Narva, grad koji drhti. Prvi je na putu Putinu, scenarij za invaziju kao Knin 90-ih

Rusiji za testiranje NATO-a možda ne bi bila potrebna velika invazija s tisućama vojnika i kolonama tenkova. Dovoljna bi mogla biti mnogo manja, pažljivo pripremljena operacija na krajnjem istoku Estonije koja bi Savez stavila pred najteže moguće pitanje: je li spreman riskirati otvoreni rat s Rusijom zbog nekoliko ulica pograničnog grada?

Upravo takav hipotetski scenarij razradio je američki Institut za proučavanje rata (ISW), koji kao moguću metu navodi Narvu, estonski grad uz samu rusku granicu u kojem većinu stanovništva čine rusofoni. Analiza ne tvrdi da je napad planiran niti da je neizbježan. Štoviše, ISW naglašava da trenutno nema velikog gomilanja ruskih snaga uz Baltik i da je puna ruska invazija na neku članicu NATO-a vrlo malo vjerojatna dok Moskva najveći dio svojih vojnih kapaciteta troši u Ukrajini.

Ipak, mnogo manja operacija mogla bi Moskvi ponuditi ono što bi joj velika invazija teško mogla dati - priliku da testira političku koheziju NATO-a uz ograničen broj vlastitih vojnika.

Kako piše Newsweek, analiza je dobila dodatnu težinu nakon što je ruska sigurnosna služba FSB uvela restrikcije u područjima Kingiseppa i Slantsyja u Lenjingradskoj oblasti uz estonsku granicu. Ograničeno je noćno kretanje, pristup pojedinim dijelovima područja uz rijeku Narvu, a uvedena su i druga sigurnosna ograničenja. Istodobno je Estonija najavila da bi mogla zatvoriti granicu s Rusijom ako Vladimir Putin pokrene novu prisilnu masovnu mobilizaciju koja bi mogla izazvati val ljudi prema Zapadu.

Prvi potez ne bi morali izvesti ruski tenkovi

U scenariju koji opisuje ISW, operacija bi mogla početi bez klasičnog prelaska velike ruske vojne formacije preko granice.

Prije samog incidenta Moskva bi, prema toj pretpostavci, pojačala propagandnu kampanju o navodnom progonu ruskog stanovništva u Estoniji. Tallinn bi se optuživalo za represiju nad Rusima, neprijateljsko ponašanje prema Moskvi i sudjelovanje u ukrajinskim napadima na Rusiju.

Takva retorika bila bi važna za ono što slijedi. Ruski operativci i lokalni suradnici mogli bi zatim zauzeti nekoliko strateških objekata u Narvi – među njima gradsku vijećnicu, područje uz rijeku i Narvski muzej smješten neposredno uz granicu – te proglasiti svojevrsnu "Narvsku Narodnu Republiku".

Ljudi koji bi izveli operaciju predstavili bi se kao ruski državljani koji traže zaštitu Moskve. Kremlj bi tada mogao odgovoriti da ne napada Estoniju, nego samo "štiti ruske građane".

Model snažno podsjeća na obrasce koje je Moskva koristila tijekom destabilizacije Ukrajine nakon 2014. godine, kada su separatističke strukture u Donbasu prikazivane kao lokalni ustanak, dok je Rusija negirala izravnu vojnu ulogu.

Dronovi bi mogli biti važniji od tenkova

Ključnu ulogu u eventualnoj operaciji prema Narvi, smatra ISW, ne bi imale velike oklopne formacije, nego dronovi.

Rusija bi prije početka akcije mogla neprimjetno rasporediti elitne operatere bespilotnih letjelica na svojoj strani granice. U analizi se spominju FPV dronovi, letjelice povezane optičkim vlaknima, Molniye te lutajuće streljivo poput Lanceta i Kuba.

Njihov zadatak bio bi zaustaviti Estonce prije nego što uspiju vratiti kontrolu nad zauzetim dijelovima Narve. Najbliže veće estonske vojne snage nalaze se oko Jõhvija, otprilike 40 kilometara zapadno od grada. Kada bi krenule prema Narvi, ruski operateri dronova mogli bi napadati vozila, vojnike i komunikacijske pravce s položaja unutar same Rusije.

