao hlače i rekao mu da moram ići ocu nešto pomoći", prisjetio se Mate za Zadarski list kojem je taj dan sve ove godine ostao u jasnom sjećanju.
"Sjećam se toga dana kao da je bio danas. Bio je jedan od onih posljednjih hladnih zimskih dana, ali sijalo je sunce i bilo je vedro. Kada sam dolazio u crkvu, sjećam se, nebo je bilo posve plavo, međutim, kada sam poslije te ispovijedi izišao vani, sve mi je bilo crno. Hodajući doma uz more sve mi je bilo crno, crno... Deset godina iza toga sve mi je bilo crno. Prošao sam iza toga svašta; alkohol, drogu, liječenje od alkohola i droge..."
"Nakon što sam napunio 27-28 godina došao sam sebi, evo. I oprostio sam mu sve. Prošao sam toliko toga lošeg u životu, ne bih to ni najgorem neprijatelju poželio. Mate je danas oženjen i ima dijete, djevojčicu od dvije godine. "Kada bi netko nešto napravio mom djetetu, nema te institucije koja bi mogla stati između mene i moga djeteta." Niti on svojim roditeljima nije odmah ispričao što mu se dogodilo, već je sve godinama držao u sebi, pisao je Express.
"Sada već o ovom obitelji i svojim prijateljima pričam već godinama. Imao sam zbog ovoga velikih problema u kući. Moji su jako religiozni i time sam se borio godinama. Nisam im odmah rekao, bio sam prestrašen, imao sam 13 godina. Tek prije povratka u Sydney, kada sam imao 19 godina, sve sam im ispričao. Otac mi je bio jako šokiran i razočaran. Govorio je da ga treba ubiti. Majka je bila više na strani Crkve, rekla je da je i on običan čovjek, koji je grešnik. Tako je neprestano razdor oko toga u mojoj obitelji, i dan danas... Uvijek je nešto - pa nemoj, pa šuti, trpi, bit će ok, zašto si ti toliko osjetljiv... Ja svoju mater na neki način razumijem, ali žalosno je što se nas ne razumije. Mi smo prošli tu bol, sve smo prožvakali i patili. Žao mi je ovih što su ostali kući. Ja sam otišao van pa sam imao neku priliku i pomoću drugih ljudi, prijatelja, oporavio sam se. I Nenad živi vani i Josip živi vani. Ali i dan danas ima u Bibinjama ljudi koji žive u nekakvom sramu, šute i trpe. Ljubav mora pobijediti. To su duhovno osakaćeni ljudi, njihova srca i duše se moraju iscijeliti", rekao je Mate.
Notorni Zlatko Rajčevac pet djevojčica zlostavljao je u Sotinu kod Vukovara
I u Sotinu, u Slavoniji dogodilo se isto. Zločin u crkvi bez kazne.
U malom vukovarskome mjestu s 547 stanovnika i 241 kućanstvom, svećenik Zlatko Rajčevac više od deset godina je zlostavljao djecu. Još 2016. Đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đuru Hranića su na to bili upozorili, pisali su mediji, majke ministrantica upozorile ga da se iza oltara čitavo desetljeće događa stravičan zločin. Od nadbiskupa su očekivali pomoć, ali... Nadbiskup Hranić došao je nekoliko mjeseci kasnije u Sotin održati misu i s oltara poručio da "neki vjernici iz ove župe kleveću svećenika".
- On je bio starac, da sam ga maknuo, srušio bi mu se svijet - tako će kasnije, kad stvar ode do Vatikana, nadbiskup objasniti činjenicu da u Zlatku Rajčevcu nije želio vidjeti zlostavljača, unatoč svjedočanstvima, pisala su 24sata. Tek nakon što su nadbiskupu Hraniću zaprijetili da će njega prijaviti policiji i Vatikanu, on je obavijestio Državno odvjetništvo. Prijavu je poslao tek 14 mjeseci nakon što je saznao za zlostavljanje.
Svećenik Rajčevac u međuvremenu je, pogađate, preminuo.
- Župnik je umro niti da je bio osuđen, a niti oslobođen od optužbi. Solidariziramo se i suosjećamo s potencijalnim žrtvama, roditeljima i ponizno ih molimo za oproštenje, ukoliko smo ih prouzročili. Stidimo se i osuđujemo ponašanje ukoliko je zaista počinio to, no budući da je optužnica samo podignuta te da nije došlo do pravomoćne presude, još uvijek nemamo pravo proglašavati ga krivim i nazivati ga pogrdnim imenima, poput seksualnog grabežljivca, seksualnog predatora... - branio je Hranić neobranjivo nakon smrti Rajčevca.
- Moju je kći Zlatko Rajčevac počeo zlostavljati kad je imala devet godina! Zbog njega se razboljela za cijeli život - rekla je za 24sata majka jedne od djevojčica koje je, od 2000. do 2015., seksualno zlostavljao i iskorištavao sad već pokojni svećenik Zlatko Rajčevac,
Neprimjereno ih je dirao, pokazivao im gole slike, nekima i prijetio pištoljem (?!). Kad su to otkrili roditelji, pisali su biskupu Đuri Hraniću, koji ih je i primio na razgovor 2016. obećavši da će provesti istragu i maknuti svećenika iz župe Sotin. No ne samo da nije učinio ništa u vezi s tim nego ga je još i zaštitio. Ostavio ga je kao službujućeg svećenika u toj istoj župi praktično sve do smrti, 2021. i pokopao ga uz riječi kako se radilo o poštenom i dobrom svećeniku kojeg su neki vjernici pokušali ocrniti.
Na kraju je prozvani Đuro Hranić, zabrinut zbog prijave za zataškavanje zločina koja je došla protiv njega u Vatikan, sazvao tiskovnu konferenciju u Đakovu i istaknuo kako Rajčevcu nikad nije dokazano ono za što su ga teretili te se pokušavao opravdati zašto on sam nije učinio ništa, odnosno nije prijavio svećenika policiji, što mu je bila i dužnost.
