Jedino što Andrej Plenković želi postići kurikularnom reformom, osim što bi je najradije zakopao u tresetište kad bi samo smio, jest da mu politički što manje smeta. Pri sastavljanju povjerenstva koje bi se njome trebalo baviti, tako je temeljito slijedio politički sastav Sabora kao da je svjesno računa razvući što dulje, po mogućnosti do novog ledenog doba. Nakon prvog sastanka članova skupine koja bi trebala voditi reformu, a koje je izabrala njegova vlada, očito je da je dio ljudi postavio samo kako se ne bi zamjerio desničarskom dijelu HDZ-a.
Kada je sredinom prošle godine Karamarkov ministar obrazovanja Predrag Šustar za voditeljicu kurikularne reforme postavio Dijanu Vican, rektoricu Sveučilišta u Zadru, javnost je bila uvjerena da ministar namjerno grubo provocira. Riječ je o ženi koja je u svoje vrijeme bila recenzentica programa zdravstvenog programa udruge GROZD, koju pak godinama vodi Ladislav Ilčić, čovjek koji je u narodnoj predaji ostao poznat kao jedna od bivših perjanica notornog Hrasta.
Usto, kao čovjek koji nikad nije masturbirao, kako je sam rekao, koji se borio protiv medicinski potpomognute oplodnje s rigidnih vjerskih pozicija i slično. Postavljanjem Dijane Vican postalo je jasno da kurikularna reforma, kakvu je razradila i planirala skupina na čelu s mladim, progresivnim stručnjakom Borisom Jokićem, dijametralno suprotna konzervativnoj reformi kakvu su planirali ljudi koji su stajali prvo iza Tomislava Karamarka, potom iza najneslavnijeg premijera u hrvatskoj povijesti Tihomira Oreškovića.
Uz Vican se prvi zdesna ukazao Ivica Kostović, akademik koji je u Karamarkovo desničarsko, jurišničko predizborno doba kao predsjednik HDZ-ove akademske zajednice govorio da "u hrvatske srednjoškolske i visokoškolske kurikulume valja unijeti sadržaje koji njeguju identitet. Jer - bez identiteta nema ekonomije, obrane i budućnosti jednog naroda". Iz istog HDZ-ovog akademskog tima tada je još jedan član skupine koja bi sada trebala odlučivati o kurikularnoj reformi, Drago Šubarić, oduševljeno pozivao na podršku Karamarkovoj Domoljubnoj koaliciji.
To su već tri vrlo desna ili krajnje konzervativna člana od njih 11, a iz HDZ-ove kvote je i Vilmica Kapac, ravnateljica Srednje škole u Pregradi. Slijedi bivši ministar obrazovanja u vladi Zorana Milanovića Vedran Mornar, bivši dekan FER-a u Zagrebu, čovjek koji jest u odnosu na Željka Jovanovića kao ministar bio "TV u boji", kako se tada znalo čuti u kuloarima, ali je bio daleko od toga da bi ga trebalo odlikovati za ministriranje Milanoviću.
Mornar je, inače, tada inzistirao da ga se ne gura u SDP, pa niti nije. Svejedno, ispada da si Plenković s ovom petorkom želi osigurati prostor da danas, sutra i desničarima može prodavati maglu kako je riječ o kontinuitetu u odnosu na Kamarkovu, poslije i Oreškovićevu vladu, a pred onima koji će ga razapinjati zbog okreta prema pro-GROZD-ovskoj samostanskoj konzervativnosti, da je, eto, riječ o kontinuitetu u odnosu na Milanovićevu vladu i doba Borisa Jokića. Kako bi se to ikome moglo učiniti shizoidnim?
Slijedi HNS-ova kvota u vidu Pere Lučina sa Sveučilišta u Rijeci. Pa red nacionalnih manjina, SDSS-ov Slobodan Uzelac, koji je u vladama i Ive Sanadera i Jadranke Kosor svojedobno bio u istoj funkciji. A SDP? S Mornarom je možda bio mali problem što nikad nije bio član SDP-a. Taj dio je dobro pokrio Josip Milat, SDP-ov veteran s Filozofskog fakulteta u Splitu, čovjek koji izvjesnom desničarenju konzervativnog dijela članova povjerenstva, iz aviona se vidi, predstavlja ravnotežu kao predsjednik Saveza antifašista i antifašističkih boraca Splita.
S Metkovcem Davorom Romićem, koji je na mjesto ministra poljoprivrede, formalno pod skutima već zaboravljenog menadžera Oreškovića, stigao iz kvote Mosta, to je već devetero ljudi od njih 11 koji su postavljeni po isključivo političkom i svjetonazorskom ključu u tijelu za koje su se svi deklarativno zaklinjali da mora biti skup stručnjaka.
Na kraju ostaju Milena Žic Fuchs i Miroslav Radman, renomirana lingvistica i znanstvenik svjetskog glasa, definitivno znanstvenih autoriteta, ali u takvoj manjini u odnosu na politički raspodijeljenih preostalih devet mjesta, da je jasno kako je kurikularna reforma danas uspješno eutanazirana filigranskom političkom križaljkom čija je jedina svrha osigurati premijeru da ne uspije, pa da se premijer njome ne mora baviti.
