Što god govorio Aleksandar Vučić, činjenica je da su na odru osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića bili pripadnici srpske vojske, da su na posljednji ispraćaj došli njegovi ministri pa i Vučićev sin, da su se oko lijesa gurale tisuće ljudi i da je opijelo držao Porfirije osobno, poglavar srpske pravoslavne crkve. Skandal dovoljno velik da bi i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen - doduše, s malim zakašnjenjem - ostala zgranuta.
No kad smo već kod Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca koji je umro služeći doživotnu zatvorsku kaznu, znate li kako je ispraćen svojedobno Slobodan Milošević nakon smrti u Haagu 2006.? On je bio naravno nalogodavac, Ratko Mladić neposredni izvrštitelj. U osnovi obojica bolesni umovi i zločinci s jednom razlikom - Ratko Mladić je umro pravomoćno osuđen, Milošević je preminuo prije negoli je haški sud završio svoj posao.
Srpski list Danas, ne osobito sklon Vučiću, objavio je sarkastični tekst koji stavlja Mladićev ispraćaj u povijesni kontekst. Između redaka, jasno se vidi koliko se Srbija promijenila od vremena Đinđića do danas. Autor piše:
Moja pokojna baka s očeve strane, Savka, rođena Milošević, rođena je u Crnoj Gori, u Lijevoj Rijeci. Sjećam se i prabake Stake Milošević. U obitelji se govorilo da smo neka vrsta obitelji s Miloševićima, s očeve strane Slobodana Miloševića. Elem, taj moj rođak je pokopan tajno, iza kuće, kao ormarić u dvorištu. Bez državnih počasti. Bez počasne straže. Bez uniformi. Bez zastava. Bez velikog oproštaja. Bez povijesnog spektakla. (...) Moj rođak je bio predsjednik. Ratko Mladić je bio general. Jedan je vodio politiku, drugi vojsku. A sada ovaj drugi dobiva ono što moj rođak nije dobio. Glazbu. Uniforme. Zastave. Počasne straže. Tisuće ljudi. Izravni prijenosi. Slike lijesa. Političari. Patrijarh. Priznajem da me smeta i to što patrijarh služi svoj sprovod. Taj patrijarh je ujedno i moj patrijarh.
Ta Slobina ceremonija posljednjeg ispraćaja zaista nije bila ni blzu ove Mladićeve. Obavljena je u suton, suprotno pravoslavnim običajima koji nalažu da se pokojnik sahrani prije zalaska sunca. Održana je u dvorištu obiteljske kuće u Nemanjinoj ulici 41, ispod stare lipe koja je imala posebno sentimentalno značenje za njegovu suprugu Mirjanu Marković. U jednom od svojih dnevničkih zapisa, ona je tu lipu patetično opisala kao jedinu na svijetu, drvo pod kojim je odrasla, pod kojim su odrasla njezina djeca i sjedila s mužem "u prve proljetne dane", pisali su srpski mediji.
Najveći paradoks sprovoda zlog Slobe bio je izostanak najuže obitelji. Supruga Mirjana Marković i sin Marko, koji su živjeli u egzilu u Rusiji, nisu došli, navodeći kao razlog nedostatak sigurnosnih jamstava. Kći Marija, koja je živjela u Crnoj Gori, također nije prisustvovala, kasnije nazvavši cijeli događaj "skandaloznim".
- Nigdje na svijetu ne sahranjuju ljude u dvorištu - izjavila je tada, prekinuvši sve veze s ostatkom obitelji.
Umjesto njih, oproštajna pisma pročitali su drugi. U pismu Mirjane Marković stajalo je da su "zlikovci koji su ga ubili u haškoj tamnici" htjeli "i njenu glavu, a možda i glavu njihove djece". Orkestar je svirao ruske pjesme "Rjabinuška" i "Podmoskovske večeri", a cijeli čin protekao je bez vjerskog obreda. Iako je bilo najavljeno da će opelo služiti vladika mileševski Filaret, on se nije pojavio. Navodno mu je ponuđeno da služi opelo nad križem u jednoj od požarevačkih crkvi, što je on odbio s obrazloženjem da to nikada prije nije radio. Tako je čovjek koji se tijekom svoje vladavine često pozivao na obranu srpstva i pravoslavlja sahranjen bez blagoslova crkve.
I sad, ne biste vjerovali tko je nad Slobinim odrom držao govor.
Među okupljenima su se isticali visoki dužnosnici SPS-a i Srpske radikalne stranke. Jedan od govornika koji je pročitao oproštajnu poruku haškog optuženika Vojislava Šešelja bio je i tadašnji zamjenik predsjednika radikala, Aleksandar Vučić.
- Svi danas znamo tko te je ubio. To su oni koji nisu mogli podnijeti tvoju briljantnu obranu pred njihovim inkvizitorskim sudom, oni koji su nam zemlju bombardirali i razarali, oni koji danas hoće uništiti Srbiju - stajalo je u Šešeljevom pismu koje je pročitao Vučić. Nekoć Šešljev potrčko, danas prvi čovjek Srbije.
Na nadgrobnom spomeniku Slobodanu Miloševiću u Nemanjinoj 41, u Požarevcu, uklesano jena ćirilici: UBIJEN U HAŠKOM LOGORU. Takvi su otprilike bili naslovi dobrog dijela sprskih medija kad je umro Ratko Mladić. "Đeneral" ga zovu. A bio je vojnik bez časti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Cetnici nisu htjeli jugoslaviju