Duane "Keffe D“ Davis proglašen je krivim za ubojstvo Tupaca Shakura 1996. godine. Nije optužen da je osobno povukao okidač, ali porota je prihvatila tvrdnju tužitelja da je organizirao osvetnički napad. Ironično, ključnu ulogu u njegovu padu odigrale su upravo priče koje je godinama sam pričao o toj noći.
Gotovo tri desetljeća nakon što je Tupac Shakur smrtno ranjen na raskrižju u Las Vegasu, jedan od najpoznatijih neriješenih slučajeva u povijesti glazbe napokon je dobio sudski epilog. Porota je 63-godišnjeg Duanea "Keffe D“ Davisa**, nekadašnjeg istaknutog člana bande South Side Compton Crips, proglasila krivim za ubojstvo slavnog repera.
Cripsi su inače osnovani 1969. godine u Los Angelesu. Članovi tradicionalno nose plavu boju i koriste šesterokrake zvijezde kao simbole. Njihovi suparnici Bloodsi su pak osnovani 1972. godine u gradiću Piru kao odgovor na širenje Cripsa. Prepoznatljivi su po crvenoj boji i broju pet.
Davis nije bio čovjek za kojeg su tužitelji tvrdili da je ispalio smrtonosne hice. Njihov slučaj počivao je na drugoj tezi: da je upravo on bio čovjek koji je nabavio oružje, okupio ekipu i pokrenuo osvetničku akciju koja je završila pucnjavom.
Kako piše Guardian, presuda je nakon gotovo 30 godina donijela prvi konkretan odgovor na pitanje kaznene odgovornosti za Shakurovu smrt, slučaj koji je desetljećima hranio teorije zavjere, dokumentarce, knjige i nagađanja o tome tko je doista stajao iza ubojstva.
Sve je počelo tučnjavom u MGM Grandu
Tupac Shakur bio je 7. rujna 1996. u Las Vegasu na boksačkom meču Mikea Tysona u MGM Grandu. Imao je samo 25 godina, ali već je bio jedna od najvećih zvijezda američkog hip-hopa. Te je godine objavio All Eyez on Me, album koji ga je dodatno učvrstio kao jednu od dominantnih figura rap scene.
Nakon meča dogodio se incident koji će, prema verziji tužiteljstva, pokrenuti lanac događaja koji je nekoliko sati poslije završio ubojstvom.
Shakur, Marion "Suge“ Knight i ljudi povezani s Death Row Recordsom sukobili su se u hotelu s Orlandom "Baby Lane“ Andersonom, Davisovim nećakom i članom suparničke bande. Nadzorne kamere zabilježile su kako Shakur i ljudi iz njegove pratnje napadaju Andersona. Tužitelji su tvrdili da je upravo taj napad bio motiv.
Davis se, prema optužbi, nakon premlaćivanja nećaka odlučio osvetiti. Nabavljeno je oružje, a četvorica muškaraca u bijelom Cadillacu krenula su Las Vegasom tražiti Shakura i Knighta. Pronašli su ih nešto kasnije.
Shakur se nalazio na suvozačkom mjestu BMW-a kojim je upravljao Knight. Automobil se zaustavio na crvenom svjetlu nedaleko od Las Vegas Stripa kada se uz njega pojavio bijeli Cadillac. Iz njega je otvorena vatra.
Davis je u memoarima Compton Street Legend detaljno opisao trenutke neposredno prije nego što je bijeli Cadillac stao uz BMW u kojem su bili Tupac Shakur i Suge Knight. Prema njegovoj verziji, nije bilo nikakvog dobacivanja ni svađe između dvije skupine. "Nije razmijenjena nijedna riječ... počelo je“, napisao je Davis, dodajući: "Tada je počeo vatromet.“
Tvrdio je da je Tupac u jednom trenutku napravio nagli pokret prema prostoru ispod sjedala, zbog čega su ljudi u Cadillacu pomislili da poseže za oružjem. Tada je, prema Davisovu opisu, jedan od muškaraca sa stražnjeg sjedala izvukao Glock i otvorio vatru prema BMW-u. Prvi metak, tvrdio je, okrznuo je Sugea Knighta po glavi, a zatim je prema automobilu ispaljena čitava serija hitaca. Davis je opisao kako se u Cadillacu sagnuo kako i sam ne bi bio pogođen dok je pucnjava trajala.
Shakur je pogođen više puta. Knight je također ranjen, ali je preživio. Tupac je prevezen u bolnicu, gdje je 13. rujna 1996., šest dana nakon napada, umro od posljedica ranjavanja.
Desetljećima bez optužnice
Ubojstvo jedne od najvećih glazbenih zvijezda svijeta pretvorilo se u jedan od najozloglašenijih „cold caseova“ američke policije.
Lasvegaška policija godinama je bila izložena kritikama zbog načina na koji je istraga vođena. Nije bilo uhićenja, a javnost je prazninu popunjavala teorijama.
Jedna od najpopularnijih povezivala je Tupacovu smrt s tada brutalnim sukobom rap scena istočne i zapadne obale SAD-a. Shakur je bio u žestokom sukobu s njujorškim reperom **Christopherom Wallaceom, poznatijim kao The Notorious B.I.G. ili Biggie Smalls**.
