Fajter koji ne mora uvijek biti ugodan, ali uvjereni ljevičar, protiv ugodnog i pristojnog diplomata, ali sklonog kalkulantstvu. Samo nekoliko sati nakon najave odlaska Zorana Milanovića iz vrha SDP-a, praktično i iz politike, izbor za njegovog nasljednika pretvorio se u, zasad, izbor između Ranka Ostojića i Tonina Picule. "Ostojić je do kraja bio uz Milanovića, što može biti argument i za i protiv njega, a Picula je uvijek bio nekakav 'easy-going' tip", ukratko su nam opisali iz SDP-ovih kuloara.
Izborni rezultati tijekom te večeri okupljene SDP-ovce u Muzeju suvremene umjetnosti bacili su u stanje kolektivne depresije. Jedan od rijetkih koji je tada bez grča na licu bio u stanju trezveno komentirati što se dogodilo, bio je Ostojić i već se u tom trenutku dalo naslutiti da bi on mogao biti među prvima u redu za Milanovićevog nasljednika ako šef SDP-a odstupi. Picula, kao bruxelleski kadar, nije bio među prvim licima pred kamerama, ali je on već godinama jedno od imena s kojima se u određenim trenucima u kuloarima špekuliralo u takvom kontekstu. Jedan iz Splita, drugi iz Malog Lošinja. Prvi 54, drugi 55 godina. Sličnosti se nastavljaju i s time što su obojica bila direktno angažirana od prvih trenutaka obrane Hrvatske u Domovinskom ratu.
Ostojića se 1991. sjećaju kao mladića koji je iz ovih, onih izvora skupljao oružje za obranu. Koja bomba ovdje, koji pištolj tamo. Tijekom rata postao je časnik u Vojnoj policiji, ali je, barem kako je svojedobno pisao Jutarnji, imao manji problem u tome što su neki od radikalnijih suboraca zbog imena i prezimena sumnjali da je Srbin, pa su im padale na pamet vrlo čudne ideje po tom pitanju. Ostojić
pravnik, Picula profesor sociologije. Nakon rata prvi je pokušao s nekakvim sitnijim privatnim biznisom da bi bankrotirao nakon što su mu iz trgovine ukrali tri tone bakalara. Picula je, međutim, u SDP-u bio od 1993., do 2000. kao tajnik za međunarodne odnose, a nakon trećesiječanjskih izbora iz 2000. i kao ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana.
Bio je to zenit Piculine dosadašnje političke karijere, koliko god je danas jedan od hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu. Ostojić je, pak, te godine postao prvo šef Policijske uprave splitsko-dalmatinske, već sljedeće godine i Ravnateljstva Policije, te pomoćnik ministra unutarnjih poslova Šime Lučina. U Sabor je, konačno, ušao 2007., da bi 2011. i sam postao ministar policije. Njegov način kojim se nosio s izbjegličkom krizom nekima je bio briljantan, i zbog iskazane humanosti prema izbjeglicama i zbog nedopuštanja da Hrvatska postane veliki prihvatni centar, drugi su ga kritizirali kao agresivan prema susjednim državama – Srbiji, Mađarskoj i Sloveniji. Što se SDP-ovaca tiče, Ostojić je tu odradio odličan posao, pokazao se kao sposoban, inteligentan i vješt.
Naposljetku, obojica su do danas među najistaknutijim članovima stranke i obojica imaju razloga za smatrati da imaju velike šanse pobijediti na unutarstranačkim izborima u SDP-u. Expressovi izvori iz SDP-a, međutim, smatraju da nešto malo bolje šanse ipak ima Ostojić, i to zato što može računati na bitno veću podršku u SDP-u na svim razinama nego Picula. Razlog za to je, kažu, to što je Ostojić uvijek bio fajter, nesklon skrivati se iza ugla kad bi zaprijetilo da dođe do otvorene konfrontacije, dok je Picula, mada ugodno društvo, nastupa uvelike sličnog pokojnom Ivici Račanu, u kriznim trenucima nastojao letjeti ispod radara, čak i kalkulirati. SDP bi zato s Piculom na čelu bio stranka s manje konflikata jer bi ovaj bio sklon taktizirati.
Njemu nasuprot, Ostojić je, kažu, energičan čovjek, što bi mu kod nekih mogla biti prednost, kod drugih baš i ne, ali mu je velika prednost svakako to što je uvjereni socijaldemokrat i što bi otvoreno i iskreno nastojao pozicionirati SDP lijevo koliko je to stranka nekoć bila. Ono zbog čega bio neki u SDP-u možda mogli zazirati od Ostojića mogao bi biti njegov policijski background. A kod Picule, kažu, problematična bi mogla biti njegova inertnost. "U životu mu se često događalo da mu netko sve pripremi, pa da on samo sjedne za gotovo. A i to što ga je možda ponijelo ono što je Plenkoviću uspjelo iz Bruxellesa doći do vrha HDZ-a, njegova situacija bitno je drugačija i ne znam baš da bi mu to išlo tako glatko", kazali su za Express u stranci.
