"Nije postojalo mjesto, stopa tla pod nogama, gdje je moj zavičaj cijeli - priča pisac koji je na brdo Svete Barbare stigao kad mu se činilo da su neke stvari dovršene. Recimo zavičaj. Ovo je brdo Svete Vare Barbare. Svetoj je Barbari posvećena crkva. O svetici znam toliko da je zaštitnica rudara i pomoćnica za laku smrt. Groblje uz crkvu je podijeljeno na dva dijela. Na novijem se još uvijek sahranjuju kršćani iz ovoga kraja, a starije pripada onoj izumrloj vjeri o kojoj malo znamo, osim motiva sa stećaka... Ispred mene je more, pučina sve do Italije. Kada se osvrnem, pogled je dalek i čist, sve do Bosne. Tih pedesetak koraka oko Svete Barbare, među grobnim pločama dviju vjera, na mjestu koje nikome ne pripada, u Konavlima, uz bijeli drum, koji od davnih vremena vodi od Herceg Novog prema Trebinju, najpouzdanija je i najjasnija točka moga cijelog zavičaja. Iako sam tu prvi put. I nitko me, od onih koji mogu naići, ne bi prepoznao", piše na 34. i 35. stranici knjige koju autor, Vlaho Bogišić, naziva nedovršenim romanom. Naslov joj je "Nekrolog za M." i objavljena je, po drugi put u Hrvatskoj, u nakladi Frakture. Prvo, bibliofilsko, izdanje izašlo je u Zagrebu još 2007. godine, a drugo u Beogradu 2008.
Kad se netko, kao pjesnikinja, prozaistica i slikarica Etel Adnan, rodi u Bejrutu od oca sirijskog muslimana i majke grčke katolkinje, užasna ga povijest zavičaja i mjesta koja takvim osjeća - a sva su uglavnom takva jer, kako kaže umjetnik Braco Dimitrijević, "nema grešaka u povijesti. Cijela povijest je greška" - natjera da napiše stih "Tvoj identitet je tvoj zatvor".
Portal Bestbook.hr možete posjetiti OVDJE.
"Moramo znati da je etnička pripadnost nešto što je biologija. Nikakve to veze nema s razumom. Niti si birao, niti je tebe biralo, niti si dao svoj pristanak", rekao je u jednom televizijskom intervju bosanskohercegovački pjesnik i scenarist Abdulah Sidran.
Sve što važi za tu etničku, važi naravno i za vjersku te zavičajnu pripadnost. Svaka čovjeka zatekne kad prvi put udahne i onda... E onda zna i može biti svašta, pa je, eto, nekome identitet zatvor, a nekome zavičaj, prostor iz kojega se odlazi da se bude što dalje i ostane što dulje, po mogućnosti zauvijek.
Vlaho Bogišić, govori to ova, kao i njegova kasnija knjiga "Rječnik zaljubljenika u Konavle", među takve ne spada. Njegov je zavičaj, kako piše u recenziji nedovršenog romana, "sastavljen od priča, dokumenata, sjećanja i književnih odjeka" i "prati ljude koji kroz različita stoljeća nose sličan biljeg graničnoga života. 'Nekrolog za M.' ne nudi jednostavnu povijest, nego njezine krhotine - i upravo u njima pronalazi duboku, etičku i lirsku snagu".
"Nekrolog za M.", kao i svaka vrijedna knjiga, traži čitatelje koji ne listaju i ne preskaču, već se posvećuju tekstu koji im uzvraća višestruko. I zato je, pored ostalog, važno da ova knjiga nije ostala samo na prvim, sad već punoljetnim izdanjima.
* Nekrolog za M., Vlaho Bogišić, Fraktura