Njih dvojica razmjenjivali su optužbe i uvrede kroz pjesme i intervjue, a sukob njihovih krugova s vremenom je postao simbol puno šireg rata između East Coasta i West Coasta.
U slučaju Tupaca, međutim, čovjek kojeg će gotovo tri desetljeća poslije osuditi cijelo se vrijeme nalazio gotovo pred očima istražitelja.
Čovjek iz Cadillaca počeo je pričati
Duane Davis policiji nije bio nepoznat. Bio je jedan od četvorice muškaraca za koje su istražitelji vjerovali da su se nalazili u Cadillacu iz kojeg je pucano, a s vremenom je ostao jedini živ među njima.
Još 2008. istražiteljima je dao detaljnu izjavu o događajima te večeri. Tvrdio je da je smrtonosne hice ispalio njegov nećak Orlando Anderson. On nikada nije optužen za Shakurovo ubojstvo. Ubijen je 1998. godine u pucnjavi koja nije bila povezana s Tupacovim slučajem. Davis je, međutim, nastavio pričati.
Pojavljivao se u intervjuima i dokumentarnim emisijama, opisivao što se događalo u Cadillacu i govorio o vlastitoj ulozi. Godinama se činilo kao da mu takvi nastupi neće donijeti ozbiljne pravne posljedice.
Onda je napisao knjigu. Davis je naime 2019. objavio memoare "Compton Street Legend". U knjizi je ponovno opisao noć kada je Shakur ubijen i vlastito sudjelovanje u događajima.
Prema verziji koju je iznosio, nakon napada na njegova nećaka krenuli su tražiti Shakura i Knighta. Davis je opisivao i trenutke neposredno prije nego što je iz stražnjeg dijela Cadillaca otvorena vatra.
Upravo su Davisove vlastite riječi godinama poslije postale jedan od najvažnijih dijelova slučaja tužiteljstva.
Kako navodi "Guardian", tužitelji su tijekom suđenja otvoreno tvrdili da Davis vrlo vjerojatno nikada ne bi završio na optuženičkoj klupi da nije odlučio objaviti memoare i javno govoriti o svojoj ulozi u ubojstvu.
Drugim riječima, slučaj koji policija desetljećima nije uspijevala dovesti do optužnice ponovno je oživio zahvaljujući čovjeku koji je na kraju zbog njega osuđen.
Obrana: Sve je izmišljao zbog novca
Davisova obrana pokušala je upravo tu okolnost pretvoriti u njegovu prednost.
Odvjetnik Michael Sanft tvrdio je da njegov klijent nije priznavao stvarni zločin, nego da je godinama "preuveličavao i izmišljao vlastitu važnost" kako bi prodavao knjige, dobivao intervjue i gradio reputaciju čovjeka koji zna tajne jednog od najpoznatijih ubojstava u povijesti hip-hopa.
Obrana je upozoravala i na nedostatak klasičnih fizičkih dokaza. Gotovo 30 godina nakon pucnjave nije bilo suvremenih snimki, podataka s mobitela i drugih tragova kakvi su danas uobičajeni u kaznenim postupcima.
Sanft je poroti tvrdio da tužitelji Davisove priče predstavljaju kao činjenice, iako su, prema njegovu mišljenju, bile fikcija.
Tužitelji su odgovorili da se pojedinosti njegovih priča jesu mijenjale, ali da je njihova jezgra godinama ostajala ista: "Davis se nalazio u Cadillacu, sudjelovao je u potrazi za Shakurom i bio je dio skupine koja je pokrenula osvetnički napad."
Prema zakonu Nevade nije bilo potrebno dokazati da je Davis osobno pucao. Ako je svjesno pomogao organizirati i provesti ubojstvo, mogao je za njega kazneno odgovarati kao i čovjek koji je povukao okidač.
Porota je na kraju prihvatila tužiteljsku verziju.
Presuda nakon tri desetljeća
Tupacova obitelj gotovo je 30 godina čekala da netko bude pozvan na odgovornost.
Njegov rođak Zayd Akinyela tijekom procesa opisao je koliko je neriješeno ubojstvo opterećivalo obitelj, rekavši da tri desetljeća nisu mogli na pravi način ni žalovati.
Shakur je nakon smrti postao još veća kulturna figura nego što je bio za života. Objavljivani su njegovi nedovršeni i ranije snimljeni materijali, nastajali su dokumentarci, knjige i filmovi, a njegovo ubojstvo postalo je praktički neodvojivo od priče o burnoj hip-hop sceni 1990-ih.
Gotovo 30 godina glavno pitanje ostajalo je isto: tko će odgovarati za ono što se dogodilo u Las Vegasu? Od 31. kolovoza 2026. postoji barem jedan sudski odgovor.
Duane „Keffe D“ Davis, čovjek koji je godinama javno pričao o noći kada je Tupac ubijen i koji je svoju verziju događaja na kraju stavio i na papir, sada je prvi čovjek osuđen za njegovo ubojstvo.
