"Živim od sreće, sna i slučajnosti", bio je moto velikog slikara međunarodne reputacije, lucidnog erudita i čovjeka iznimnog znanja, te ekstroverta raskošnog temperamenta, kojem je u Laubi – Kući za ljude i umjetnost, otvorena retrospektivna izložba "Oton Gliha – Slike iz zbirki prijatelja". Izložba je priređena u povodu 111. godišnjice umjetnikova rođenja, a izloženo je 57 radova, najviše ulja, od ranih pejzaža i mrtvih priroda do apstraktnih kompozicija koje su oblikovale modernu hrvatsku umjetnost. Fokus je na njegovom legendarnom ciklusu "Gromače", no pokazano je i nekoliko još neizlaganih ulja, primjerice "Smokva" i "Smokva u vazi", što ovu izložbu čini prvoklasnim kulturnim događajem, piše Nina Ožegović za Express.
Oton Gliha (1914. - 1999.) jedan je od najvećih hrvatskih slikara moderne umjetnosti, koji je svojim ciklusom "Gromače", započetim ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, te monumentalnim kompozicijama za javne prostore, obilježio suvremenu hrvatsku umjetnost. Studirao je kod Vanke, Mujadžića, Kljakovića, Babića i Krizmanića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a diplomirao je u klasi Marina Tartagle, dakle kod najvećih umjetnika tog razdoblja. Osim po legendarnim motivima krčkog suhozida, Gliha je postao poznat po mozaiku u zračnoj luci Rijeka na Krku. Također, napravio je velika ulja na temu gromača za nekadašnju Jugoliniju, danas Croatia line, a zatim i za Jadroagent te za još neke firme u Rijeci. Muzej Solomona R. Guggenheima već je 1958. godine otkupio njegovu sliku "Bijele gromače", a nakon sudjelovanja na bijenalima u Sao Paulu i Veneciji stekao je međunarodni ugled. Svojim osebujnim stvaralaštvom osvojio je svjetske galerije od Pariza do New Yorka, a danas je nezaobilazan dio hrvatske likovne baštine.
U knjizi "Moj prijatelj Oton, sjećanja", u izdanju Naklade Lukom, riječki pjesnik Nikola Kraljić, podrijetlom iz Omišlja na Krku, prisjeća se svojih druženja s Otonom Glihom, koja su počela još 1968. godine. Kraljić piše da je Gliha tijekom zajedničkih druženja u omišaljskoj konobi uvijek sjedio na čelu stola i držao predavanja, najviše o Cézanneu, ali i o Medoviću, Vidoviću, Crnčiću, Stančiću i drugim slikarima, analizirajući njihovo slikarstvo. Cézannea je smatrao najvećim slikarom svih vremena i analizirao je njegova djela, ali nikad nije govorio o njegovoj biografiji. "Po njegovom mišljenju, svi ponajbolji hrvatski slikari bili su već mrtvi", piše Kraljić. Volio je diskutirati i o pjesništvu, osobito onih autora koje nije podnosio. Ta njegova predavanja supruga Mila Kumbatović komentirala je primjedbom "kako su to Punski ratovi", što je značilo da po stoti put ponavlja jednu te istu temu. Otonove reakcije bile su vehementne: "Što ti hoćeš? Ja se ne ponavljam već iz različitih aspekata govorim. Ti to ne razumiješ ili ne želiš razumjeti", zapisao je Kraljić. Prisjetio se i slavne bracere na kojoj je omišaljsko hedonističko društvo blagovalo i slušalo Glihine vrlo zanimljive monologe o Emanuelu Vidoviću, kojeg je upoznao u Splitu, te o njegovu profesoru Marinu Tartagli. S obzirom na to da je Gliha volio biti informiran, svakog jutra je kupovao sve dostupne novine i "temeljito ih pregledavao", a zatim je s prijateljima, uz kavu, raspravljao i o svjetskim problemima.
Prvi dio feljtona o Otonu Glihi možete pročitati OVDJE.
