Express vam donosi 10 nastavaka feljtona iz knjige 'Mračni dosjei iz sefa Udbe: Od Torcide i BBB-a do vrha HDZ-a'. Dramatična knjiga novinara i urednika Igora Alborghettija razotkriva neke od desetljećima brižno čuvanih tajni jugoslavenske Službe državne sigurnosti. U knjizi je objavljen i nikad prije viđeni popis 243 pripadnika tvrde splitske Torcide koji su bili definirani kao neprijatelji režima i huligani. Tome je dodan i nešto kraći popis Bad Blue Boysa. Pronašli smo među njima i jednog bivšeg Karamarkova ministra. Što je bliski savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana pričao agentima komunističke tajne policije o francuskim nuklearnim tajnama, kako su dokumentirane ljubavne avanture bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu i još gomila misterija...
Izgradnja lanca nautičkih marina u SR Hrvatskoj, brend Adriatic Club Yugoslavia, bio je prevažan gospodarski projekt pod mentorstvom Ante Markovića. On je od početka 1980. pa do kraja 1988. bio među najutjecajnijim hrvatskim političarima (karijeru je završio početkom 90-ih kao reformatorski šef vlade SFRJ odbačen od novih lidera bivših jugoslavenskih republika).
Operativno vodstvo izgradnje ACY marina preuzeo je njegov prijatelj, uspješni gospodarstvenik, bivši partizan i poznati bonvivan Veljko Barbieri (1929. – 2013.). U samo 16 mjeseci izgrađeno je 16 marina duž hrvatskog Jadrana. Nakon takvog uspjeha, neviđenog za socijalističko planiranje i mentalitet, Barbierija su iz zafrkancije prozvali Conte del Adriatico (Grof od Jadrana). Ukratko, bio je to vjerojatno jedan od najuspješnijih infrastrukturnih projekata ikada u hrvatskoj povijesti.
No jugoslavenska vojska bila je jako osjetljiva na bilo kakvu gradnju koja je njoj stvarala sigurnosne probleme. Njihova je bila zadnja. Projekti bi, bez obzira na njihovu isplativost i bilo kakvu drugu logiku, bili zabranjeni kada bi se procijenilo da stvaraju nelagodu vojsci.
No Marković i Barbieri nisu imali takvih problema. Marine su se izgradile i stvar je bila gotova. Vojska je bila stavljena pred gotov čin. Ili se bar tako činilo.
Špijuni mogu doći na jahtama
U lipnju 1986., kad je ACY već radio, splitska filijala Službe državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske pokrenula je obradu i sastavljanje dosjea objekta ACY marine Split, Uvala Baluni. Razlog: Nautički centar Split udaljen je 200 metara od zgrade Komade Vojno-pomorske oblasti i bitno usložnjava njezinu kontra-obavještajnu zaštitu, a obzirom da u centru stalno boravi oko 170 stranih plovila na zimovanju, a u toku ljetne sezone i do 550 stranih plovila. Analiza obavljenih mjerenja mogućih elektronskih aktivnosti (elektronsko izviđanje i ometanje) sa stranih plovila je pozitivna, a postoje i značajne mogućnosti za izviđačko-obavještajnu djelatnost, kao i ostvarivanje kontakta s našim građanima, pa i aktivnim vojnim licima. Sve ovo je uslovilo našu procjenu da će u NCS (Nautički centar Split) dolaziti osobe interesantne s kontra-obavještajnog stanovišta prema kojima ćemo trebati poduzimati sve adekvatne operativno-tehničke mjere i radnje Službe državne sigurnosti.
Paranoja ili ne, teško je reći. Uvidom u ostalu raspoloživu dokumentaciju SDS-a o ACY marini Split vidljivo je da se JNA, odnosno Jugoslavenska ratna mornarica i njezina obavještajna tijela, dvije godine ranije počela baviti ovim za nju specifičnom problemom.
I to ne bilo tko. Glavni je bio notorni Ljubiša Beara, obavještajni oficir, kasnije osuđen na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju zbog ratnih zločina u BiH. Beara, tada još kapetan fregate Jugoslavenske ratne mornarice, u rujnu 1984. vodio je sastanak u splitskoj Banovini, u zgradi u kojoj je bila smještena komanda ratne mornarice.
Na njemu je, uime SDS-a Split, nazočio i Ladislav Pivčević. Tada je bio glavni operativac u civilnoj službi zadužen za obradu zgrade komande mornarice. U novoj Hrvatskoj, nekoliko godina kasnije, dogurao je do ravnatelja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Onda i do ambasadora RH u Danskoj.
Beara je kasnije u Haagu osuđen zbog ratnih zločina
Na sastanak je stigao i izvjesni pukovnik Mirko Španja iz Uprave bezbednosti Saveznog sekretarijata za narodnu obranu iz Beograda. To već govori da je situacija, barem za vojsku, ozbiljna. Pretresli su sve mogućnosti špijuniranja zgrade s jahti u marini: radioprislušnim uređajima, usmjerenim mikrofonima, IC-tehnikom, tele-foto uređajima, dalekozorima. Čak su rađeni i neki eksperimenti. Onda su zaključili da su izloženi, ali samo u specifičnim situacijama, i diverzantskim napadima iz marine. Jako „grintaju“ jer tvrde da nema sigurnosne službe, ni civilne ni vojne u tadašnjoj SFRJ s iskustvom u pronalaženju eksplozivnih i diverzantskih sredstava na plovilima.
Dodali su da se mora angažirati neka osoba ili više njih iz marine, koja će surađivati sa SDS-om Split. Dodatno, ista služba sudjelovat će u izradi statuta ACY marine Split kako bi se onemogućilo djelovanje neprijatelja ili barem olakšalo suprotstavljanje. Napravit će se mobilizacijski i ratni plan splitske marine. Uza sve to, stručnjaci Instituta za bezbednost iz Beograda izradit će simulacije elektroničkog izviđanja s plovila u obližnjoj marini te će se na osnovi toga uspostaviti procedure zaštite zgrade.
Da dalje ne navodimo, vojska i SDS nisu ništa prepustili slučaju. Ni jedan detalj. Obična marina za domaće strane jahte, samo zato što je izgrađena nedaleko od komade JRM, pretvorila se u istaknutog državnog neprijatelja – s potencijalom uništenja vrhovne komade Jugoslavenske mornarice.
Kraj osmog dijela