To bi NATO dovelo pred ozbiljan problem. Da bi neutralizirao ruske operatere dronova, Savez bi možda morao gađati ciljeve na teritoriju Ruske Federacije.

Tada lokalni incident u Narvi više ne bi bio samo borba za nekoliko objekata na teritoriju Estonije, nego odluka o tome smije li NATO otvoreno napasti ruske ciljeve kako bi obranio jednu svoju članicu.

Putinova prava meta bio bi Članak 5.

Cilj takve operacije, prema scenariju, ne bi nužno bio trajno osvajanje Narve. Prava meta bio bi Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.

Moskva bi računala na neodlučnost među saveznicima. Neke države mogle bi inzistirati da je riječ o očitoj ruskoj agresiji koja zahtijeva vojni odgovor. Druge bi mogle strahovati da će zbog relativno male teritorijalne provokacije biti uvučene u izravan rat nuklearnih sila.

Upravo bi ta rasprava bila dio ruske operacije. Kremlj bi istodobno tvrdio da ruska vojska nije napala NATO, nego da se u Narvi dogodio "unutarnji sukob". Od Estonije bi se tražilo da povuče policiju i vojsku, dok bi Moskva prijetila širim udarima ako Tallinn ili druge članice NATO-a pokušaju silom vratiti izgubljeni teritorij.

Ako bi Savez oklijevao ili se podijelio oko reakcije, Rusija bi mogla tvrditi da je dokazala kako jamstvo kolektivne obrane u stvarnoj krizi ne funkcionira.

Podijeliti Amerikance i Europljane

Takav rezultat mogao bi imati posljedice mnogo veće od same Narve.

Prema ISW-u, jedan od ruskih ciljeva bio bi produbiti politički jaz između SAD-a i europskih članica NATO-a te dodatno izolirati baltičke zemlje. Kriza bi ujedno mogla prisiliti europske države da dio oružja i protuzračne obrane koje namjeravaju poslati Ukrajini zadrže na vlastitom teritoriju.

Newsweek navodi i usporedbu s hipotetskim scenarijem njemačkog politologa Carla Masale, koji je također opisivao mogućnost da Moskva jednog dana iskuša NATO upravo preko Narve. U njegovoj verziji napadu bi prethodila propaganda o navodnom progonu rusofonog stanovništva. Zvuči poznato, otprilike kao "balvan-revolucija" u Hrvatskoj i "ugroženost" Srba u Kninu 1990. A glavni ruski cilj, smatra taj politolog, bio bi izazvati podjelu među članicama Saveza oko aktiviranja Članka 5.

Masalin scenarij smješten je u 2028. godinu, nakon mogućeg završetka rata u Ukrajini u korist Moskve, dok ISW razmatra mogućnost mnogo ograničenije akcije čak i dok rat u Ukrajini traje.

Velika invazija zasad nije realan scenarij

Važna je, međutim, ograda koju sami autori analize snažno naglašavaju. Nema dokaza da Rusija trenutačno priprema invaziju na Estoniju niti da je operacija prema Narvi donesena kao politička ili vojna odluka.** Estonija i Latvija nisu zabilježile koncentraciju ruskih snaga kakva bi bila potrebna za klasičan veliki napad.

Rusija bi također imala ozbiljan problem kada bi NATO reagirao brzo i jedinstveno.  Ruske zračne i pomorske snage, procjenjuje ISW, teško bi mogle parirati punoj vojnoj snazi Saveza, osobito uz izravno sudjelovanje SAD-a. Velika eskalacija prema NATO-u istodobno bi Moskvu prisilila da vojnike, rakete, dronove i druge resurse povlači s ukrajinskog bojišta.

Upravo zato potencijalna opasnost nije nužno ruska odluka da krene u veliki rat koji teško može dobiti, nego procjena Kremlja da NATO možda neće biti dovoljno jedinstven da odgovori na mali, nejasan i brzo izveden napad.

Narva bi u tom slučaju bila tek pozornica. Pravo pitanje bilo bi postoji li granica ispod koje bi Moskva mogla napasti teritorij članice NATO-a, a da Savez zbog straha od eskalacije ne odgovori punom snagom. Ako bi odgovor bio potvrdan, posljedice bi sezale daleko izvan Estonije.