Europska unija i njezine države članice, suočene s mješovitim signalima iz Bijele kuće o poštivanju obveza prema NATO-u, sve više razmatraju obrambenu autonomiju, jačanje domaće industrije i smanjenje ovisnosti o SAD-u. Ali nije tako jednostavno u slučaju programa najnaprednijeg američkog vojnog zrakoplova, F-35. On je generaciju ispred svojih europskih rivala, ali pod pritiskom još naprednije konkurencije u razvoju.
F-35 Lightning II, koji je razvio američki proizvođač oružja Lockheed Martin u partnerstvu s Northrop Grummanom i britanskim BAE Systemsom, borbeni je zrakoplov pete generacije, što znači da uključuje tehnologije 21. stoljeća poput izbjegavanja radara i povezivanja s drugim vojnim objektima putem naprednih računalnih sustava. Prvi put su ga koristile američke snage 2015. godine. A prvu borbenu upotrebu imao je 2018. u izraelskoj vojnoj floti.
Definicija "pete generacije" nije precizna, pa ne postoji potpuni konsenzus o tome koji zrakoplovi spadaju u ovu tehnološki najnapredniju skupinu. Međutim, među najčešće zrakoplove pete generacije ubrajaju se američki F-22 Raptor, koji je Lockheed proizvodio u suradnji s Boeingom između 1996. i 2011. (u upotrebi od 2005.), kineski Chengdu J-20 i ruski Suhoj Su-57. J-20 je u upotrebi od 2017., a nakon dugih odgoda, ruske snage su 2020. prvi put letjele svojim novim modelom, koji bi postupno trebao zamijeniti zrakoplove MiG-29 i Su-27.
SAD ne izvozi Raptor, koji se smatra prvim operativnim zrakoplovom pete generacije. Zabrinuti su zbog curenja tehnoloških tajni, kako to zahtijeva zakon iz 1998., prilikom izvoza F-35. Kina je također zabranila izvoz svog konkurenta, J-20 Mighty Dragon, također navodeći mogućnost krađe tehnologije. Strani analitičari kao razlog zabrane naveli su moguću upotrebu ruske tehnologije ili manje sposobne tehnologije od američke konkurencije, piše Forbes Slovenija. Osim američke vojske, zrakoplove koristi ili naručuje 19 američkih saveznika. Uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju, Finsku, Norvešku, Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Poljsku, Rumunjsku, Dansku, Češku i Grčku. Lockheed očekuje da će do kraja desetljeća u Europi imati oko 550 F-35 u upotrebi. Do danas ih je prodano više od 1200.
Na summitu NATO-a u lipnju, članice su se obvezale povećati obrambene izdatke s dva na pet posto bruto domaćeg proizvoda do 2035. To će, očekuje obrambena industrija, povećati potražnju za naprednim vojnim sustavima poput borbenih zrakoplova i dronova. Mnoge europske zemlje također smanjuju obrambene izdatke i zaustavljaju kupnju od pada Sovjetskog Saveza. Pokušavaju modernizirati zastarjelu opremu u svjetlu nove geopolitičke nestabilnosti.
U ožujku, nakon što je Trump otvorio carinski spor sa svojim sjevernim susjedom, kanadski premijer Mark Carney čak je naredio reviziju narudžbe za 88 zrakoplova F-35 vrijednih više od 13 milijardi dolara. Posljednjih mjeseci strani mediji pisali su o zabrinutosti europskih čelnika da bi Sjedinjene Američke Države mogle onesposobiti zrakoplove F-35 u flotama glavnih europskih vojski u slučaju sukoba s NATO partnerima. Američke tvrtke i Pentagon imaju kontrolu nad tehnologijom i softverom na zrakoplovu. To bi im omogućilo da ga jednostavno ugase.
SAD ima kontrolu nad tehnologijom i softverom na zrakoplovu
Ovaj scenarij spomenuo je Joachim Schranzhofer, voditelj komunikacija njemačkog proizvođača oružja Hensold, u intervjuu za njemačke novine Bild u ožujku. Lockheed je demantirao glasinu, rekavši da kupci mogu samostalno letjeti avionom. To su potvrdili predstavnici vojski Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Finske, Švicarske, Belgije i Češke. Obrambeni stručnjaci i industrijski portali također su napisali da je stvarni "kill switch" na F-35 malo vjerojatna mogućnost. No mnogi dodaju da su ažuriranja softvera kao dio usluga održavanja desetljećima vezala europske zemlje za američke dobavljače, ograničavajući autonomiju tih zemalja. Troškovi izgradnje F-35, koji uzimaju u obzir samo troškove proizvodnje i proizvodne opreme bez troškova istraživanja, razvoja i održavanja, počinju od 82 milijuna dolara i mogu narasti do oko 109 milijuna dolara po avionu, ovisno o tome koju od tri verzije kupac kupi.
Najveći trošak nabave vojnih zrakoplova nisu sami zrakoplovi, već usluge naknadnog održavanja koje pruža vodeći razvojni programer, Lockheed Martin, ili drugi partneri. U Sjedinjenim Državama, vojni program Joint Strike Fighter (JSF), koji uključuje razvoj, isporuku i održavanje F-35, koštao je zemlju više od dva bilijuna dolara od svog početka prije 20 godina. To je dvostruko više od prošlogodišnjeg proračuna Pentagona, prema izvješću američkog Ureda za odgovornost vlade iz prošlog travnja. Čak 80 posto tog iznosa, ili oko 1,6 bilijuna dolara, dolazi samo od održavanja flote. To uključuje obuku pilota i ažuriranja softvera, izvještava Wall Street Journal.
Šesta generacija je na vidiku
U međuvremenu, neke zemlje već razvijaju vojne zrakoplove šeste generacije, za koje se očekuje da će ući u upotrebu nakon 2030. Jedan za američku vojsku razvija Boeing, a još dva stvaraju konzorciji nekoliko zemalja i tvrtki.
U ožujku ove godine, Trump je objavio da je njegova administracija odabrala Boeing za razvoj borbenog zrakoplova šeste generacije F-47 kao dio vladinog programa Next Generation Air Dominance (NGAD), koji je osmišljen 2018. Boeing je pobijedio Lockheed na natječaju, iako se zrakoplovni div muči u svojoj diviziji komercijalnog zrakoplovstva i razljutio je Trumpa kašnjenjima u isporuci novog predsjedničkog zrakoplova, Air Force One. U prosincu 2022. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Japan najavili su pokretanje zajedničkog Globalnog programa borbenih zračnih akcija (GCAP). On će kombinirati dva prethodno odvojena projekta zrakoplova šeste generacije: projekt Tempest britanske tvrtke BAE Systems i talijanske tvrtke Leonardo te projekt Mitsubishi FX japanskog proizvođača. Prošle godine, konceptualni dizajn zrakoplova, još uvijek nazvanog Tempest, predstavljen je na zrakoplovnoj izložbi. Očekuje se da će novi zrakoplov biti spreman za upotrebu do 2035. godine.
