Neću lagati, ali jako volim serije o “kraju svita” - apokalipse, epidemije, zombije, svemirce, nuklearne katastrofe, što god - ako su dobre one mnogo više govore o svijetu koji je oko nas, o nama samima, nego o tom nekom budućem distopijskom svijetu.
Ako su dobre one ogoljavaju ljude i svode ih na ono što stvarno jesu, kakvi stvarno jesu, kad se skinu svi slojevi civilizacije s njih. A nekad, često, tih slojeva i nema mnogo. Zato sam prema tim serijama pomalo neobjektivan pa često od njih zahtijevam mnogo više nego što one realno mogu dati, a često, možda i češće, previđam mnoge mane koje te serije imaju. Najčešće su te mane beskrajni klišeji koji se ponavljaju iz serije u seriju.
Ponekad je dovoljan tek manji pomak (svi ti klišeji koje sve takve serije prepisuju jedna od druge) da cijela serija dobije na svježini, ljepoti i poetičnosti.
Poput argentinske serije “Eternaut”. Već samim time što je argentinska - a ne neka iz zemalja gdje je engleski službeni jezik - serija dobiva svježinu. Ali ne samo zato, to je tek dodatak za nas koji smo nafilani engleskim i američkim serijama preko svake mjere. Vizualno je serija nevjerojatno moćna, kamera, scenografija i kostimografija su fantastični, a sama priča tako je postupno i dobro izvedena, uz mnogo oprostivih logičkih preskakanja, da ju je jednostavno užitak gledati. U ovoj seriji pada otrovni snijeg koji je uvod u smak svijeta, odnosno invaziju izvanzemaljaca. Serija je nastala prema kultnom argentinskom stripu koji je izlazio 50-ih godina prošlog stoljeća, a njegov scenarist Héctor Germán Oesterheld kasnije će obnavljati strip s drugim crtačem dajući mu sve jasnije političke konotacije koje izvornik nije imao.
Odnosno, nije ih imao namjerno - kad je strip nastao, Argentina je otišla u kaos neprestanih vojnih diktatura i strip je, kao i serija danas, sve više bio čitan kao metafora diktature i svega onoga što ona čini od ljudi (izdajnike, poltrone, fanatike, heroje...), nego kao neka invazija izvanzemaljaca.
Sam autor kao ljevičarski aktivist nestao je krajem sedamdesetih, tijekom jedne od krvavijih diktatura, s kćerima. Pretpostavlja se da ga je ubio neki od eskadrona smrti koji su se pod tim diktaturama kotili kao štakori. Predivna serija koju treba odgledati u dahu i progledati joj kroz prste poneku zbunjujuću nelogičnost ili promjenu karaktera junaka bez pretjeranih objašnjenja.
Moram priznati da nisam bio veliki ljubitelj serije “Last of Us”, iako sam je s guštom pogledao (i preporučujem svima da je pogledaju, HBO Max). Ali mi je lik Joela (Pedro Pascal) bio odličan i nosio je cijelu seriju, odnosno prvu sezonu. U većem dijelu druge sezone, neću spojlati zašto, njega nema i moram priznati da je serija unatoč tome, ili upravo zbog toga, možda čak i bolja. Bez karizmatičnog junaka autori serije napokon su obratili pozornost na to kako dobro razvijati radnju i održavati napetost.
“Paradise” na Prime Videu govori o istrazi o ubojstvu predsjednika Amerike.
Odnosno onoga što je ostalo od Amerike nakon katastrofe (nuklearne? klimatske? rata?) u umjetnom gradu iskopanom duboko ispod planina.
Odlična postavka - istraga o ubojstvu unutar zatvorenog svijeta koja otkriva nimalo lijepe tajne o tom svijetu (sličnu postavku koristi i odlična serija “Silos”) daje nevjerojatno mnogo prostora za dobro zaplitanje radnje. I serija to odlično čini u prvoj polovici, a kad se sve te tajne počnu rasplitati u drugoj polovici, serija polako, ali neumoljivo pada u jeftine klišeje, nelogična i naivna rješenja te nepotrebne obrate. Ili to autori rade samo zato da bi navukli još jednu sezonu i više para? Odnosno kako bi rekao Lenjin: “Pokažite mi tko na tome profitira i ja ću vam pokazati krivca”, dok bi Lennon na to dodao: “Now give me money, that’s what i want”.
